Matrjoška je vjerojatno prva asocijacija koja nam padne na pamet kad govorimo o suvenirima iz Rusije. Čini se da je išarana lutka postojala odvajkada, no povijest te igračke, kao, uostalom, i ona sama, ima jako puno iznenađenja.




Porijeklo popularne ruske lutke

Matrjoška je drvena lutka na rasklapanje, unutar koje se nalazi nekoliko njezinih ''kćeri''. Naziv dolazi od ženskog imena Matrjona, koje je bilo popularno u 19. stoljeću. To ime, sa svoje strane, znači ''štovana gospođa'', ''majka obitelji'', ''matuška''.

''Za sve Ruse matrjoška je, naravno, Matrojna, utjelovljenje ženskog zdravlja, plodnosti, izvanrednog ženskog karaktera i simbol obitelji'', objašnjava Elena Titova, direktorica Ruskog muzeja za dekorativno-primjenjenu umjetnost.

Slika punačke i sretne žene, kakva i jest matrjoška, uopće nije osobni izum ruskih majstora. U svim vremenima i u svim kulturama koristio se kao simbol plodnosti – dovoljno se prisjetiti najstarijih umjetničkih proizvoda: recmo, ''paleolitske venere'', čije su figurice arheolozi nalazili na teritoriju mnogih europskih država, ili kineskih, japanskih i indijskih igračka koje su napravljene u istoj tehnici.

Prema jednoj od verzija, ''rođakinja'' ruske matrjoške je lutka-koprcalo, koja utjelovljuje budističkog monaha Bodhidharmu, jednog od bivših propovjednika starog učenja i osnivača Šaolinskog hrama.

Kandidat za titulu ''starijeg brata'' matrjoške je japanski starac Fukurumu: unutar drvene skulpture boga mudrosti nalazi se još šest figurica.

Vjetar s istoka

Postoji mišljenje da je prototip matrjoške donijela žena poznatog mecene Save Mamontova. U drugoj polovini XIX. stoljeća u Rusiji je sve što je dolazilo s istoka bilo u modi: odjeća, graviri, kipići. Sam car Nikolaj II nosio je sa sobom u džepu netsuke kao amajliju. Što drugo reći o ljudima umjetnosti! Prema legendi Mamontov je, očaran mehanizmom rasklopive igračke, zamolio umjetnika Sergeja Maljutina da napravi nešto slično. Ipak, prema riječima Elene Titove, mit je mit i nemoguće je utvrdtiti da je ruska matrjoška bila ''iskopirana'' od konkretnog japanskog subrata. ''Matrjoška se pojavila kao rezultat umjetničkog projekta u epohi art-nouveau, u kojem su se koristile istočne tradicije. Utjecaj iskustva Istoka nesumnjivo je bio ogroman, ali je imao opći karakter'', govori Titova.

Ruski život matrjoške

U svakom slučaju, prva ruska matrjoška pojavila se krajem 1890-ih u ateljeu Dječji odgoj u Moskvi. Njezini tvorci bili su tokar Vasilij Zvozdočkin i umjetnik Sergej Maljutin. Igračka je 1900. bila predstavljena na Svjetskoj izložbi u Parizu. Lutka je bila proglašena najboljom rasklopivom igračkom kako s odgojnog, tako i s tehničkog gledišta, izazvala je senzaciju i dobila brončanu medalju.

Otad je matrjoška pobjednički umarširala u ruski život.

Prije početka 1990-ih godina šarene igračke bile su uglavnom autorski rad. Drvene figurice nisu samo oslikavali obrtnički umjetnici, nego i predstavnici ruske avangarde, koji su bili oduševljeni neoruskim stilom. Od sredine 1930-ih godina počela je epoha tvorničke proizvodnje matrjoški, zahvaljujući kojoj je dobila i status glavnog suvenira države.

Od 1990-ih matrjoška je u Rusiji postala svojevrsno ''platno'' za samoizražavanje apsolutno različitih umjetnika. Svi strani turisti, koji su dolazili u Rusiju u to vrijeme, prisjećaju se suvenirskih nizova na Arbatu s izobiljem matrjoški, koje prikazuju političare, zvijezde estrade, glumce, ponekad u žanru karikature. Rekordan primjerak se, recimo, sastoji od 80 elemenata.

''Kakve god bile promjene matrjoške u godinama nakon njezinog nastanka – a to su bile komplicirane godine prve četvrtine 20. stoljeća, revolucionarni događaji – ona je bila glavni element narodnih obrta'', govori Titova. ''Matrjoška je tražena i kao dječja igračka, i kao poklon, a pritom je i dalje bila simbol obitelji''.

rbth