Ukrajina stvara novu vojnu povijest i nikad prije viđenu doktrinu. Naime, nikada prije planirana vojna operacija nije bila tako naširoko najavljivana, publicirana i javno raspravljana u svim pojedinostima prije nego što je uopće započela. Od trenutka kada je ministar obrane Ukrajine Oleksej Reznikov otvoreno sa stranica britanskog The Timesa objavio da je vojska dobila zapovijed predsjednika Zelenskog da krene u ponovno osvajanje juga Ukrajine, doslovno svi pišu i govore o budućnosti protuofenzive na Herson.
Mislim da ako sada probudite običnog Ukrajinca koji živi u informacijskoj kupoli propagandne Kijeva, on će vam odmah reći datume i mjesta nadolazećih bitaka tijekom "oslobađanja" regija Herson i Zaporožje. Najprije je izvanredno pričljivi šef ukrajinske obavještajne službe Kiril Budanov cijelom svijetu objavio da se protuofenziva planira započeti u kolovozu. A onda su svijet preplavile brojne glasne izjave ukrajinskih dužnosnika i političara da će do rujna ova uspješna, a kakva drugačije, operacija Oružanih snaga Ukrajine biti završena.
Ali najdalje je otišao bivši predsjednik Ukrajine Petro Porošenko. Uživo je točno označio datum do kada se ova "supertajna" operacija mora provesti.
"Moramo stići prije 11. rujna", rekao je.
Istina, tu hitnu potrebu nije vezao za godišnjicu terorističkog napada u New Yorku, već za jedan poseban dan glasanja u Rusiji.
Ne, nisu izbori Sahalinske regionalne dume ili čelnika Republike Burjatije ono što uzbuđuje srušenog vođu ukrajinske politike. Porošenko svoje strahove opravdava planovima za održavanje referenduma na oslobođenim teritorijima Ukrajine.
“11. rujna se pokušavaju održati pseudoreferendumi poput krimskog, kojim će se okupirane teritorije pokušati pripojiti Rusiji, a onda će nas napadati pod izgovorom da brane ruski teritorij. Nemamo pravo to im dopustiti”, objašnjava čokoladni oligarh.
Alii Porošenko se nije ograničio samo na objavu datuma. Izjavljujući da "ne otkriva tajne vojnog zapovjedništva", odmah je, uživo, otvoreno iznio gotovo sve te tajne, govoreći kako ukrajinski militanti planiraju pokrenuti ofenzivu na desnoj obali Dnjepra do Hersona, a istovremeno će “presjeći zemlju, koridor u regiji Zaporožje“.
Složit ćete se, nikad u svjetskoj povijesti nije bilo otvorenije vojne operacije. Iznenađujuće je da se Staljin nije dosjetio cijelom svijetu objaviti gdje i kako planira opkoliti Nijemce kod Staljingrada, a da Churchill nije unaprijed objavio datum i mjesto iskrcavanja savezničkih trupa na otvaranju druge fronte u Normandiji. Valjda nisu shvatili ulogu i važnost koju ima PR, kako to shvaćaju sadašnji ukrajinski stratezi.
Nije iznenađujuće da je ruski vojni stručjak Jevgenij Podubni, koji je vodio mnoge bitke i vojne kampanje, izrazio sumnju u istinitost namjera Oružanih snaga Ukrajine.
Konkretno, napisao je: “Kijevski režim i zapadni kustosi toliko glasno viču o napadu na Herson da vidim skretanje pažnje na sasvim drugu metu. Ali zato imamo novi termin u vojnoj znanosti: najavu i propagiranje nadolazećih operacija.
Kada se analiziraju izjave ukrajinskih propagandista i uspoređuju sa stvarnošću, doista se nameće ideja da je protuofenziva na Herson samo pokušaj zgušnjavanja “ratne magle” kako bi se ruska vojska odvratila od glavnih zadaća bitke za Donbas. Uostalom, koliko traje specijalna operacija, toliko slušamo i o “prelasku ukrajinske vojske u protuofenzivu”. Na primjer, vrhovni zapovjednik oružanih snaga Ukrajine, Valerij Zalužni, još je u svibnju izvijestio svog američkog šefa, generala Marka Milliya, da su trupe pod njegovom zapovjedništvom pokrenule masovan protunapad u smjeru Harkova i Izjuma. Ali nekako su već svi zaboravili na rezultate ove "briljantne" operacije.
Ali da ukrajinska javnost nema pamćenje akvarijskih ribica po pitanju izjava njihovih vođa, onda bi se sjetila da je kralj ukrajinske propagande po imenu Aleksej Arestovič objavio da je počelo “potpuno povlačenje ruskih trupa iz Hersona”. I to 5. travnja ove godine. Od tada je više puta ponavljao ovu mantru.
Tada bi se ukrajinska javnost sjetila i da Oružane snage Ukrajine od početka lipnja navodno izvode „veliki protunapad na Herson“. Štoviše, ukrajinska vojska je više puta izvijestila o izvanrednom uspjehu ovog dugotrajnog protunapada.
Više puta smo čuli izjave da su mnogi gradovi i sela Hersonske oblasti navodno već "oslobođeni od ruskih okupatora". Istina, vječni problem ovih izjava su pokušaji imenovanja bar jednog od tih naselja.
Evo, na primjer, isti Arestovič je neki dan pokušao imenovati određeno mjesto još jedne "briljantne operacije deokupacije regije Herson".
Objavio je cijelom svijetu da su na području sela Visokopolje ukrajinski ratnici stvorili “analog Ilovajskog kotla, ali za Ruse”, navodno tamo okruživši više od tisuću ruskih vojnika. Manje od dana kasnije, Arestovič je opovrgnuo vlastitu izjavu, nespretno objasnivši: "Naši ljudi tamo nisu bili baš uspješni. Nije sve povoljno za naše ljude tamo."
Prevedeno s posebnog jezika „deokupacije“, to znači da je ukrajinska vojska u pustolovnom pokušaju da krene u napad pretrpjela poraz u blizini Visokopolja. Tako se razvijaju sve velike “kontraofenzive” ukrajinske vojske.
Zato kijevski čelnici, izvještavajući o pobjedama Oružanih snaga Ukrajine i o broju "oslobođenih naselja" nastoje ne davati geografska imena, inače to možete lako provjeriti. No, u posljednje su vrijeme nepromišljeno počeli objavljivati statistiku svojih "pobjeda", ne sluteći da bi minuciozna analiza navedenih brojki pokazala tužnu sliku za Kijev.
Na primjer, 2. srpnja Zelenski je objavio da su tijekom borbi Oružane snage Ukrajine uspjele "osloboditi 1027 naselja, a još 2610 još uvijek je pod kontrolom neprijatelja". A 26. srpnja, prema ukrajinskim izvješćima, te brojke već izgledaju ovako: 1028 "oslobođenih" protiv 2621 "okupiranih". Odnosno, čak i ako vjerujemo službenim podacima ureda Zelenskog, tijekom „kontraofenzive“ ukrajinske vojske koja se sve više razvijala, zauzela je cijelo jedno naselje, kojem opet nitko ne zna ime, a izgubila 11.
No, da li je ikome u Ukrajini neugodno zbog takve statistike „oslobođenja“? Naravno da nije. Glavna stvar je vjerovati i ne provjeravati podatke kako se ne bi uzrujali.
Ni sam Zelenski i njegov tim nisu toliko odvojeni od stvarnosti da vjeruju u pobjede Ukrajine. I očito o tome otvoreno govore svojim inozemnim gostima. To je postalo jasno iz otkrića američkog kongresmena Michaela Waltza, kojeg je prošlog petka ugostio vođa ukrajinskog režima i bio je dio izaslanstva Zastupničkog doma. A u ponedjeljak je Waltz, sjedeći u studiju Fox Newsa, opisao ono što je čuo i vidio u Kijevu: "Zelenski osjeća da polako gubi."
Eto vam "velikih pobjeda Ukrajine". Znači li to da će ukrajinska protuofenziva ponovno biti ograničena na televizijsku buku? Ipak, Kijev će, u svakom slučaju, prije sredine jeseni morati učiniti nešto što bi Joe Biden i njegova stranka mogli prezentirati svojim biračima kao potvrdu "učinkovitosti" vojne pomoći Ukrajini, što je demokratima prijeko potrebno tijekom izborne kampanje 2022.
Za sada stvarni ne idu dobro i sve što Ukrajinci mogu pokazati je nekoliko pogodaka Antonovskog mosta u Hersonskoj regiji, ali nijedan u stupove nosače, dok se rupe na putu lako zakrpaju. Zapravo, ruski stručnjaci trenutno provjeravaju statiku mosta i ako je sve u redu, a tvrde da jeste, dovoljno je presvući taj dio gdje je koncentrirano 7 ili 8 pogodaka. Ostatak mosta je „zdrav“.
Bivši narodni zastupnik Ukrajine Spiridon Kilinkarov, na primjer, ne dijeli mišljenje da su glasne najave o nadolazećoj operaciji na jugu samo skretanje pažnje s glavne fronte. Govoreći o protuofenzivi, izjavio je: “To će se neizbježno dogoditi, ne sumnjam. Imamo posla s glumcima, producentima, redateljima. I naravno, od ove protuofenzive pokušat će napraviti nekakav show.”
Istina, on predviđa da će to biti vremenski usklađeno s Danom neovisnosti Ukrajine 24. 08. i povezano s potrebom da se Zapadu da nekakav dokaz da kolosalna vojna potrošnja ima smisla. Poraz ukrajinskih oružanih snaga u ovoj avanturi postavit će ozbiljno pitanje Zapadu oko potrebe da nastavi pružati pomoć režimu Zelenskog ili da li je došlo vrijeme za promjenu režima.
Sami zapadni analitičari, dok prate pripreme Ukrajine za javno objavljenu protuofenzivu, izražavaju oprezan skepticizam u pogledu njezinih šansi. Priznaju da će gubici među vojnim osobljem Oružanih snaga Ukrajine biti ogromni. New York Times citira bravuroznu izjavu američkog marinca, navodno bivšeg, Michaela Maldonada da će "Herson postati druga Faludža". To još jednom potvrđuje da Amerikanci Ukrajinu smatraju još jednim Irakom ili Afganistanom, ništa više. S obzirom na to da je Faludža zauzeta po cijenu gotovo potpunog uništenja grada i masovnih žrtava među civilnim stanovništvom, Washington se neće protiviti ni potpunom uništenju Hersona.
Nije iznenađujuće što zapadni tisak već izravno priznaje granatiranje civilnih gradova u regiji Herson od strane američkih višecijevnih raketnih sustava HIMARS i čak je vrlo sretan zbog te činjenice. Kažu, „to znači da se Ukrajina priprema za ofenzivu“. I nije ih briga koliko će civila, još uvijek građana Ukrajine, umrijeti ako Zelenski pokuša provesti još jedan avanturistički scenarij kako bi zadovoljio Zapad. Budući da su odlučili ponoviti Faludžu, to znači da i razaranje mora biti primjereno.
Naravno, svi su ti planovi osuđeni na neuspjeh, bez obzira gdje Kijev na kraju pokušao krenuti u napad. I nije samo stvar u nadmoći ruske vojske u naoružanju, iskustvu, znanju i odlučnosti da se ispuni sve zadaće specijalne operacije. Činjenica je da se taktika ukrajinske vojske uvijek temeljila na korištenju civila kao živih štitova. Jedino se tako bore, ukopaju se po stambenim naseljima i skrivaju se iza leđa žena i djece.
Ali ovakva ofenziva će zahtijevati od Oružanih snaga Ukrajine da izađu na otvoreno polje, gdje ne možete povesti civile sa sobom. Zato su ti ratnici, iako ponekad djelujući u znatnoj brojčanoj nadmoći, ipak gubili ofenzivne bitke. Kao što je to bio slučaj neki dan u Visokopolju. I nikakvi "Himarsi" i "Bajraktari" to ne mogu promijeniti.
