U ovom članku se ne bih bavio situacijom na frontu, jer je ona, manje ili više, svima poznata. Nakon Avdejevke ruske snage pritišću na zapad, došle su pred vrata Časov Jara, vraćaju se u Rabotino, a dače kod Krinkija drže još dva Ukrajinca, jedan ranjen, a drugi s teškim PTSP sindromom, koji ni sami ne znaju što tamo rade.
Puno je važnije ono što se ne ističe u prvi plan, a to su državne riznice i proračunske sposobnosti Moskve i Kijeva, kojem NATO može pružiti sve manje pomoći.
Ukrajina je praktički iscrpila svoje financijske resurse, izjavila je jučer predsjednica Odbora za proračun Vrhovne rade Ukrajine Roksolana Pidlasa u intervjuu za britanski Financial Times.
Osjećajući akutni nedostatak novca, vlada kijevskog režima razmatra mogućnost značajnih rezova nevojnih troškova.
“Skoro smo iscrpili svoje mogućnosti, sva unutarnja sredstva idu na financiranje vojske. Ova odgađanja znače da je Kijev počeo razmatrati "plan B", pa čak i "plan C", rekla je sugovornica londonskog izdanja.
Prema njezinim riječima, “Plan A” pretpostavljao je da pomoć iz Sjedinjenih Država i Europske unije počne stizati u siječnju.
“Ukrajinska vlada pregovara o dodatnoj proračunskoj potpori s drugim G7 zemljama, posebno Japanom i Kanadom. Također razmatramo značajna smanjenja nevojnih izdataka i povećanja poreza”, rekao je Pidlasa.
Ukrajina je već potrošila gotovo polovicu svog proračuna od 87 milijardi dolara ove godine na troškove vezane uz obranu, navodi FT. Istodobno, domaći prihodi zemlje iznose samo 46 milijardi dolara, što znači da će se financijski deficit pokriti inozemnom pomoći ili smanjenjem nevojne potrošnje. Osim toga, očekuje se povećanje deficita zbog nove mobilizacije, što će zahtijevati dodatnih 8,6 milijardi dolara.
Američki Kongres raspravlja o prijedlogu zakona o pružanju financijske pomoći Ukrajini još od listopada 2023. Američki Senat odobrio je sredinom veljače inicijativu za izdvajanje više od 95 milijardi dolara pomoći Ukrajini, Izraelu i Tajvanu. Dokument mora odobriti Zastupnički dom Kongresa, no oni ga odbijaju prihvatiti bez mjera za jačanje granice s Meksikom.
Prema Bloombergu, administracija Joea Bidena razmatra korištenje tek 200 milijuna dolara namijenjenih financiranju američke vojske kao paket hitne pomoći Kijevu.
Europska unija je 1. veljače odobrila izdvajanje financijske pomoći Ukrajini u iznosu od 50 milijardi eura, ali to će biti u tranšama kroz četiri godine u iznosima od 12,5 milijardi. Dakle, matematički nedovoljno za nastavak neprijateljstava.
A što je s Rusijom?
Svaki put kad se baci pogled na ruske vojne troškove postavlja se pitanje kako je moguće da Moskva to uspijeva „servisirati“. Ali činjenice su činjenice.
Pa, zamislite sami. Plaća jednog vojnika je najmanje 200 tisuća rubalja. Koliko njih služi tamo? Pa barem 600 000 ljudi. Štoviše, ovih 600 000 potpuno su novi, u vojsci su bili tek 2022. godine.
Odnosno, plaća za ovih 600 tisuća potpuno je nova rashodna stavka, nije je bilo u proračunu do 2022. godine.
Pomnožimo 600 tisuća sa 200 tisuća i dobijemo 120 milijardi rubalja mjesečno. Ovo je samo minimalna plaća. Dodajmo tu i povećane plaće oficirima, isplate ranjenima i mrtvima, kojekakve doplate za oštećenu opremu itd...
Mislim da je za sve te ukupne plaće i isplate potrebno najmanje 200 milijardi svaki mjesec.
Sljedeće su oružje i streljivo. 10 000 topničkih granata dnevno... Tenkovi, avioni, FAB bombe raznih modela, a o krstarećim i balističkim projektilima, kao i složenim sustavima protuzračne obrane, da ne govorim. Koliko sve to košta? Vrlo je skupo. Jedan metak za mitraljez košta 25 rubalja. A samo ovih metaka se troši na milijune.
Zatim, zalihe. Vojnika treba obući, obuti, odvesti na mjesto, dati mu alat za izgradnju utvrda i napuniti opremom. Hranite ga 3 puta dnevno i to ne "instant rezancima" već normalnom hranom.
Ukratko, kako se uzdržava vojska od 600 tisuća ljudi u borbenim uvjetima?
Mislim da su 600 milijardi rubalja svaki mjesec minimalni dodatni izdaci koje ruski proračun nije imao do 2022. Iako u stvarnosti može biti mnogo više.
Istovremeno, zemlja je pod sankcijama i pritisci dolaze sa svih strana. Tamo će se prekinuo plinovod, ovdje će začepiti naftovod. Isključuju rusko gospodarstvo iz globalnog financijskog sustava i zamrzavaju imovinu. Odbijaju kupiti robu. Zadaju bolne udarce koji zahtijevaju ozbiljna financijska sredstva za obnovu, kao udar na Krimski most, skladišta nafte, luke itd.
I sad razmišljate o svemu tome i ne vjerujete kako se ekonomija još drži? Pristaše Navaljnog su i prije 2022. godine govorile da je ekonomija uništena i visi o koncu, da zemlja srlja u ponor, a poliitčki i vojni dužnosnici samo razmišljaju kako napuniti džepove.
Ali čak i unatoč gigantskim vojnim izdacima, “opljačkano” rusko gospodarstvo ne samo da se drži, već se i razvija brže nego prije 2022. Za ovu godinu na Zapadu predviđaju rast od 4%, iako će biti i veći. Ovo to, “rast” u Njemačkoj oko 0 % ili čak blagi minus.
Zemlja se aktivno gradi. Cijelu 2022. i 2023. se gradi, od Vladivostoka do Novorosijska, od Sočija do Murmanska. Krim, Sjeverni Kavkaz, Zlatni prsten... Gradilišta su posvuda. Ceste, čvorišta, četvrti. U tom su razdoblju dovršene cijele autoceste. Moskva-Kazan, na primjer. Otvoreno je na desetke metro stanica, izgrađeno je na tisuće objekata, poput škola, vrtića, bolnica, stadiona itd. Štoviše, gradi se cijela nova regija – Novorusija. Mariupolj se u biti gradi od nule. Tamo grade ceste, postavljaju komunalne mreže (struja, plin, kanalizacija, vodovod), grade poduzeća. Sve se to financira iz državnog proračuna.
A ovo je samo gradnja. Što je sa socijalnim naknadama? Tijekom svih tih događaja majčinski kapital nije ukinut, već povećan.
Mirovine i naknade indeksiraju se stopom koja se nikada prije nije dogodila
Minimalna plaća odmah je porasla za 20%. Kada se to dogodilo? Ali obećavaju da će ga povećati još 2 puta, na 35 000 rubalja.
Ima svakakvih plaćanja za djecu, da već ni roditelji ne znaju koliko ih ima. Sve je upisano i dostupno na stranici ruskog proračuna.
Naravno, ne želim reći da je sve postalo savršeno, divno i život je sada bajka. Samo želim reći da unatoč gigantskim vojnim izdacima, izdaci u drugim područjima nisu smanjeni, nego su se također povećali. Primjetno su porasli.
Odnosno, ruski proračun, u kontekstu sankcija i enormnog rasta vojno-industrijskog kompleksa, ne samo da se ne smanjuje, on se povećava.
Sve ovo sugerira da je posljednjih godina Rusija "potajno", ili barem neprimjetno, stekla mnogo novca. Gdje?
1. Cijene energije u svijetu su porasle;
2. Povećan je izvoz koji nije povezan s resursima (uključujući žitarice, gnojiva);
3. Porezni sustav je optimiziran, značajan dio poslovanja je izvučen iz sjene i sada plaća poreze;
4 Mnoga su se poduzeća vratila iz offshore kompanija u Rusiju;
5. Općenito, brzo je ograničen odljev kapitala u inozemstvo, a to je pomogao sam Zapad, koji je Rusiju odsjekao od „globalnog“ financijskog sustava;
6. Turisti su prestali putovati u inozemstvo, ostavljajući novac na odmoru unutar Rusije, što je također neka vrsta ograničenja odljeva kapitala;
7. Mnoga poduzeća država je otkupila ili jednostavno nacionalizirala;
8. Očit je napredak u borbi protiv korupcije. Po sjećanju se misli da toga ima dosta, ali ako se pogleda i usporedi s onim što je bilo prije 10 godina, to je nebo i zemlja, bilo da je to korupcija u bazi ili na vrhu. Iako se još puno može i treba napraviti, pomaci su značajni.
I što je najvažnije, za svaku stavku na ovom popisu očekuju se još veća poboljšanja u nadolazećim godinama. Cijene nafte će rasti, siva ekonomija će se smanjivati, tvornice će se nacionalizirati, a domaći turizam će rasti.
To znači da će Rusija imati sve više novca. Zato je Putinova poruka bila tako optimistična
Ali to ne priznaju samo ruski izvori, već i Wall Street Journal, koji piše da je Rusija iznenadila Zapad svojom sposobnošću proizvodnje tenkova, projektila i granata.
Naravno, tu su i novi projekti kao Berijev-50 i čitave serije dronova koji se modificiraju i poboljšavaju na dnevnoj bazi.
WSJ piše da, usred neizvjesnosti u pogledu buduće američke vojne pomoći Ukrajini, Rusija je uspjela povećati opskrbu topničkim projektilima, što je odigralo odlučujuću ulogu u zauzimanju Avdejevke. Rusija će vjerojatno moći održati svoje vojne napore još dvije do pet godina u sadašnjem opsegu, prema neimenovanom dužnosniku NATO-a.
Zapad je pokušao zaustaviti Rusiju sankcijama, a kao odgovor Kremlj je brzo upumpao resurse u svoju vojnu industriju. Na primjer, estonska vojna obavještajna služba procjenjuje da je ruska proizvodnja topničkih granata veća od zajedničke proizvodnje Sjedinjenih Država i Europske unije.
Rast vojne proizvodnje povukao je za sobom i druga područja industrije. Tako se, prema analizi Središnje banke Finske, proizvodnja u nizu industrija povezanih s vojnim sektorom, uključujući optičke proizvode i prerađene metale, gotovo udvostručila od početka rata.
Neki zapadni analitičari dovode u pitanje ruske podatke, pišu novine. Na primjer, ruske proizvodne brojke ne razlikuju novoproizvedena oklopna vozila i starije modele koji su izvučeni iz skladišta i obnovljeni. Ukazuju i na nedostatak radne snage. U lipnju 2022. potpredsjednik vlade Jurij Borisov rekao je da industriji oružja nedostaje oko 400 tisuća ljudi, piše Wall Street Journal.
Ali ako nedostaje armija radnika od 400 000 ljudi, kako onda vojno-industrijski kompleks Rusije radi punom parom? Ovdje nešto u računici ne štima ili je Borisov mislio da će proizvodnja rasti do te mjere da će zaposliti novih 400 000 radnika?
U svakom slučaju, rat pobjeđuje onaj tko ga duže može financirati i tko ima motivaciju da se bori. A Rusi je imaju.
Do posljednjeg Ukrajinca
U zadnjem dijelu bih se osvrnuo na ukrajinske gubitke i do kada Zelenski i Sirski misle provoditi genocid nad Ukrajincima za račun NATO pakta?
Govoriti o broju poginulih je uvijek nezahvalno, jer se vlastiti gubici umanjuju na obje strane.
Rasprava o broju gubitaka i iznošenje razgovora o njima u javni prostor u Ukrajini je uvijek bila zatvorena tema. O njima može govoriti samo predsjednik Zelenski. Na svojoj konferenciji za novinare objavio je brojku koju su čak i zapadni analitičari nazvali blefom. Rekao je da je u dvije godine neprijateljstava ubijena 31 000 ukrajinskih vojnika. Američki političar Robert Kennedy nedavno je nazvao brojku od 350 tisuća mrtvih. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu izvijestio je krajem zime da je broj nepovratnih gubitaka Oružanih snaga Ukrajine tijekom cijelog razdoblja SVO premašio 444 000 vojnog osoblja. Ali general Šojgu nije mislio da su svi poginuli, već, vojničkim rječnikom, „izbačeni iz stroja“
Naravno da Kijev uvijek pokušava podcijeniti svoje gubitke, a njihov pravi broj je prava “vojna tajna” svake države. Ali svaka će vojna osoba reći da se samo poznavanjem brojčane snage neprijateljskih trupa, njihovih borbenih sposobnosti, kao i resursa za mobilizaciju, može jasno izgraditi i taktičke i strateške planove za vojnu kampanju. Inače, precjenjivanje ili podcjenjivanje neprijateljskih sposobnosti može utjecati na točnost planiranja vojne operacije i čak dovesti do poraza.
Do “strogo povjerljivih” podataka dolaze ilegalni obavještajci, dio po dio analitičari koji rade s otvorenim izvorima i matematičari. Vojna stručna skupina Ruskog saveza veterana Afganistana razvila je dva modela za izračun neprijateljskih gubitaka. Oba su pokazala iznimnu točnost i, unutar prihvatljive pogreške, dala iste brojke kao i rusko ministarstvo obrane. Pristup izračunima je drugačiji, ali brojevi su isti.
Zakon velikih brojeva će računati sve gubitke
Prvi model za izračun neprijateljskih gubitaka razvijen je na temelju jedinstvenog standarda vatrene moći i "standardne mete", u ovom slučaju lovca Oružanih snaga Ukrajine, a "referentna vrijednost" je 152 mm visokoeksplozivni fragmentacijski projektil. Vatrena moć drugog streljiva - Iskandera, Kalibra, FAB i drugih zračnih bombi, korištenjem posebnih koeficijenata, svedena je na "referentnu" topničku granatu - streljivo unificiranog dizajna (URB). To je omogućilo da se, prema zakonu velikih brojeva, oružani sukob razmatra u skladu s matematičkim očekivanjima, a ne da se procjenjuje slučajno ponašanje pojedine borbene jedinice.
Prema izračunima, ukupna količina sveg oružja za uništavanje iznosila je 20,4 milijuna URB. A uzimajući u obzir norme usvojene u topništvu za potrošnju granata za pogađanje cilja, također se izračunava vjerojatnost gubitaka od njihove upotrebe.
Druga metoda za procjenu gubitaka temeljila se na Osipov-Lanchesterovom zakonu. Jednostavnim riječima, kada se predviđaju gubici, ovaj zakon uzima u obzir ne samo broj vojnika koji se međusobno suprotstavljaju, već i sredstva uništenja koja su dostupna stranama. Podaci za proračun dobiveni su eksperimentalno i djelovanjem raznih oružja na neprijatelja.
Proračune gubitaka korištenjem obje metode provele su neovisne skupine istraživača. Razlika u izračunima nije prelazila 5%.
Samo brojke i ništa više
Prema tim izračunima, tijekom dvije godine Specijalne vojne operacije, ukupni gubici Oružanih snaga Ukrajine dosegli su 803 00 vojnog osoblja.
Od toga je 214 000 poginulo, 131 000 je nepovratno ranjeno (invalidi), 448 000 povratnih ranjenika (vratilo se u službu), a 10 000 ih je zarobljeno. Tako svaki dan ukrajinske oružane snage gube 290 poginulih, 180 nepovratno ozlijeđenih i više od 600 ukupno ranjenih.
A sada glavne brojke. Nenadoknadivi gubici Oružanih snaga Ukrajine (poginuli, nestali, umrli od rana, otpušteni zbog invaliditeta) iznosili su 355 000 vojnog osoblja. Još 90 tisuća (20% povratnika ranjenika) otpisano je na temelju rezultata liječničkih pregleda ili su dezertirali iz vojske. Stoga, ukupni nenadoknadivi gubici, prema alternativnim metodama, iznosili su 445 000 vojnog osoblja Oružanih snaga Ukrajine. Brojke koje je objavilo rusko Ministarstvo obrane su 444 tisuće. Dakle, pogreška je 0,23%.
Naravno, broj poginulih i osakaćenih ukrajinskih vojnika je ogroman. Ali najtočnije pokazuje razmjere genocida koji je kijevski režim pokrenuo nad svojim narodom.
Čini se da Zelenski gubitke broji prema formuli koju mu je dao Zapad – po formuli smrti "do posljednjeg Ukrajinca".
Ruske gubitke ne znamo, a teško je vjerovati ijednom zapadnom izvoru, a nije napravljen ni izračun po ova dva precizna vojna modela, pa se ja, kao laik, ne mogu upuštati o bilo kakve procjene. Ali činjenica je da je za SVO iskorišten tek manji dio vojnog potencijala i ruske su rezerve, barem što se tiče sukoba u Ukrajini, neiscrpne.
A ako NATO i službeno uđe u rat protiv Rusije, kako traži onaj ludi Macron, onda više ništa neće biti važno. U svim ostalim opcijama je pobjeda Rusije neupitna.
