Plaće koje kasne mjesecima, prekovremeni (neplaćeni) rad, nepostojeći godišnji odmor, minimalci. O svakodnevnom kršenju Zakona o radu u Srbiji zaposleni uglavnom šute – kako ne bi ostali i bez tog, kakvog-takvog, posla.
Marija svakodnevno šeta između skupih komada namještaja. Ormari i kreveti koštaju i po nekoliko stotina tisuća dinara. Ona ih prodaje. Međutim, u poznatom lancu salona namještaja u kojem Marija radi (pravo ime poznato redakciji), ona prima plaću od svega 20.000 dinara mjesečno (1.346 kuna). I to sa zakašnjenjem. „Imam tri dana odmora godišnje, a u toku tjedna samo mi je nedjelja slobodna! Radimo i prekovremeno, ali nam to nije plaćeno“, priča ogorčena radnica iz središnje Srbije.

Čemu služi Zakon o radu?


Kada je nezaposlenost skoro 30%, koliki je i udio sive ekonomije, radnici su prisiljeni da šute i trpe, kako i oni ne bi ostali bez posla. S jedne strane, država poslodavcima tolerira kada ne isplaćuju plaće i ne uplaćuju poreze i doprinose – ta velikodušnost lijepo se vidjela na primjeru Simpa iz Vranja. S druge strane, radniku se ne prašta ako kasni na posao ili ne izvršava svoje obaveze. Gazde to kažnjavaju otkazom!

Država, da bi dobila ono što joj pripada, može blokirati račun poslodavcu ukoliko izbjegava plaćanje poreza, ali nema efikasan mehanizam kako zaštititi radnika ako mu kasni plaća. Osnovno pitanje je čemu ili bolje rečeno kome služi Zakon o radu kada se ni njegove najbanalnije odredbe – da netko radi i za to bude adekvatno plaćen – krše svakodnevno i masovno?

U Savezu samostalnih sindikata Srbije priznaju da u takvim situacijama ne mogu mnogo pomoći radnicima. Država gleda poslodavcima kroz prste zbog velikog broja nezaposlenih, kaže potpredsjednik tog saveza sindikata Zoran Mihajlović. „S druge strane, ima i zaposlenih koji su također tolerantni prema poslodavcu, jer znaju da će teško naći drugi posao. Ako bi kojim slučajem tužili poslodavca, onda se može pokreniti stečajni postupak, a to znači da i oni gube radno mjesto“, kaže Mihajlović za DW. „Jednostavno, mi smo u začaranom krugu. Poremećeno je tržište kapitala, mnogo je ljudi koji traže posao i poslodavci to zloupotrebljavaju.“

Na bahatost poslodavca nedavno je ukazala i jedna novinarka televizije Pink. Ona u otvorenom pismu upućenom vlasniku te televizije Željku Mitroviću pita zašto zaposleni ne primaju plaće već mjesecima. Za razliku od radnice iz salona namještaja, novinarka se „usudila“ vlasnika spomenute nacionalne televizije, koji zarađuje milijune od reallity show programa kao što je „Farma“, ali i od emisija u kojima su glavne zvijezde oskudno odjevene pjevačice, javno prozvati da je pogazio jednu od osnovnih odredbi Zakona o radu – da zaposleni ima pravo na novčanu naknadu za svoj rad.

Tuži, pa sjedi i plači


U slučaju neisplaćenih zarada, radnik može prijaviti poslodavca inspekciji rada ili ga tužiti, ali ti sporovi obično traju godinama. Svakako postoji i bolji način da zaposleni ostvari svoje pravo, kaže predsjednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković i navodi primjer Rusije gdje se firma automatski zatvara ukoliko radnici ne prime plaću tri mjeseca. „U rashodima koje ima poslodavac, plaća radnika mora biti prioritet. Često se dešava da poslodavac ispunjava prvu obavezu – da jednom mjesečno uplaćuje doprinose na minimalac, ali da kasnije ne isplaćuje i plaću“, kaže Atanacković za DW.

Ima tvrtki, dodaje on, koje ne mogu naplatiti svoja potraživanja – ponekad im duguju i državne institucije – pa je apsurdno da plaćaju svoja dugovanja. „Veliki broj gospodarskih objekata se gasi, jer nije u stanju poslovati, a za to je često kriva država“, zaključuje predsjednik Unije poslodavaca Srbije.



Izvor: business