Njegova sestra njiše kukovima kao Nancy Sinatra dok
u UK 1966. izvodi These Boots Are Made For Walking.
On kao pokretna reklama izlazi iz bolničkog kruga sa
posivjelom majicom na kojoj u boji piše 365 puta bolji.
Ti, dok u krevetu čitaš pripovjetke Služba, družba, prošnja,
ljubav, brak Alice Munro, gotovo neprimjetno mičeš usnama
kao da skupljaš riječi u pocinčano vjedro bez ručki i dna.
Ja berem slova, pravim zimnicu, u kožnoj fotelji, na koljenima,
na pregijanom laptopu Asus X51RL, u dokumetu Worda 97.
Oni vode poslovne knjige u programu pokojnog Zdenka Beka,
uvrštavaju stavke u dugovnu i potražnu stranu, slažu bilance.

 

                                                                                                                                                                                                      Svijet je supermarket u obliku grozda s neizbrojivim brojem
boba, a njegovi zvukovi su mljackanje, drndanje prepunjenih
kolica, debela kasa na blagajni, obavijesti o akcijama, akcijama.
Njegov vonj se naplaćuje kao miris pečenja iz anegdote o

Tillu Eulenspiegelu, a boja svijeta je plastični kolor reklama, neon
koji se ritmično, hipnotički razljeva po mozgovima nas kupaca.