Jučer je hrvatski premijer Andrej Plenković debitirao na aktualnom satu u Hrvatskom saboru i dogovarao na pitanja zastupnika.

Plenković: "Milijarde su tu, samo ih treba potrošiti"

Oko deset sati je na red došao Josip Salapić, zastupnik HDSSB-a, koji je  premijeru uputio sljedeće pitanje: "Najavili ste pomoć Slavoniji i Baranji pa me zanima kakva je dinamika projekta Slavonija?"

"Slavonija je prioritet, to smo naglasili i u kampanji. Svjesni smo poteškoća, stoga je naša ideja da mladi ljudi iz Slavonije budu motori oporavka. Cilj je osigurati 2,5 milijarde eura namijenjenih Slavoniji kako bi zadržali naše ljude i razvili selo. Pristupit ćemo i izradi novog indeksa razvijenosti. Zato ćemo sredstva usmjeriti Slavoniji kako bi se iskoristili svi potencijali. Sjednica Vlade u Vukovaru bio je samo signal u kojem smjeru želimo ići dalje u razvojnom smislu što se tiče Slavonije", rekao je premijer Andrej Plenković.

Salapić mu je zahvalio na odgovoru i izrazio nadu "da će naći zajednički jezik kako bi Slavonija krenula naprijed, kao i cijela Republika Hrvatska".

Uz pusta obećanja istovremeno zadan smrtni udarac hrvatskom selu

Da nije tužno, bilo bi smiješno, kao mnoge druge stvari u našoj zemlji. Naime, kada se Andrej Plenković razbacivao milijardama i novcem europskih fondova je gotovo neprimijećena objavljena prilično dosadna statistička vijest o tome kako je u financijskoj blokadi gotovo 1 000 "Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava" (OPG), koji duguju ukupno više od 409 milijuna kuna.

Na kraju rujna ove godine su blokirane račune imala 982 "Obiteljska poljoprivredna gospodarstva" (OPG), čija su ukupna dugovanja iznosila više od 409 milijuna kuna, pokazuju podaci koje je objavila Financijska agencija (Fina).

Kako je u "Jedinstvenom registru računa" evidentirano 8 147 otvorenih računa "Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava", podaci s kraja rujna pokazuju da je trenutno u blokadi njih 12,05%.

U odnosu na kraj trećeg tromjesečja prošle godine broj blokiranih "Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava" je do kraja rujna ove godine smanjen za tri, dok je iznos blokada unazad godinu dana narastao za 9,7 posto.

Podaci koje je objavila Fina obuhvaćaju pregled broja blokiranih OPG-ova i iznosa blokada unazad gotovo pet godina, odnosno od kraja lipnja 2011. godine, kada je u blokadi bilo 830 OPG-ova s 222,5 milijuna kuna neplaćenih obveza. Stoga je od sredine 2011. do kraja rujna ove godine broj OPG-ova čiji su računi blokirani porastao za 18,3 posto, dok je iznos njihovih blokada povećan za 83,8 posto.

Promatra li se dug OPG-ova po županijama, prema stanju od 30. rujna, najzaduženiji su bili OPG-ovi Osječko-baranjske županije, čiji se zastupnik Salapić zahvaljuje premijeru na velikodušnoj i mudroj odluci u "ulaganjima u slavonsko selo".

Naime, od blokiranih računa OPG-ova u ukupnom broju na Osječko-baranjsku županiju otpada 20,6 posto, koja ukupno duguju 84,5 milijuna kuna.

Slijede oni Virovitičko-podravske županije s udjelom od 12,5 posto (51,1 milijun kuna), Vukovarsko-srijemske s udjelom od 9,9 posto (40,4 milijuna kuna), Koprivničko-križevačke s udjelom od 8,1 posto (33,3 milijuna kuna) te Sisačko-moslavačke županije s udjelom od 7,3 posto (29,8 milijuna kuna).

Na "Obiteljska poljoprivredna gospodarstva" navedenih pet županija odnosilo se 58,4 posto neizvršenih osnova za plaćanje svih OPG-ova. Ostalih 41,6 posto iznosa je "rasuto" na 16 ostalih županija, s udjelima od 0,02 posto u Ličko-senjskoj, do 6,5 posto u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, navode iz Fine.

Fina ne navodi kome ova obiteljska gospodarstva duguju novac, ali ako je to najvećim dijelom država, onda premijer Plenković nekoga pravi budalom i od ovih 2,5 milijardi eura se sigurno može osmisliti način kako deblokirati račune koji ukupno duguju kap u moru svote o kojoj govori premijer.

Uzmemo li da je jednom OPG-u radi samo troje ljudi iz jedne obitelji, iako je taj broj vjerojatno i veći, dolazimo do brojke od 30 000 uposlenih koji će zbog blokade vjerojatno ugasiti obrt, možda prodati zemlju, a mlade poslati u EU da tamo sreću potraže na gradilištima, kao djelatnici u ugostiteljstvu ili kao pomoć nepokretnim ili bolesnim bogatim umirovljenicima Europske unije.

Ali ovo nije novost, jer je još prije ulaska u Europsku uniju bilo govora kako u Hrvatskoj oko 150 000 obitelji živi od poljoprivrede, ali se time bave na zastarjeli način i od tog broja može opstati najviše 30 000 funkcionalnih "Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava". Trenutno ih je prema registru računa evidentirano 8 147, što znači da su sve vlade koje su nas uvodile, uvele i drže u Europskoj uniji dobro odradile domaću zadaću pauperizacije, odnosno planskog materijalnog propadanja i masovno osiromašenja hrvatskog sela.

"Dragi Hrvati, to tako ne ide - S preko 90% vlastitih nekretnina ste prebogati za EU"

Sada na red vjerojatno dolaze vlasnici nekretnina, jer se već duže vrijeme, prvo potiho, a sada sve češće, govori kako su građani Hrvatske u prosjeku "najbogatiji" u Europskoj uniji, ako kao mjerilo uzmemo postotak onih koji žive u vlastitoj nekretnini.

Ta je brojka 2011. prelazila 90%, kada je čak 92,1 posto hrvatskih građana imalo svoju kuću ili stan, što je za europski prosjek "nevjerojatno velik broj onih koji žive u svojoj nekretnini, a ne u najmu".

U prosjeku je 2011. godine u 27 zemalja Europske unije 70,1 posto građana živjelo u vlastitoj kući ili stanu. U "Eurozoni 17" je taj postotak bio još niži i iznosio je 67 posto.

Najveći je udio vlasnika stambenih nekretnina u 2011. je bilježila Rumunjska, čak 96,6 posto. Na drugom je mjestu Litva s 92,3 posto stanovnika koji žive u vlastitoj kući ili stanu, dok je treće mjesto pripalo Hrvatskoj s odgovarajućim udjelom od 92,1 posto, tada prenosi Eurostat u sklopu izvješća o stambenim prilikama u EU.

Začelje ljestvice u EU drži Njemačka, gdje je 2011. tek nešto više od polovine građana, odnosno njih 53,4 posto, živjelo u nekretnini čiji su ujedno bili vlasnici. U Austriji odgovarajući udio iznosio je 57,5 posto. Nešto je iznad prosjeka EU su bili Nizozemska, sa 67,1 posto, te Velika Britanija sa 67,9 posto.

Najniži udio vlasnika stambenih nekretnina, samo njih 43,8 posto, bilježila je 2011. Švicarska, koja je istraživanjem bila obuhvaćena kao članica Europskog ekonomskog prostora.

Dakle, nakon nepovratnog uništenja hrvatskog sela, sada je na redu razvlaštenje građana i oduzimanje njihovih nekretnina pod bilo kojim izgovorom. To je barem najmanji problem, posebno s ovakvim zakonom o ovrhama i proizvodnjom duga tamo gdje ga čak i nema, odnosno gdje kamate na kamate glavnicu duga često znaju činiti smiješnom. Naravno, ne za dužnika koji zbog takve perverzne prakse izračuna duga može ostati bez nekretnine.

Obećanja Plenkovića o ulaganju 2,5 milijardi kuna samo u Slavoniju i Baranju je laž jednako kao i ona da će se novim poreznim zakonom pogodovati mladim parovima obiteljima pri kupnji prve nekretnine, što bi dijelom čak trebala subvencionirati država. Tako je na sjednici Sabora izračunato da će na 100 000 eura kredita za prvu nekretninu mladi u Hrvatskoj uštedjeti više nego po starom zakonu, i tako dalje, iako nitko nije rekao koliki je, barem okvirno, konačni iznos kojeg će kupac isplatiti bankama na posuđenu svotu.

Sve u svemu, kako je prošao seljak u Hrvatskoj, isto čeka i vlasnike nekretnina, jer je po mišljenju eurobirokrata ovako visok udio stanovništva koji živi u vlastitoj nekretnini "enormno visok", baš kao što je bio "visok broj obitelji koji su se poljoprivredom bavili na tradicionalan način", što nije bilo po EU standardima.

Posljedica uništenja hrvatskog sela i bivših poljoprivrednih kombinata je i salmonela, koju možda netko od nas trenutno ima u hladnjaku, ali je to već tema za drugu priliku.

FOTO - Eurostat 2011. - Crveno je postotak vlasnika nekretnina, a crno podstanara ili onih u najmu:



AMSI