Idu u Njemačku, Irsku,Švedsku pa sad čujem i u Englesku. Potaknut sam za pisanje ove kolumne tekstom: http://www.035portal.hr/vijest/politika/najavljena-reforma-hitne-sluzbe---primat-ce-samo-zivotno-ugrozene-pacijente-5631.
„Dr. Dario Nakić, otkada je sjeo na fotelju ministra zdravlja najavio je svoju prvu reformu - reformu hitne pomoći. Brojke su pokazale da bolničke hitne bilježe ekstreme u čekanju, pa čak i po cijeli dan, ali većina pacijenata dolazi bez uputnice i ne uvijek s problemom koji im može ugroziti zdravlje. Stoga je najavljena reforma hitne službe, kako bi se hitni prijemi rasteretili, a primali jedino pacijenti kojima je ugrožen život“
Osobno idem više na hitni prijem, nego na kavu. Morao bih češće krenuti na kavu. Tamo je stalno mravinjak. Prime me doslovno uvijek odmah. Valjda sam stalno životno ugrožen i svakog trena mogu odapeti. Organiziranost te službe je, vau, u pozitivnom smislu, ako uzmemo poziciju hitnog prijema (oko 2 km jugoistočno od papirnato plišane rode).
Medicinske tehničarke i tehničari su svijetla točka našeg zdravstva. Kronično ih fali, pa na većini odjela padaju s nogu od umora. Kad netko ode u mirovinu zaposli se nitko. Koliko sam samo puta vidio sestre od cca 50 kg, kako se muče oko nepokretnih pacijenata duplo većih i po kilaži i po svemu od njih. Opet rade svoj posao sa smiješkom i s uspjehom. Hitni prijem se definitivno treba rasteretiti. Nažalost, sestre su puno manje stimulirane za svoj rad.
"Prvi i drugi stupanj trijažne kategorije može se direktno dovesti na hitni prijam bolnice. Redefinirat ćemo ulogu timova 2 u hitnoj, koji sada uglavnom služe kao transport, sanitetski prijevoz i dovoze pacijente koje prije nije pregledao liječnik. Ako pacijent nije životno ugrožen, na putu do bolničke hitne prvo će ga pregledati obiteljski liječnik, ako on nije dostupan, onda će ga pregledati liječnik izvanbolničke hitne, one koja je najbliža", rekao je ministar i najavio i redefiniranje mreže hitne pomoći.“
Sve tu štima za pet, osim obiteljskog liječnika. Neki liječnici obiteljske medicine sami savjetuju pacijente da idu u poslijepodnevnim satima na hitan prijem, jer tako štede uputnice. S Hitne na Plavom polju šalju pacijente iz čekaonice u bolnicu iako nisu napravili pregled koji trebaju. Onda oni dođu u bolnicu i zbog gluposti. Na Hitnoj na Plavom polju su dvije ambulante pretvorili u jednu. I onda se dogodi da pacijent s slomljenom nogom čeka sat vremena da pacijent unutra primi infuziju. A imaju cijelo krilo zgrade na raspolaganju. Njega su zatvorili zaključanim vratima. Još jedan apsurdisan na hrvatski način.
Cijeli problem je napravljen zbog nekoordinacije izvanbolničke i bolničke Hitne i ukidanjem dežurnih ambulanti opće medicine, jer tko je vidio vikendom dežurati za pišljivih 200 kn.
Ogromna većina naših doktora u bolnici su izuzetni ljudi, kao i stručnjaci. Tehničari i tehničarke su logistika koja obavlja ogroman dio posla.
Naravno, ne treba zaboraviti ni fizeoterapeute koji se u podrumu natežu s ovakvima kao što sam ja.
Spremačice se brinu da sve bude čisto. Sustav funkcionira bar u bolnici i kao česti pacijent sam zadovoljan, koliko god to u mome slučaju to zvučalo apsurdno. Sam sustav je na rubu održivosti, a djelatnici na rubu snaga od umora od preopterećenosti.
Stalno se mijenjaju propisi, do te mjere da ih je više nemoguće pratiti. Tko tu koga i zašto. To je hrvatsko zdravstvo. Ali i politika, zemlja u kojoj svako svakog može do mile volje karati gdje god i kad stigne.
Vani se čude što naše sestre znaju izvaditi krv. To je se kod nas računa pod normalno. Sestre vade krv, daju terapiju, koju doktor odredi, pa rade i njegu pacijenta. Sustav funkcionira, ali je na respiratoru.
„Dr. Dario Nakić, otkada je sjeo na fotelju ministra zdravlja najavio je svoju prvu reformu - reformu hitne pomoći. Brojke su pokazale da bolničke hitne bilježe ekstreme u čekanju, pa čak i po cijeli dan, ali većina pacijenata dolazi bez uputnice i ne uvijek s problemom koji im može ugroziti zdravlje. Stoga je najavljena reforma hitne službe, kako bi se hitni prijemi rasteretili, a primali jedino pacijenti kojima je ugrožen život“
Osobno idem više na hitni prijem, nego na kavu. Morao bih češće krenuti na kavu. Tamo je stalno mravinjak. Prime me doslovno uvijek odmah. Valjda sam stalno životno ugrožen i svakog trena mogu odapeti. Organiziranost te službe je, vau, u pozitivnom smislu, ako uzmemo poziciju hitnog prijema (oko 2 km jugoistočno od papirnato plišane rode).
Medicinske tehničarke i tehničari su svijetla točka našeg zdravstva. Kronično ih fali, pa na većini odjela padaju s nogu od umora. Kad netko ode u mirovinu zaposli se nitko. Koliko sam samo puta vidio sestre od cca 50 kg, kako se muče oko nepokretnih pacijenata duplo većih i po kilaži i po svemu od njih. Opet rade svoj posao sa smiješkom i s uspjehom. Hitni prijem se definitivno treba rasteretiti. Nažalost, sestre su puno manje stimulirane za svoj rad.
"Prvi i drugi stupanj trijažne kategorije može se direktno dovesti na hitni prijam bolnice. Redefinirat ćemo ulogu timova 2 u hitnoj, koji sada uglavnom služe kao transport, sanitetski prijevoz i dovoze pacijente koje prije nije pregledao liječnik. Ako pacijent nije životno ugrožen, na putu do bolničke hitne prvo će ga pregledati obiteljski liječnik, ako on nije dostupan, onda će ga pregledati liječnik izvanbolničke hitne, one koja je najbliža", rekao je ministar i najavio i redefiniranje mreže hitne pomoći.“
Sve tu štima za pet, osim obiteljskog liječnika. Neki liječnici obiteljske medicine sami savjetuju pacijente da idu u poslijepodnevnim satima na hitan prijem, jer tako štede uputnice. S Hitne na Plavom polju šalju pacijente iz čekaonice u bolnicu iako nisu napravili pregled koji trebaju. Onda oni dođu u bolnicu i zbog gluposti. Na Hitnoj na Plavom polju su dvije ambulante pretvorili u jednu. I onda se dogodi da pacijent s slomljenom nogom čeka sat vremena da pacijent unutra primi infuziju. A imaju cijelo krilo zgrade na raspolaganju. Njega su zatvorili zaključanim vratima. Još jedan apsurdisan na hrvatski način.
Cijeli problem je napravljen zbog nekoordinacije izvanbolničke i bolničke Hitne i ukidanjem dežurnih ambulanti opće medicine, jer tko je vidio vikendom dežurati za pišljivih 200 kn.
Ogromna većina naših doktora u bolnici su izuzetni ljudi, kao i stručnjaci. Tehničari i tehničarke su logistika koja obavlja ogroman dio posla.
Naravno, ne treba zaboraviti ni fizeoterapeute koji se u podrumu natežu s ovakvima kao što sam ja.
Spremačice se brinu da sve bude čisto. Sustav funkcionira bar u bolnici i kao česti pacijent sam zadovoljan, koliko god to u mome slučaju to zvučalo apsurdno. Sam sustav je na rubu održivosti, a djelatnici na rubu snaga od umora od preopterećenosti.
Stalno se mijenjaju propisi, do te mjere da ih je više nemoguće pratiti. Tko tu koga i zašto. To je hrvatsko zdravstvo. Ali i politika, zemlja u kojoj svako svakog može do mile volje karati gdje god i kad stigne.
Vani se čude što naše sestre znaju izvaditi krv. To je se kod nas računa pod normalno. Sestre vade krv, daju terapiju, koju doktor odredi, pa rade i njegu pacijenta. Sustav funkcionira, ali je na respiratoru.
