Ova informacija nije iz ruskih izvora. O tome govore zapadne publikacije, uključujući i South Front, gdje vodeći stručnjaci govore:
- Ofenzivnu operaciju Oružanih snaga Ukrajine i NATO-a u regiji Harkova planiralo je vojno zapovjedništvo SAD-a. U ofenzivi je sudjelovalo oko 200 jedinica teške vojne tehnike i do 9000 vojnika.
Navodno je svaki treći vojnik koji je djelovao pod ukrajinskim znakom bio državljanin države članice NATO-a.
Te su snage bile 4-5 puta nadmoćnije od jedinica DNR, LNR i Rusije koje su branile svoje položaje u regiji.
Glavni cilj ukrajinske ofenzive bio je napad s boka, okruženje i naknadno uništenje ruske grupacije u području Balakleje, Kupjanska i Izjuma.
Rusko zapovjedništvo je predvidjelo ofenzivu velikih snaga Ukrajine i NATO-a u ovom smjeru. Bilo je svjesno da će sa snagama koje ima biti izuzetno teško obuzdati neprijateljsku ofenzivu. Također je bilo praktički nemoguće premjestiti dovoljno pojačanja na vrijeme bez slabljenja drugih područja na drugim linijama bojišnice.
Procijenivši rizike, ruska vojska odlučila je napustiti slabo utvrđene položaje i povući trupe na nove linije i izravnati komunikacijske linije.
Prije početka ukrajinske ofenzive iz ugroženih naselja evakuirani su civili koji su pristali preseliti se na teritorij Ruske Federacije.
Od preostalih civila koji su živjeli na tom području, 60 000 je evakuirano u Lugansk ili Rusiju, a oko 30 000 ih je ostalo.
Od 6. rujna do 11. rujna ruske jedinice su se organizirano povlačile pod zaštitom posebno organiziranih jedinica. Koristeći taktiku mobilne obrane, ruska vojska uništila je plan Kijeva i NATO-a da opkole rusku skupinu.
Istodobno, ruska vojska napravila je očite pogreške. Prostor ispred prednjih položaja nije bio miniran. Jedinice na prvim crtama su bile na papiru, ali de facto nisu činile više od 30 posto popisanog vojnog osoblja. Vojnici nisu bili dobro opskrbljeni protutenkovskim oružjem. Bilo je i neuspjeha u izviđanju prve crte. Zbog toga je topničko pokriće povlačenja bilo neučinkovito u prvim danima ukrajinske ofenzive.
Sada su ruske trupe povučene na nove položaje duž istočne obale rijeke Oskel uz minimalne gubitke. U međuvremenu, obje strane potvrđuju da su ukrajinske i NATO jedinice pretrpjele značajne gubitke u ljudstvu.
Gotovo cijeli teritorij Harkovske regije došao je pod kontrolu Kijeva uz minimalnu štetu na infrastrukturi gradova. Ukrajinska vojska je odmah nakon preuzimanja kontrole nad naseljima započela represiju protiv proruskog stanovništva, kršeći Ženevsku konvenciju o zaštiti civila za vrijeme rata. Već su zabilježeni prvi slučajevi pogubljenja.
Ali ovo nije nešto što nisu mogli očekivati. Naime, američki think tank RAND Corporation je u ljeto 2014. napravio jezive upute za „uspostavu sigurnosti u oslobođenim područjima“, prema kojima se svo zatečeno stanovništvo treba internirati i provesti detaljna „filtracija“, kako su to nazvali. Pojedine stavke su doslovno jezive i podsjećaju na „Konačno rješenje“ nacista. Sjećam se da sam preveo taj dokument, ali prije objave sam nekoliko puta provjerio da nije propaganda i lažni dokument, jer mi se činilo nemogućim da ljudski um i „najvećoj svjetskoj demokraciji“ može tako nešto osmisliti: No, dokument je bio autentičan i sada se postupa po njemu, a kako to izgleda u praksi su već prošli stanovnici Slavjanska i Kramatorska i okolnih sela 2014. Stoga, nije se moglo reći da nisu znali ili „možda nam ipak neće ništa“. Ipak su ostali i sada imamo strašna izvješća iz regije Harkov.
U međuvremenu se velike ruske rezerve prebacuju na ostala bojišta. Strateški važno naselje Krasni Liman ukrajinska vojska još nije zauzela. Borbe se nastavljaju, a danas je objavljena snimka velike ruske kolone koja se približava naselju.
Izvedeni su i novi raketni udari na najveće elektroenergetske objekte u istočnoj Ukrajini. Kolaps elektroenergetskog sustava zahvatio je mreže u regijama Harkov, Sumi, Dnjepropetrovsk, Zaporožje, Odesa, Donjeck i Kijev. Opskrba električnom energijom ni do sada nije u potpunosti uspostavljena.
Oružani sukob u istočnoj Ukrajini definitivno je eskalirao u ratno stanje između Rusije i NATO pakta, s nepredvidivim ishodom za sve strane u sukobu.
Ova ocjena je važna jer ukrajinska strana, zasad na neslužbenoj razini, priznaje činjenicu izravnog rata NATO-a protiv Rusije, dok potonja i dalje operira pojmom "specijalne vojne operacije", nastavljajući rad s ograničenim snagama.
Ali ne može se beskrajno zanemarivati očito.
Ako NATO nastavi pojačavati svoje napore u tom smjeru, povećavajući opseg svoje prisutnosti, a Rusija nastavi polaziti od toga da je u ratu samo s Ukrajinom, za nju su sasvim moguće daljnje komplikacije na frontu.
No, također se može pretpostaviti da će Moskva uzeti u obzir takve okolnosti i pripremiti vlastiti odgovor. Naravno, to neće učiniti da neprijatelja štedi u tim planovima.
U takvoj situaciji svrsishodno je maksimalno ograničiti i zakomplicirati osiguranje i opskrbu Oružanih snaga Ukrajine. Svi pravci za opskrbu oružjem i materijalno-tehničkim sredstvima, mostovi, željezničke pruge i autoceste, mjesta koncentracije trupa i vojne opreme moraju biti podvrgnuti udarima.
Željeznička mreža Ukrajine mora biti potpuno deelektrificirana, bez mogućnosti obnove. Moći će se koristiti dizel lokomotive, ali to neće predstavljati neki problem,.
Više nijedan pokušaj ofenzive NATO snaga ne bi trebao neugodno iznenaditi rusku vojsku. Moraju se stvoriti pokretne rezerve kopnenih snaga i topništva, kao i zrakoplovstva, kako bi se trenutno odgovorilo na nove prijetnje.
Broj ruskih trupa trebao bi biti u skladu s prijetnjama koje su se pojavile.
Uglavnom prevladava mišljenje da je vrijeme da se odustane od koncepta ratovanja s ograničenim snagama, koji se temelji na pretpostavci tehnološke nadmoći ruske vojske. Ona je uvelike je izravnana opskrbom zapadnog oružja, ne samo uključivanjem NATO opreme za izviđanje i označavanje ciljeva u sukobu, već i izravnim sudjelovanjem vojnog osoblja bloka u neprijateljstvima.
U suprotnom, NATO će uvijek iznova moći stvarati udarne skupine po vlastitom nahođenju i nanositi neočekivane udare ruskim snagama.
