Papin sobar Paolo Gabriele osuđen je na godinu i pol zatvora i plaćanje sudskih troškova zbog iznošenja tajnih dokumenata iz neposredne blizine pape Benedikta XVI. I vjerojatno proslijeđivanje istih novinaru Gianluigiju Nuzziju.
"Teško vama. Pismoznanci i Farizeji, licemjeri! Vi ste kao okrečeni grobovi. Izvana izgledaju, doduše, lijepo, ali iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakvoga smrada!" - Matej 23, 27
Potonji ih je novinar upotrijebio u kontroverznoj knjizi "Njegova svetost" kojom je doveo u pitanje lik i djelo mnogih institucija Rimske crkve, a i samoga Pape. Gabriele pak, tvrdi kako je djelovao pod silom Duha Svetoga hoteći provokacijom i izazivanjem šoka popraviti stanje u Rimskoj crkvi. Ukratko, ovo je slučaj koji je proteklih tjedana potresao najveću kršćansku denominaciju i stoga je vrlo razumljiv interes javnosti za ovu priču. Neki analitičari skloni reformama u ovoj globalnoj zajednici vjernika uspoređuju važnost ovoga suđenja s Drugim Vatikanumom, koncilom iz sredine 20. st. koji je donio neke doktrinarne novine u praksu ove crkve. Drugi, oprezniji poput ostrašćenog Hansa Kunga, smatraju kako bi ovo mogao biti povod ili jedan od povoda za razmišljanje o sazivu Trećeg Vatikanuma gdje bi Crkva uskladila svoju praksu s 21. st. i izazovima istoga.
No, nije ovo komentar samoga suđenja. Ono što me u ovoj priči kao kršćanskoga vjernika, a time nužno i solidnog poznavatelja Svetoga Pisma zaintrigiralo jest fenomen događanja u Vatikanu. Kako ne poznajem dovoljno problematiku u tome gradu-državi uputio sam pismo s upitom o tome nekada kandidatu za pomoćnog zagrebačkog biskupa i rimskom studentu koji je ipak želio ostati u ovome komentaru neimenovan. Odgovorio mi je vrlo kratko navodeći upravo odjeljak Biblije koji sam u uvodu naveo. Naveo je i kako se kleru izvan Apeninskog poluotoka sve više gadi i sve više sablažnjavaju događanja u Vatikanu te ih sve više podsjećaju na kojekakve dvorske spletke za koje je vladalo opće mišljenje kako su stvar prošlosti već nekoliko stoljeća.
I odista, sve se manje prikriva priča kako ne postoji volja za promjenom ponašanja Vatikana. Ova je mala i utjecajna država po uređenju izborna monarhija gdje je sve podređeno doktrini o nezabludivosti Pape. Čak i tamo, kako kaže kolumnist Jutarnjeg lista Inoslav Bešker, gdje tome niti prema dogmi crkve nema mjesta. Naime, Papa je prema dogmi Rimske crkve nezabludiv samo u slučajevima kada obznanjuje teološku dogmu. U emisiji HTV-a Tema dana prije nekoliko dana ugledni teolog dr. Adalbert Rebić navodi kako Gabrielea treba osuditi bez obzira na njegove motive zato što je narušio ugled Pape! Nevjerojatno! Ni traga biblijskih principa, niti traga usporedbi uglednog teologa s time kako bi postupio Onaj po komu se isti naziva kršćaninom. Ma niti traga principima koje je Isus ustanovio kada je prema predaji Rimske crkve ustanovio papinstvo, na Petru, Stijeni. Samo monarhijski princip. Monarh je apsolut i iz njega izlazi sve! Rimsko carstvo iz najmračnijeg doba imperatora na djelu!
No, neće biti baš tako. I Isusu, koji je, usuglasit ćemo se, kao i Papa, i Gabriele, i Nuzzi, i Rebić i ja, ishodište kršćanstva, pa i Rimske crkve, čovjek je bio važniji od institucije. Farizeje i pismoznance, primjerice, Isus je kritizirao zato što su im pravila koja su dodali na Zakon, Bibliju, ne bi li je lakše, kako su mislili slijedili, bila važnija od ljudi i samoga smisla Zakona. A smisao Zakona, a time i institucija osnovanih kako bi pomogle ljudima slijediti Zakon je milost Božja i put prema spasenju.
Treba biti pošten te priznati kako niti jedan državni vladar izdaju poput Gabrieleove ne bi samo tako otrpio. Treba reći i to kako je već najavljeno pomilovanje papina sobara. Ne želeći kolumnom plagirati djela Dana Browna, pošteno je reći i to kako je Rimska crkva kao najveća kršćanska denominacija u načelu pozitivna organizacija, no svakako im poput onodobnim farizejima izmiče bit stvari kako piše John R. W. Stott u svojoj knjizi Kršćanska kontrakultura.
A Stott u spomenutoj knjizi kršćansku kontrakulturu definira kao ponašanje religioznih vođa suprotno ponašanju svjetovnih vladara, a u skladu s Isusovim naukom. Zbog toga smatram kako Gabriele za svoja (ne)djela mora odgovarati, no mnogo su važnije pouke koje iz ovoga slučaja treba izvući. Glavna je, prema mojem mišljenju, a i mišljenju mnogih neovisnih teologa, vapijuća potreba za reteriranje Rimske crkve iz farizejske u krštansku instituciju. Neka im Bog pomogne.
SEEbiz
Izvor: Tacno
