Koliko je i čime ministar zdravstva Milan Kujundžić zadužio Plenkovića da mu ovaj mora udovoljiti i dozvoliti mu da formira tajnu radnu grupu za novi zakon o abortusu, koju mahom čine ginekolozi s prizivom savjesti koji ionako već ne obavljaju pobačaje, i podržavaju takvo stanje u cijelom nizu bolnica u Hrvatskoj, ili pak Markićki bliski pravnici koji pišu i druge bolno konzervativne inicijative podržane s Kaptola?


Normalne zemlje uvode sankcije za ustaške simbole. Hrvatska je još daleko od toga, ali i odluka Vijeća za elektroničke medije da se bar simbolički na kratko vrijeme oduzmu koncesije televizijama koje prikazuju Bujicu jer širi govor mržnje, također je značajan pomak, posebno u ovom sastavu Vijeća.

I baš kad pomisliš da je moguće da će se ova zemlja donekle civilizirati, umjerena Plenkovićeva vlada desnog centra pokaže da u HDZ-u još duboko čuči učahuren najzadrtiji primitivizam i konzervativizam, onaj »gen« koji Hrvatsku u većini parametara drži daleko na začelju Europe.

Izmjena zakona o pobačaju i tvrdo inzistiranje HDZ-a da zakon o udomiteljstvu nikako ne obuhvati i istospolne životne partnere, dokaz su koliko je čvrsta jezgra nazadnjačke struje u toj stranci.

Zakon o pobačaju je od svog donošenja prije 40 godina jedan od progresivnijih u Europi, a čak i glede i unatoč njemu, koji HDZ proglašava previše liberalnim, broj pobačaja u Hrvatskoj bitno pada otkako je prevladavajuća katoličko-desničarska atmosfera u Hrvatskoj, dakle od 90-ih do danas. To znači da zakon ničim nije utjecao na rast broja pobačaja, dapače – takav kakav jest omogućio je i pad tih brojki i pokazalo se da nije prepreka ničemu.

Udomiteljstvo za istospolne parove, pak, velika je tema u nizu europskih država i jasno je da će proći niz godina dok se ta praksa istinski ne liberalizira. Proces je još u tijeku u većini Europe, pa nije čudo da to i HDZ-ovce još etički muči.

Ali, svejedno, otvara se pitanje zašto umjerenjačka i centristička vlada Andreja Plenkovića uopće sada otvara te teme? Umjesto da pobjegne od imidža rigidne desnice – koja mu, usput rečeno, radi o glavi u vlastitim redovima – Plenković dopušta da se, ničim izazvane, otvaraju dodatne javne rasprave o ovim temama i polarizira ionako iscrpljena politička i društvena scena, koja je ionako već umorna od ideoloških podjela, partizana i ustaša, crvenih i crnih.

Koliko je i čime ministar zdravstva Milan Kujundžić zadužio Plenkovića da mu ovaj mora udovoljiti i dozvoliti mu da formira tajnu radnu grupu za novi zakon o abortusu, koju mahom čine ginekolozi s prizivom savjesti koji ionako već ne obavljaju pobačaje, i podržavaju takvo stanje u cijelom nizu bolnica u Hrvatskoj, ili pak Markićki bliski pravnici koji pišu i druge bolno konzervativne inicijative podržane s Kaptola?

Tko ga tjera da sad s koalicijskim partnerima otvori polemiku o tome mogu li homoseksualci odgajati djecu? Ako se želi prikazati istinskim HDZ-ovcem i skinuti sa sebe stigmu »ljevičarskog desničara«, kojom ga časte desničarski portali, neće mu uspjeti. Za njih je to završena priča, oni ga samo žele svrgnuti s vrha stranke.

Čemu onda dodatne polemike i polarizacije? Ako tako očajnički razmišlja o glasovima s kojima će moći nastaviti vladati još jedan mandat, neka ne zaboravi da žene čine 53 posto populacije, i neka ih ne dira.

 

novilist