Konačno i nešto dobro u Zakonu o radu. Naime, sindikati i radnici u poduzećima u kojima se ne isplaćuju plaće na vrijeme ubuduće će moći mnogo lakše organizirati štrajkove protiv poslodavaca koji ne ispunjavaju svoje obveze.
Ukoliko im plaća, dio plaće, naknada plaće nije isplaćena do dana dospijeća mogu stupiti u štrajk prema prijedlogu izmjene odredbi Zakona o radu u dijelu koji se tiče štrajka i štrajka solidarnosti.E sad, budući da barem 80% tvrtki ne isplaćuje plaće redovito mogli bismo imati interesantnu pojavu na gradskim ulicama. Zamislite samo situaciju na kraju mjeseca kad ne stignu plaće, a sindikatima prekipi i odmah krenu prema Markovom trgu. Kako je na toj taktičkoj poziciji ograničen broj stajaćih mjesta, a potrebe za štrajkom bi moglo imati barem 150-200 štrajkaških skupina, već se u startu javlja problem pri organizaciji.Sindikati će zbog te činjenice biti prinuđeni organizirati izvlačenje brojeva za redoslijed prosvjeda pred Banskim dvorima. Vjerojatno će morati odrediti i satnice prosvjeda unutar kojih će iznijeti svoje probleme. Baš me zanima koji je ''prime time'' za prosvjede? Zapravo, ne znam je l' sindikalisti manje ''zvučnih'' firmi smiju imati jednako pravo kao i ovi iskusniji i profesionalniji prosvjednici. Ta, kad bolje pogledaš sve dosadašnje prosvjede, nekako se isprofilirala prosvjedna elita koja spada u viši rang štrajkaša. Možda bi trebalo organizirati prvu i drugu ligu štrajkaša. Prva liga bi svoje ''utakmice'' igrala na terenu Markova trga, dok bi drugoligaši morali svoje utakmice odigravati pred nadležnim ministarstvima.Čim skupe dodatno iskustvo dobili bi pravo na kvalifikacijsku utakmicu na hrvatskom štrajkaškom Wembleyu. Znam, nije za šaliti se, no država se ionako šali sa svima nama. Možemo štrajkati na smjene tri gladne godine i ništa se neće promijeniti jer ništa se ni ne mijenja u ovoj zemlji već dva desetljeća. Dok sindikati zvižde ulicama Zagreba, dotle ekipa s Markovog trga zvižduče dalmatinske pjesme po biranim plažama uzduž hrvatskog priobalja. Narod je svučen do gaća, nitko ne ide na more, gradovi su puni ljudi. Istodobno, ministri se šetuckaju u kupaćim gaćama a naše su već na štapu.
Radnici će imati svoja prava koja neće biti ispunjena. Kasni se po nekoliko mjeseci s plaćama no pritiska od strane države ni toliko koliko je potrebno da se pomokri starac s upaljenom prostatom. Linić najavljuje kako prema nikome neće imati milosti. Svi su isti pred pravdom. Nitko da mu nabije na nos činjenicu da državna firma, Bizovačke toplice, tj. država ne ispunjava prva svoje obveze prema svojim radnicima. Tko o čemu, Vlada o poštenju.
ZOR je učinio sve da u očima radnika i Europske unije zadovolji sva prava i dužnosti. Takav zakon idealan je u idealnim uvjetima gdje se poštuju zakoni. U Hrvatskoj se nitko nikog ne boji. Rupa u zakonu je više nego u ementaleru. Ne poštuju se zakoni, ne poštuju se radnici, ne poštuju se obveze. Velika ećina tvrtki i građana pati od kronične nelikvidnosti, a svoje obveze ponajprije ne ispunjava baš država. I što kad se taj krug zatvori? Nitko nikom ne plaća, svi svima duguju, a narod čeka svoju plaću, mirovine, pravdu.
Nedavno urušavanje stropa u jednoj bolnici jasno ukazuje gdje leži problem, gdje je ta kočnica u savršenom sistemu koji je Linić zamislio. Ne ide to tako. Sustav se urušio davno prije nego što ga je Vlada idealizirala. Konci se jednostavno više ne mogu pohvatati. U zemlji u kojoj samo reketari na vrijeme dobivaju svoj novac, ne preostaje ništa drugo nego ili se pomiriti s neisplaćenim plaćama ili štrajkati pred onima koji su se davno oglušili na naše probleme.
Štrajkaši uglavnom dolaze iz državnih firmi. I to puno govori. I naši političari puno govore no malo rade. Eto, sad će nam Sabor na duži odmor do rujna. Fino, ostaje nam ministar zdravlja u Zagrebu. On je svoj odmor potrošio na neuspješnu kampanju za gradonačelnika. Ukoliko ne uključi klimu u Banskim dvorima možda i otvori prozor po ovoj vrućini pa čuje i poruku u nizu štrajkaških prosvjeda koji će se odvijati na Markovom trgu.
Poruka je ionako u svih ista: ''Hoćemo svoja prava, hoćemo svoje plaće!''
Ne sjećam se da je nekome iz Vlade kasnila plaća. Ne, oni uredno dobivaju što im je ZOR-om osigurano. Za razliku od malih ljudi kojima jedino preostaje da bace ''par-nepar'' na Jelačić placu ne bi li si osigurali bolju satnicu za prosvjede. Dok se neki odmaraju, drugi moraju raditi.
U što spadaju prosvjedi? Neplaćeni dopust? Vlada je osigurala odličan zakon. Sad mogu otvoriti turističku agenciju s ponudom: ''Ljetujte na Markovom trgu na tri neisplaćene plaće! Povoljno! Prosvjedujte dok mi uživamo na moru na vaš račun!''
Radnici će imati svoja prava koja neće biti ispunjena. Kasni se po nekoliko mjeseci s plaćama no pritiska od strane države ni toliko koliko je potrebno da se pomokri starac s upaljenom prostatom. Linić najavljuje kako prema nikome neće imati milosti. Svi su isti pred pravdom. Nitko da mu nabije na nos činjenicu da državna firma, Bizovačke toplice, tj. država ne ispunjava prva svoje obveze prema svojim radnicima. Tko o čemu, Vlada o poštenju.
ZOR je učinio sve da u očima radnika i Europske unije zadovolji sva prava i dužnosti. Takav zakon idealan je u idealnim uvjetima gdje se poštuju zakoni. U Hrvatskoj se nitko nikog ne boji. Rupa u zakonu je više nego u ementaleru. Ne poštuju se zakoni, ne poštuju se radnici, ne poštuju se obveze. Velika ećina tvrtki i građana pati od kronične nelikvidnosti, a svoje obveze ponajprije ne ispunjava baš država. I što kad se taj krug zatvori? Nitko nikom ne plaća, svi svima duguju, a narod čeka svoju plaću, mirovine, pravdu.
Nedavno urušavanje stropa u jednoj bolnici jasno ukazuje gdje leži problem, gdje je ta kočnica u savršenom sistemu koji je Linić zamislio. Ne ide to tako. Sustav se urušio davno prije nego što ga je Vlada idealizirala. Konci se jednostavno više ne mogu pohvatati. U zemlji u kojoj samo reketari na vrijeme dobivaju svoj novac, ne preostaje ništa drugo nego ili se pomiriti s neisplaćenim plaćama ili štrajkati pred onima koji su se davno oglušili na naše probleme.
Štrajkaši uglavnom dolaze iz državnih firmi. I to puno govori. I naši političari puno govore no malo rade. Eto, sad će nam Sabor na duži odmor do rujna. Fino, ostaje nam ministar zdravlja u Zagrebu. On je svoj odmor potrošio na neuspješnu kampanju za gradonačelnika. Ukoliko ne uključi klimu u Banskim dvorima možda i otvori prozor po ovoj vrućini pa čuje i poruku u nizu štrajkaških prosvjeda koji će se odvijati na Markovom trgu.
Poruka je ionako u svih ista: ''Hoćemo svoja prava, hoćemo svoje plaće!''
Ne sjećam se da je nekome iz Vlade kasnila plaća. Ne, oni uredno dobivaju što im je ZOR-om osigurano. Za razliku od malih ljudi kojima jedino preostaje da bace ''par-nepar'' na Jelačić placu ne bi li si osigurali bolju satnicu za prosvjede. Dok se neki odmaraju, drugi moraju raditi.
U što spadaju prosvjedi? Neplaćeni dopust? Vlada je osigurala odličan zakon. Sad mogu otvoriti turističku agenciju s ponudom: ''Ljetujte na Markovom trgu na tri neisplaćene plaće! Povoljno! Prosvjedujte dok mi uživamo na moru na vaš račun!''
IZvor: SEEbiz
