Ovdašnji politički Tamagotchi odavno je osvojio svoj dio ozemlja i ozračja.
Zadnji sastanak političkih predstavnika vladajuće koalicije netom pošto je udružena saborska oporba - od krajnje tzv. lijevih do krajnje tzv. desnih, što nije presedan, ali jest indikativan alarm premijeru Andreju Plenkoviću i HDZ-u da "neće moći ove noći" - srušila kvorum u tzv. Visokom domu zbog naprasnog skidanja s dnevnog reda Mostova prijedloga o ukidanju obavezne članarine/"harača" Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) te time spriječila izglasavanje Zakona o obnovi potresom postradalih krajeva, nacionalne razvojne strategije i isključivog ekonomskog pojasa drastičnije je no dosad dao znati svekolikoj javnosti koliko su političkomu tzv. mainstreamu država i opće dobro svih njezinih žitelja zapravo zadnja rupa na svirali. "Oni nama" kajlu zbog obrane statusa quo u financiranju HGK - čiji je čelnik HDZ-ov čovjek Luka Burilović s mjesečnih cca 60.000 kuna na ruke (premijerska plaća plus naknade u upravljačkim tijelima pod državnom kontrolom) - "mi njima" deblju kajlu revanša. Preminuli HDZ-ov saborski zastupnik Miroslav Tuđman je dobio stranačku zamjenu - anonimnog načelnika općine Dubrava u Zagrebačkoj županiji Tomislava Okrošu - i opet će se izglasavati sve što denver plava ZNA SE opcija poželi, jer je tzv. stabilna saborska većina opet - stabilna.
"Armiranija no ikad" s novom 76. rukom, ako tog petka - i baš za glasanja - netko od većinaca ne zaglavi u WC-u, nepromišljeno se i isključena mobitela zadrži u shoppingu ili na koji pedeseti način ostavi upražnjeno mjesto u sabornici, pa prisili meštre tzv. procedure Gordan Jandroković i Branko Bačić da izmisle "tehničke razloge" za odgodu glasanja. Ne bi im to bilo prvi put. HDZ se izvještio u tim sportovima - jednako kao pozicija i kao opozicija - i rijetko koja mu je polit-ideološka opcija dorasla.
"Prošli smo sve relevantne teme", kiselo je premijer Plenković izvijestio novinare o sastanku koalicijske većine na kojemu je kao ozebao sunce tražio suglasnost o više dramatičnih događaja koji prošlih nekoliko dana potresaju javni prostor i imaju negativan odjek u inozemstvu. "Dogovorili smo se da će se zatražiti usvajanje zaključka da se u roku šest mjeseci predloži Saboru reforma sustava HGK sukladno analizi, itd. Govorili smo o incidentu na granici od vikenda, o članovima Europskog parlamenta (EP) koji su došli neslužbeno s ciljem ilegalno prijeći granicu Hrvatske i BiH čime se krše hrvatski propisi. Kontaktirat ćemo predsjednika EP-a i izvijestiti o ovome te uložiti prosvjed jer je ovo neprihvatljivo. Sramotno je ponašanje SDP-a s kojim su očito bili povezani i u dogovoru. Dali su i priopćenje koje je protiv nacionalnih interesa RH i ne znam kako je došlo do mogućnosti da se SDP upusti u ovakav korak. Ne znam koji je bio njihov cilj, ali to je nezapamćeno.
Most je jedna populistička, demagoška, antieuropska i antimanjinska opcija i oni prepisuju ideju konkurentske udruge HGK-u, Udruge gospodarskih poduzetnika (UGP), koja potiče ljude na neposluh. Srušili su kvorum znajući da je Miroslav Tuđman bio u teškom stanju, pokazali su nedostatak kućnog odgoja... Što se tiče izbora čelnika HGK, ne bira ga vlada, nego članovi HGK (83 predstavnika blizu 200.000 poduzetnika koji plaćaju 'harač', a zauzvrat ne dobivaju ništa, op. a.). Plaća pak Luke Burilovića je slična iznosu predsjednika vlade: Drugo su naknade koje dovode do iznosa koji je zaista velik. Nisu naknade određene vladinim odlukama. I jedno, i drugo i treće je započelo prije našeg mandata. Kad je riječ o epidemiološkim mjerama, nećemo ih držati dulje no što treba. U zadnjih 12 mjeseci smo dali čak devet milijardâ kuna samo za plaće u privatnom sektoru. Ne govorim o tomu što je oprošteno i inim mjerama, a da pritom nismo ugrozili državni rejting."
Građani Bijedne Naše, koja pod ovakvim i upravljačima tipa prethodnih nema nikakvih izgleda ikad biti Lijepa Naša, osim prirodnom vanjštinom što jest od postanka svijeta i vijeka, zapravo uopće nisu svjesni kako im je život blagoslovljen svim materijalnim i duhovnim dobrima zahvaljujući, je li, isključivo "uspješnoj vladi premijera Plenkovića, najuspješnijoj od svih dosadašnjih zajedno". Sic transit. I da nema te anacionalne, zlurade i svim pokvarenostima premazane političke oporbe u subverzivnoj vezi s promiskuitetnim medijima, gdje bi "HDZ-ovoj državi" bio kraj? HDZ-ovoj? Nije smiješno, jer ta kasta opasnih namjera (Ivica Račan), što se puna tri desetljeća iznova i iznova potvrđuje u praksi, bit će kako uistinu drži tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu - svojinom. Neki dan će redikulozni i nesposoban Plenkovićev ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman – o kojemu domaći vicmaheri zbijaju šale, a strani mu se diplomati smiju iza leđa - bubnuti u tv-oko i ostati živ: "HDZ je pobijedio u Domovinskom ratu!" Sic transit. Veća budalaština dosad se nije čula, ako se zanemare svojedobne istovrijedne Tuđmanove narcisoidne arogancije da je - "pobijedio u ratu".
Bit će i u Drugom svjetskom kao borac Desetog zagrebačkog korpusa Jugoslavenske armije na hrvatskom tlu pa je - "velikodušan i pobjednički širokogrudan" kakav je već bio - samovoljno visoko podignuo graničnu rampu tada još međunarodno nepriznate "svoje/HDZ-ove države" svoj (pro)ustaškoj emigraciji te međunarodnim teroristima i avanturistima na brzaka uzveličanim u "nacionalne idealiste" ili "bojovnike za samostalnu hrvatsku državu" (sic transit) izvan "jugokomunističke tamnice za Hrvate" (sic transit). Među njima i notornim ratnim i zločincima protiv čovječnosti koji su nevjerojatnim mârom "pastira" Prvostolnoga kaptola zagrebačkog i Hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Vatikanu - tzv. štakotskom stazom svećenika Krunoslava Draganovića - 1945./1946. godine krivotvorenim osobnim dokumentima spašavali bijegom pred rukom pravde i zavlačili se u mišje rupe jatačkih prekooceanskih zemalja. Neki i po europama s naci-fašističkim ratnim pedigreom gdje je tzv. truli Zapad, već opsjednut hladnoratovskim protukomunizmom, računao i s hrvatskim "nacionalnim idealistima" (sic transit) kao poslušnim svojim budućim poslovođama u njihovim postkomunističkim domovinama ili zemljama porijekla. I nisu se prevarili. Sada premijer Plenković ne znâ što bi i kako bi s tim nesretnim nasljeđem Tuđmanove "svehrvatske pomirbe" (sic transit) ili nerazumne "nacionalne dalekovidnosti" koja je unijela nered, razdore i netrpeljivost u trknuto društvo i zbog koje Nesamostalna, Ovisna i Nesuverena iritantno trokira i politički, i ekonomski, i moralno...
"Živjeti u Hrvatskoj znači prihvatiti da živiš u državi koja društveno, moralno, ekonomski i politički stagnira", komentirao je Branimir Perković na portalu Index.hr zašto su "HDZ, HSLS, Radnička fronta, Ribić i Čačić zajedno u obrani uhljeba iz HGK" kojima Plenković, zajedno s onima iz "HOK-a (Hrvatska obrtnička komora) ne želi ukinuti izdašne sinekure. "Ta stagnacija je ustvari nazadovanje jer usporedive države napreduju, a Hrvatska sve više zaostaje u svakom smislu. Oni koji su donedavno bili iza Hrvatske sada su ispred, a svi koji su još uvijek iza se sve brže približavaju i samo je pitanje vremena kada će je prestići. Živjeti u Hrvatskoj znači prihvatiti da se ništa ne mijenja, bar ne na bolje. To je život vječitog čekanja bolje sutrašnjice, koja nikada ne dolazi, uz istodobno slušanje političara kako stalno najavljuju put prema toj boljoj sutrašnjici iako nikada ništa ne poduzimaju da se pođe tim putem.
Koliko je Hrvatska rigidna država se pokazuje na primjeru jedne realno minorne i beznačajne promjene, ukidanja obavezne članarine HGK. Ta mala promjena koju nitko u državi ne bi ni primijetio, ali bi bila signal da se ipak neke stvari mogu mijenjati na bolje, izazvala je toliku političku paniku, spletkarenja i otpor da se nakon odbijanja tako male, ali simbolične promjene ne treba više nadati nikakvom pozitivnom pomaku Hrvatske u bližoj budućnosti."
Gotovo da hrvatski politikanti na poziciji - oni u opoziciji znatno manje, ali znâ se dogoditi bolnije/ubitačnije - mogu što god žele/hoće, ali ne mogu dokle žele/hoće, i to je ipak neka defektna pravda bez tzv. božjeg prsta u koji vjeruju ili se njime jalovo tješi gro sirotinje što jednako mora umrijeti kao ona manjina kojoj nije dano ni najvećim svojim blagom otkupiti čak ni tisućinku sekunde života više no što joj je suđeno. Da premijer Andrej, je li, Plenković nije itekako svjestan te neminovnosti, bio bi se kontrolirao kad izlazi pred medijske mikrofone i tv-oko prozivati/vrijeđati novinare koji mu ne idu niz dlaku, ponižavati von oben cjelokupnu polit-oporbu, svađati se s kritičarima svojih gospodarskih, izbjegličkih/migrantskih, epidemijskih, međunacionalnih i ukupnih društveno-razvojnih poteza izlažući slabašne bokove premijera kojemu su zabrinjavajuće puknuli živci. Vidno pobjesni ili odgovara ironičnim protupitanjima kad ga se - argumentirano, baš na konkretnim primjerima koji izazivaju veliku javnu pozornost i kod kuće i vani - pita zašto "najuspješnija vlada od svih prethodnih zajedno, vlada premijera Andreja Plenkovića" - vodi zemlju u pogrešnom smjeru.
Zadnja ispitivanja javnog rejtinga političara, stranaka, državne politike i institucija (npr. CRO Demoskop za siječanj 2021.) izrazito su negativnih rezultata, što potvrđuje i činjenica da 69,3 posto građana smatra kako "uspješna vlada premijera Plenkovića" vodi zemlju - u pogrešnom smjeru i njega pozicioniraju na prvo mjesto na ljestvici najnegativnijih političara (19 posto, lani u prosincu 21,4 posto; predsjednik RH Zoran Milanović je drugi s 11,6 posto, lani u prosincu 17,7 posto). Isto ispitivanje rejtinške agencije Promocije plus pokazuje također da Plenković vodi i na ljestvici najpozitivnijih političara (20,9 posto u odnosu na 21,5 posto u prosincu lani) ispred Milanovića (17,3 posto prema 15,8 posto u prosincu lani). Svi ostali gledaju im u leđa iz velike daljine na obje rejtinške liste.
E sad, je li država - opći interes svih žitelja - baš zadnja rupa na svirali i državnim prvacima i buljuku njihovih sljedbenika što s državnih jasala kusaju iznimno obilan i ukusan javni kruh, tri su egzistentna odgovora koji se međusobno isključuju, ali ih mediji sva tri puštaju u javnost što premijeru Plenkoviću sve očitije - ide na živce. Zato što birokratski argumentiranu artikulaciju iz Banskih dvora o tzv. uspjehu i kontroli u upravljanju državom i krizom te izvrsnoj međunarodnoj poziciji zemlje - prvi, službeni odgovor - opovrgava svekolika društvena zbílja koju mu mediji i politička oporba svaki dan nabijaju na nos. Drugi je odgovor pak negativna radikalizacija kojom politička oporba - najčešće ne nudeći nikakva uvjerljiva bolja rješenja, nego kritiku radi kritike, što joj u biti nije u opisu posla - negira/sabotira sve što lansiraju u upravljačku praksu iz Banskih Neki dan će redikulozni i nesposoban Plenkovićev ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman – o kojemu domaći vicmaheri zbijaju šale, a strani mu se diplomati smiju iza leđa - bubnuti u tv-oko i ostati živ: "HDZ je pobijedio u Domovinskom ratu!" dvora posredstvom karikaturalno nategnute tzv. stabilne saborske većine koju, pokazalo se neki dan izočnošću smrtno oboljelog Miroslava Tuđmana, glatko ruši jedna jedina zastupnička ruka. Treći je odgovor, najvjerodostojniji, dnevno javno iskustvo tzv. malih/običnih ljudi kojima se fućka jesu li na vlasti tzv. denver plavi, crveni, zeleni, žuti ili šareni - crni baš ne (vidi im ništavan politički rejting i izborni obrazac za participaciju u predstavničkoj piramidi) - ali im se ne fućka za to omogućuje li im vlast ključne prepostavke za život dostojan čovjeka, u miru i sigurnosti, pravnu državu u zdravoj demokraciji, pristojnu budućnost njihovoj djeci i razloge za utemeljen osjećaj kako ti što su izborno preuzeli odgovornost vode zemlju u pozitivnom smjeru.
Objektivno stanje zdravlja Bijedne Naše u dijametralnoj je suprotnosti s karikaturalnom, je li, mantrom o "najuspješnijoj vladi od svih prethodnih zajedno, vladi premijera Andreja Plenkovića" koju mantru moraju zborno i pojedinačno, danonoćno i baš u svakoj javnoj prigodi opetovati njegovi ministri i ini stranački uhljebi s bližih i daljih kolobára oko državnih jasala. U suprotnosti je i s Plenkovićevom agendom vjerodostojno, načetom već prvih mjeseci njegova prvog premijerskog mandata. Neće valjda biti da se sa svega 150 i kusur metara nadmorske visine premijerova ureda i njegove tzv. stabilne saborske većine u tzv. Visokom domu u Zagrebu bolje vide "demokracija i blagostanje" u zemlji nego kroza Eurostatove sofisticirane statističke sitnozore i iz domova tih 69,3 posto građana koji tvrde - iskustvo na vlastitoj koži, iz dana u dan, iz mjrseca u mjesec, iz godine u godinu... - da ne konzumiraju vladine zasluge za "demokratske i životne blagodati", pa se premijer Plenković ima pravo stresno ljutiti na sve koji mu spočitavaju da, ipak - Zemlja nije ravna ploča? Dobro, jest za one što uče za profesionalne pilote, ali većina, je li, najveće većine tzv. malih/običnih ljudi nisu niti im pada na pamet biti profesionalni - piloti.
U tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj je životno presudno što bolje znati pilotirati u dnevnoj zbílji za koju - to je činjenica što svima izravno radi o glavi - ti što tvrde da su preuzeli odgovornost besramno iskazuju notornu neodgovornost. Osobni, stranački i kastinski probitak nauštrb općeg probitka građana i države neoprostiv je krimen koji vodi u propast. Jednak krimenu dijela biračkog tijela i cca pedesetpostotnih apstinenata koji se već tri desetljeća neodgovornošću za vlastitu budućnost igraju i marno hrane Tamagotchija opasnih namjera. Nesvjesni da Tamagotchi od izbora do izbora - mutira? Uvijek isti, a pojavno drukčiji. Kao vuk koji dlaku mijenja, ali ćud nikada. Kao vršnjačka mu uistinu igračka iz 1990-ih godina - samo sofisticiranija, u tirkiznoj i boji lavande - što odnedavno opet osvaja svijet. Ovdašnji politički Tamagotchi odavno je osvojio svoj dio ozemlja i ozračja, čak mentalitet i duše, pa je sasvim izvjesno da će još dugo i bezbrižno grickati taj dio balkanskog kiflića.
h-alter
