Suvremena ruska proza i fantastika najčešće nisu ni realistične ni melankolične - na šta su navikli ljubitelji ruskih klasika - već čitaocima pokazuju nove čudne svjetove ili predstavljaju oštru satiru u formi futurističke pripovijesti. Predstavljamo neke od najnovijih djela ruske beletristike, od kojih su neka prevedena i na hrvatski jezik.
Brojna nova djela suvremene ruske beletristike i fantastike prevedena su na mnoge strane jezike, uključujući i hrvatski. Među njima su vjerojatno najpopularniji peti svezak serije Noćna straža Sergeja Lukjanenka, kao i Metro 2034., nastavak postapokaliptične sage Dmitrija Gluhovskog u kojem se opisuje život u moskovskim tunelima poslije nuklearnog rata. Na ove autore presudno su utjecali romani braće Strugacki, pionira sovjetske znanstvene fantastike.
Ruski pisci već stoljećima stvaraju fantastične svjetove. Vladimir Odojevski (1803.-1869.), aristokrat i svestrani umjetnik, bio je jedan od prvih pisaca znanstveno-fantastičnih priča. U svom djelu Dva dana u životu zemaljskog šara (Два дня в жизни земного шара) dao je kratko predviđanje svemirske katastrofe globalnih razmjera. Jedno stoljeće kasnije, Evgenij Zamjatin u svom romanu Mi (1921.) postavio je temelje za buduća antiutopijska književna djela – po ovom modelu nastao je roman Georgea Orwella 1984.
Sleng budućnosti
U postsovjetskoj eri napisano je mnoštvo knjiga koje pripadaju žanru antiutopije, uključujući i Dan opričnika Vladimira Sorokina. Ova visokotehnološka priča napisana je tako da šokira čitatelja. Radnja se događa 2028. u Novoj Rusiji, gdje opričnici siluju, ubijaju i spaljuju vladareve „neprijatelje“, a opuštaju se na porno-seansama gdje droge ima u izobilju.
Hrvatsko izdanje romana Plavo Salo Vladimira Sorokina. Izdavač: Fraktura, Zagreb.
Pravi opričnici bili su gardisti Ivana Groznog, dok su u romanu oni stanovnici jednog surovog svijeta satkanog od srednjovjekovnih i futurističkih elemenata. Sorokin u svom djelu koristi mješavinu arhaičnih ruskih izraza, izmišljenog slenga, pjesama i stihova. Njegova jedinstvena upotreba jezika budućnosti oživljava ovaj izmaštani svijet.
Život u tami
Drugi suvremni pisac, Viktor Pelevin, šalje satiričnu poruku kroz formu fantastike. Jedna od njegovih posljednjih prevedenih knjiga je zbirka Posljednje pjesme političkih Pigmeja Pindostana [Pindostan je pogrdan izraz sa SAD, popularan posebno među ruskim korisnicima interneta – op. red.].
Dio ove zbirke, Dvorana pjevajućih karijatida, govori o mladoj Leni, kojoj ubrizgavaju inekciju seruma tajnog sastava, nakon čega satima stoji gola i pjeva, predstavljajući tako „karijatidu“ u elitnom noćnom underground klubu.
Pelevinov psihodelični postmodernizam već desetljećima zbunjuje ali i oduševljava čitatelja. Junak prvog romana Omon Ra, koji je objavljen 1992., postaje kozmonaut da bi završio kao sudionik kvazi-junačkog „slijetanja“ na Mjesec koje se zapravo događa u napuštenom podzemnom tunelu. I Omon i Lena žrtve su sustava koji ih drži u tami – i doslovno i metaforički.
Pelevin lako pomjera fokus svoje satire SSSR-a na nemoralno potrošačko društvo postsovjetske epohe. Njegov roman Generacija P, u kojem se opisuju kaotične moskovske 1990-te promatrane iz ugla pisca reklamnih slogana i nekadašnjeg pjesnika, već predstavlja kultno štivo u današnjoj Rusiji.
Gradski magovi
Hrvatsko izdanje romana Omon Ra. Izdavač: Divič, 2003.
I Sergej Lukjanenko svoju priču smješta u Moskvu. Prvi roman Noćna straža objavljen je 1998. i postao je bestseler među ljubiteljima magije. Anton Gorodecki, glavni junak ovih romana, agent je Noćne straže, koji patrolira moskovskim ulicama i metroom te štiti ljude od sluga Tame. Prema ovom romanu snimljen je istoimeni film Timura Bekmabetova, koji je postao blockbuster na svjetskoj razini.
Lukjanenko u svom romanu upliće natprirodna događanja u prepoznatljivu pozadinu. Peti nastavak priče nosi naziv Nova straža, a njegova radnja počinje u moskovskoj zrakoplovnoj luci kad pretjerano debelo dijete histerično proriče avionsku nesreću. Događanja koja slijede vode Antona u avanture po parkovima i igralištima Londona. Misaone igre u stilu džedaja, jezivi likovi ili simpatični vampiri u Lukjanenkovom napetom romanu podsjećaju na detalje iz znanstvenofantastičnog serijala Zvjezdani ratovi ili romana Stephenie Meyer, s brojnim aluzijama na poznata književna djela, od Dostojevskog do Petra Pana.
Ironična fantazija
Još jedan popularan, ali sasvim drugačiji ciklus eskapističkih fantazija je Lavirinti Eho Maksa Fraja. Glavni junak i narator je debeljuškasti šaljivdžija koji postaje istražitelj u svijetu „s druge strane ogledala“. Maks Fraj je zapravo pseudonim Svetlane Martinčik, ruske spisateljice koja živi u Litvi.
Kakva je bila 2013. za rusku književnost?
Važne knjige i književni događaji 2013. u Rusiji imaju neke veze s određenim povijesnim trenutkom. Tri najzapaženija romana godine posvećena su prošlosti i budućnosti zemlje, a najznačajniji književni projekti i događaji usmjereni su na očuvanje klasičnog nasljeđa (ispunjena je posljednja želja Lava Tolstoja) i na sudbinu ruske književnosti u godinama koje dolaze (prema riječima Vladimira Putina, treba raditi na tome da „ruska književnost i ruski jezik postanu snažan faktor idejnog utjecaja Rusije u svijetu“).
Ove vedre avanture imaju posebnu notu koja potiče iz ruske crnohumoristične tradicije. U četvrtoj knjizi Senka stranca čitamo sljedeće redove: „Ometanje vašeg posla samo zabave radi je nešto na čemu počiva naša organizacija.“
Digitalna filozofija na djelu
Na osnovu antiutopijskog romana Gluhovskog Metro 2033., punog vatrenih obračuna i neprijatelja u vidu bezličnih mutanata, nastala je vrlo popularna kompjuterska igra. S druge strane, ova knjiga – u kojoj se smjenjuju akcijski i filozofski dijelovi – sadrži poruku da stvarni život ne može jednostavno „početi ispočetka“.
Sljedeća u nizu je knjiga Metro 2034. u kojoj je refleksivni ton još više izražen. Stari Homer, nekadašnji radnik metroa po imenu Nikolaj, želi napisati povijest ovog postapokaliptičnog podzemnog svijeta. U romanu se radnja vraća u vrijeme prije nego što je život bio „spaljen smrtonosnim dahom Armagedona“, a priča se oslanja na urbane legende o ogromnoj tajnoj mreži prolaza sagrađenih ispod javnog sustava metroa. U ovoj knjizi o opstanku Homer zajedno s devojkom Sašom, koja je ostala siroče, polazi na klaustrofobično putovanje kroz tunele koji predstavljaju „posljednje utočište ljudske rase“.
Svjetovi opisani u knjigama spomenutih pisaca su različiti: vanzemaljski ili podzemni, satirično-realni ili potpuno izmišljeni, ali su svi vrlo živo opisani i zaokupljaju punu pozornost čitatelja, jer ih vode do kraja vremena ili krajnjih granica mogućeg, pa i dalje.
Izvor: ruskivjesnik
Brojna nova djela suvremene ruske beletristike i fantastike prevedena su na mnoge strane jezike, uključujući i hrvatski. Među njima su vjerojatno najpopularniji peti svezak serije Noćna straža Sergeja Lukjanenka, kao i Metro 2034., nastavak postapokaliptične sage Dmitrija Gluhovskog u kojem se opisuje život u moskovskim tunelima poslije nuklearnog rata. Na ove autore presudno su utjecali romani braće Strugacki, pionira sovjetske znanstvene fantastike.
Ruski pisci već stoljećima stvaraju fantastične svjetove. Vladimir Odojevski (1803.-1869.), aristokrat i svestrani umjetnik, bio je jedan od prvih pisaca znanstveno-fantastičnih priča. U svom djelu Dva dana u životu zemaljskog šara (Два дня в жизни земного шара) dao je kratko predviđanje svemirske katastrofe globalnih razmjera. Jedno stoljeće kasnije, Evgenij Zamjatin u svom romanu Mi (1921.) postavio je temelje za buduća antiutopijska književna djela – po ovom modelu nastao je roman Georgea Orwella 1984.
Sleng budućnosti
U postsovjetskoj eri napisano je mnoštvo knjiga koje pripadaju žanru antiutopije, uključujući i Dan opričnika Vladimira Sorokina. Ova visokotehnološka priča napisana je tako da šokira čitatelja. Radnja se događa 2028. u Novoj Rusiji, gdje opričnici siluju, ubijaju i spaljuju vladareve „neprijatelje“, a opuštaju se na porno-seansama gdje droge ima u izobilju.
Hrvatsko izdanje romana Plavo Salo Vladimira Sorokina. Izdavač: Fraktura, Zagreb.
Pravi opričnici bili su gardisti Ivana Groznog, dok su u romanu oni stanovnici jednog surovog svijeta satkanog od srednjovjekovnih i futurističkih elemenata. Sorokin u svom djelu koristi mješavinu arhaičnih ruskih izraza, izmišljenog slenga, pjesama i stihova. Njegova jedinstvena upotreba jezika budućnosti oživljava ovaj izmaštani svijet.
Život u tami
Drugi suvremni pisac, Viktor Pelevin, šalje satiričnu poruku kroz formu fantastike. Jedna od njegovih posljednjih prevedenih knjiga je zbirka Posljednje pjesme političkih Pigmeja Pindostana [Pindostan je pogrdan izraz sa SAD, popularan posebno među ruskim korisnicima interneta – op. red.].
Dio ove zbirke, Dvorana pjevajućih karijatida, govori o mladoj Leni, kojoj ubrizgavaju inekciju seruma tajnog sastava, nakon čega satima stoji gola i pjeva, predstavljajući tako „karijatidu“ u elitnom noćnom underground klubu.
Pelevinov psihodelični postmodernizam već desetljećima zbunjuje ali i oduševljava čitatelja. Junak prvog romana Omon Ra, koji je objavljen 1992., postaje kozmonaut da bi završio kao sudionik kvazi-junačkog „slijetanja“ na Mjesec koje se zapravo događa u napuštenom podzemnom tunelu. I Omon i Lena žrtve su sustava koji ih drži u tami – i doslovno i metaforički.
Pelevin lako pomjera fokus svoje satire SSSR-a na nemoralno potrošačko društvo postsovjetske epohe. Njegov roman Generacija P, u kojem se opisuju kaotične moskovske 1990-te promatrane iz ugla pisca reklamnih slogana i nekadašnjeg pjesnika, već predstavlja kultno štivo u današnjoj Rusiji.
Gradski magovi
Hrvatsko izdanje romana Omon Ra. Izdavač: Divič, 2003.
I Sergej Lukjanenko svoju priču smješta u Moskvu. Prvi roman Noćna straža objavljen je 1998. i postao je bestseler među ljubiteljima magije. Anton Gorodecki, glavni junak ovih romana, agent je Noćne straže, koji patrolira moskovskim ulicama i metroom te štiti ljude od sluga Tame. Prema ovom romanu snimljen je istoimeni film Timura Bekmabetova, koji je postao blockbuster na svjetskoj razini.
Lukjanenko u svom romanu upliće natprirodna događanja u prepoznatljivu pozadinu. Peti nastavak priče nosi naziv Nova straža, a njegova radnja počinje u moskovskoj zrakoplovnoj luci kad pretjerano debelo dijete histerično proriče avionsku nesreću. Događanja koja slijede vode Antona u avanture po parkovima i igralištima Londona. Misaone igre u stilu džedaja, jezivi likovi ili simpatični vampiri u Lukjanenkovom napetom romanu podsjećaju na detalje iz znanstvenofantastičnog serijala Zvjezdani ratovi ili romana Stephenie Meyer, s brojnim aluzijama na poznata književna djela, od Dostojevskog do Petra Pana.
Ironična fantazija
Još jedan popularan, ali sasvim drugačiji ciklus eskapističkih fantazija je Lavirinti Eho Maksa Fraja. Glavni junak i narator je debeljuškasti šaljivdžija koji postaje istražitelj u svijetu „s druge strane ogledala“. Maks Fraj je zapravo pseudonim Svetlane Martinčik, ruske spisateljice koja živi u Litvi.
Kakva je bila 2013. za rusku književnost?
Važne knjige i književni događaji 2013. u Rusiji imaju neke veze s određenim povijesnim trenutkom. Tri najzapaženija romana godine posvećena su prošlosti i budućnosti zemlje, a najznačajniji književni projekti i događaji usmjereni su na očuvanje klasičnog nasljeđa (ispunjena je posljednja želja Lava Tolstoja) i na sudbinu ruske književnosti u godinama koje dolaze (prema riječima Vladimira Putina, treba raditi na tome da „ruska književnost i ruski jezik postanu snažan faktor idejnog utjecaja Rusije u svijetu“).
Ove vedre avanture imaju posebnu notu koja potiče iz ruske crnohumoristične tradicije. U četvrtoj knjizi Senka stranca čitamo sljedeće redove: „Ometanje vašeg posla samo zabave radi je nešto na čemu počiva naša organizacija.“
Digitalna filozofija na djelu
Na osnovu antiutopijskog romana Gluhovskog Metro 2033., punog vatrenih obračuna i neprijatelja u vidu bezličnih mutanata, nastala je vrlo popularna kompjuterska igra. S druge strane, ova knjiga – u kojoj se smjenjuju akcijski i filozofski dijelovi – sadrži poruku da stvarni život ne može jednostavno „početi ispočetka“.
Sljedeća u nizu je knjiga Metro 2034. u kojoj je refleksivni ton još više izražen. Stari Homer, nekadašnji radnik metroa po imenu Nikolaj, želi napisati povijest ovog postapokaliptičnog podzemnog svijeta. U romanu se radnja vraća u vrijeme prije nego što je život bio „spaljen smrtonosnim dahom Armagedona“, a priča se oslanja na urbane legende o ogromnoj tajnoj mreži prolaza sagrađenih ispod javnog sustava metroa. U ovoj knjizi o opstanku Homer zajedno s devojkom Sašom, koja je ostala siroče, polazi na klaustrofobično putovanje kroz tunele koji predstavljaju „posljednje utočište ljudske rase“.
Svjetovi opisani u knjigama spomenutih pisaca su različiti: vanzemaljski ili podzemni, satirično-realni ili potpuno izmišljeni, ali su svi vrlo živo opisani i zaokupljaju punu pozornost čitatelja, jer ih vode do kraja vremena ili krajnjih granica mogućeg, pa i dalje.
Izvor: ruskivjesnik
