Čelnik Mao sastaje se s Kissingerom
Kako su mnogi dobri ljudi postali podložni priči da je Kina globalni superzlikov koji se urotio da razori zapadnokršćanske vrijednosti na bilo koji način, vjerujem da bi trebalo iznijeti neke pouke.
- Fanatik koji se protivi državama nacijama, George Soros, izjavio je na summitu u Davosu 2020. godine da je Kina postala najveća prijetnja njegovoj viziji za otvoreno društvo (odmah iza Trumpovog SAD-a). To je ponovljeno u govorima o globalnoj vladi lorda Mallocha Browna 2020. godine.
- Kinesko duboko savezništvo s Rusijom i povećana integracija Euroazijske ekonomske unije sa 135 država jakom Inicijativom Pojas i put čine osnovu alternativne multipolarne paradigme, noću drži budnima imperijaliste posljednjih nekoliko godina.
- Mogućnost američko-kinesko-ruskog savezništva je jedna od najvećih prijetnji carstvu koje je izvirilo nekoliko tjedana prije nego što je COVID-19 stupio na scenu kad je američko-kineski trgovinski pakt uspješno ušao u svoju prvu fazu (i od tada se urušio), kao i Trumpovi opetovani pozivi na "dobre odnose s Rusijom".
Usred porasta antikineskih medijskih psiholoških operacija vođenih diljem 'Five Eyes' zemalja, brojni su se patrioti, koji se naginju konzervativnim vrijednostima, našli uvučeni u manijakalnu histeriju crvene panike, zaboravljajući da je stvarna uzročna ruka britanskih obavještajnih službi uhvaćena kako evidentno radi na rušenju nacionalnih država desetljećima (uključujući period 2016. - 2020. pokretanjem promjene režima unutar SAD-a).
Razumijevajući prirodu trenutnih psiholoških operacija i novog skretanja pažnje na crvenu paniku, potrebno je pregledati neke ozbiljno podcijenjene činjenice iz novije povijesti, a budući da bivši državni tajnik Sir Henry Kissinger (pravi vitez Britanskog carstva), ima veliku ulogu u ovoj priči, pametno je započeti s njegovim odnosom s Kinom.
Iako ga se slavi po tome što je "prosvijetljeni" liberalni političar koji je pomogao Kini da se otvori prema Zapadu nakon mračnih dana Maove kulturne revolucije šireći zapadna tržišta Kini, istina je drugačija.
Pobožni zagovornik svjetske vlade i kontrole stanovništva, Kissinger je bio alat odabran tijekom osobito važnog razdoblja ljudske povijesti za unapređenje novog uređenja svjetskih poslova.
Razdioba svijeta na proizvođače i potrošače
Otkako je u svijet 1971. godine ukinuti Zlatni standard, novo doba "post-industrijalizma" pušteno je u globalizirani svijet. Čovječanstvo je dobilo novu vrstu sustava koji je pretpostavljao da su i naša priroda i sam uzrok vrijednosti smješteni u samom činu konzumiranja. Pretpostavljalo se da je stara ideja da je naša priroda kreativna i da je naše bogatstvo povezano s proizvodnjom zastarjela stvar prošlosti ... relikt prljavog starog industrijskog doba.
Pod novim operativnim sustavom nakon 1971., rečeno nam je da će svijet sada biti podijeljen između proizvođača i potrošača.
"Proizvođači koji nemaju" osigurali bi jeftinu radnu snagu na koju bi se potrošači iz "Prvog svijeta" sve više oslanjali za stvaranju robe koju su nekada sami za sebe izrađivali. Nacijama "Prvog svijeta" rečeno je da bi, prema novim postindustrijskim pravilima deregulacije i tržišne ekonomije, trebale izvoziti svoju tešku industriju, alatne strojeve i druge proizvodne sektore u inozemstvo dok su prelazile u postindustrijska potrošačka društva "bijelih ovratnika". Što je duže trajao ovaj outsourcing industrija, to su se manje zapadne nacije nalazile sposobne održavati vlastito građanstvo, graditi vlastitu infrastrukturu ili određivati vlastite ekonomske sudbine.
Umjesto ekonomija punog spektra koje su nekad imale preko 40% radne snage Sjeverne Amerike zaposleno u proizvodnji, započela je nova ovisnost o "kupnji jeftinih stvari", a "ekonomije usluga" preuzele su poput raka.
Da stvar bude gora, mnogim novim neovisnim državama koje su se borile da se oslobode kolonijalizma rečeno je da će morati napustiti svoje snove o razvoju, jer će ti ciljevi onemogućiti stvaranje formule stratificiranog društva proizvođača i potrošača. Oni čelnici koji se opiru ovom ediktu suočit će se s atentatom ili svrgavanjem od strane CIA-e. Oni vođe koji se prilagode novim pravilima postat će pijuni novog doba "ekonomskih plaćenih ubojica".
Kina i Zapad: Istinita priča
U vrijeme kad je Deng Xiaoping najavio "otvaranje" Kine 1978. godine, Kissinger je već uspio izvesti promjenu ekonomske paradigme iz 1971. godine, umjetnom "naftnom šok terapijom" iz 1973. godine i objavio je svoj NSSM 200 izvještaj iz 1974. godine, koji je američku vanjsku politiku transformirao iz orijentacije za razvoj prema novoj politici depopulacije koja cilja siromašne nacije globalnog juga pod logikom da su resursi pod njihovim tlom bili zakonit posjed SAD-a.
NSSM 200 (pod naslovom "Implikacije svjetskog rasta stanovništva za američku sigurnost i prekomorske interese") istaknuo je svoj cilj "Pomoć pri moderaciji stanovništva treba dati naglasak na najveće i najbrže rastuće zemlje u razvoju za koje postoji poseban američki i strateški interes".
Kissinger i gomila operativaca Trilateralne komisije / CFR-a, kojima je bio predan, nikada nisu na Kinu gledali kao na istinskog saveznika, već samo kao na područje s jeftinom radnom snagom koja bi opskrbljivala jeftinom robom tadašnji postindustrijski zapad pod njihovim novim distopijskim svjetskim poretkom proizvođača-potrošača. Iste je godine Kissingerov kolega iz Trilateralne komisije, Paul Volcker, najavio "kontrolirani raspad zapadnog društva", koji je u potpunosti započet povećanjem kamatnih stopa Federalne rezerve na 20%, što je osiguralo veliko uništavanje malog i srednjeg poduzetništva posvuda.
Vjerujući da je Kina (tada još uvijek uglavnom siromašna zemlja trećeg svijeta) bila toliko očajna da prihvati novac i kratkotrajni spas nakon godina traume izazvane Kulturnom revolucijom. Prema Kissingerovoj logici, Kina bi dobila tek toliko novca da održi statično postojanje, ali nikada ne bi mogla stati na svoje noge.
Kissingeru je bilo nepoznato da su kineski čelnici pod vodstvom Zhou Enlaija i njegovog učenika Denga Xiaopinga imali mnogo dugoročniju stratešku perspektivu nego što su zamišljali njihovi zapadni partneri.
Primajući prijeko potreban prihod od inozemnog izvoza, Kina je počela polako stvarati temelje istinske renesanse, što bi bilo moguće polaganim učenjem vještina, naprednim tehnologijama i stjecanjem proizvodnih sredstava za koja je Zapad nekada bio pionir. Zhou Enlai prvi je put pokrenuo ovaj vizionarski program već 1963. godine pod svojim mandatom "Četiri modernizacije" (industrija, poljoprivreda, nacionalna obrana i znanost i tehnologija), a zatim je taj program ponovno pokrenuo u siječnju 1976., tjedanima prije smrti.
Ovaj se program manifestirao na Forumu Državnog vijeća 6. srpnja 1978. godine o "Načelima za vođenje četiri modernizacije", informiran nalazima međunarodnih istraživačkih misija koje su izvodila izaslanstva ekonomista Gu Mu-a oko raznih naprednih svjetskih gospodarstava (Japan, Hong Kong, Zapadna Europa). Nalazi Gu Muovih izvještaja izložili su konkretne putove za ekonomski suverenitet punog spektra s naglaskom na njegovanje kognitivnih kreativnih moći nove generacije znanstvenika koji će pokrenuti nelinearna otkrića potrebna da bi se Kina konačno oslobodila pravila ekonomija zatvorenih sustava, za koje su tehnokrati poput Kissingera željeli da se svijet pridržava.
Deng Xiaoping odmaknuo se od radikalnog marksizma koji je prevladavao među intelektualcima redefinirajući "rad" iz čisto materijalnih ograničenja i s pravom uzdižući koncept u višu domenu uma rekavši:
"Trebali bismo odabrati nekoliko tisuća našeg najkvalificiranijeg osoblja u znanstvenim i tehnološkim ustanovama i stvoriti uvjete koji će im omogućiti da svoju nepodijeljenu pažnju posvete istraživanju. Oni koji imaju financijske poteškoće trebaju dobiti dodatke i subvencije ... moramo stvoriti unutar stranke atmosferu poštovanja prema znanju i poštovanja prema obučenom osoblju. Mora se suprotstaviti pogrešnom stavu nepoštivanja intelektualaca. Bilo kakav oblik rada. Bilo da je mentalni ili ručni, je rad".
Tijekom narednih desetljeća Kina je naučila, i poput student, kopirala, preoblikovala i rekonstruirala zapadnjačke tehnike jer je polako stvarala kapacitete koji su joj u konačnici omogućili da pritisne granice ljudskog znanja nadmašujući sve zapadne modele.
Znanstveni i tehnološki napredak postao je pokretačka snaga cjelokupnog gospodarstva i do 1986. godine najavljen je "863 Projekt za istraživanje i razvoj" koji se usredotočio na područja svemira, lasera, energije, biotehnologije, novih materijala, automatizacije i informacijske tehnologije. Ovaj je projekt postao pokretač kreativnih inovacija pod vodstvom Nacionalne zaklade za znanost, a nadograđen je na 973 Program osnovnih istraživanja u 2009. godin: "1) podrška multidisciplinarnim i temeljnim istraživanjima od značaja za nacionalni razvoj; 2) promicanje osnovnih istraživanja; 3) podržati kultiviranje znanstvenog talenta sposobnog za originalno istraživanje i 4) izgraditi visokokvalitetne interdisciplinarne istraživačke centre".
Plodovi ovih dugoročnih programa počinju se osjećati, a do 1996. godine rasprava za Novi put svile koji oživljava drevne trgovačke puteve koji povezuju Kinu s Europom i Afrikom kroz Bliski Istok i Kavkaz započinje konferencijama koje je Peking vodio pod predsjednikom Jiangom Zeminom.
Jedan od rijetkih zapadnih sudionika ovih kineskih događaja bio je institut Schiller, čiji su osnivači održali cjelodnevni seminar 1997. godine opisujući program koji će konačno oživjeti 2013. kada ga je Xi Jinping učinio fokusom kineske vanjske politike pod Inicijativom Pojas i put.
Zašto je ovaj program čekao do 2013. godine da bi procvjetao na svjetskoj sceni kad je očigledan zamah već bio u pokretu 1997. godine?
George Soros i napad na azijska tržišta
Od svibnja 1997., napad Georgea Sorosa na "ekonomije tigrova" jugoistočne Azije; Mjanmara, Tajlanda, Indonezije, Filipina, Laosa i Malezije, špekulativnom kratkom prodajom njihovih lokalnih valuta rezultiralo je mjesecima opsežne anarhije u cijeloj Aziji i u širem svijetu. Valute su se srušile od 10-80% tijekom sljedećih 8 mjeseci i trebalo je mnogo godina da se počnu oporavljati.
Malezijski Mahathir Mohammed bio je dovoljno hrabar da prozove Sorosov ekonomski rat i učinio je puno da pomogne svojoj naciji da prebrodi oluju, namećući kontrolu kapitala kako bi održao određen stupanj stabilnosti, prozivajući špekulanta rekavši: "onoliko koliko su ljudi koji proizvode i distribuiraju drogu kriminalci, jer uništavaju nacije, to su i ljudi koji potkopavaju ekonomije siromašnih nacija". Kineski predsjednik Jiang Zemin slijedio je primjer nazivajući Sorosa "financijskim snajperom" i izjavio da neće dopustiti špekulantu da uđe na kineska tržišta.
Kao što je analitičar Michael Billington oštroumno napisao u svom EIR izvješću iz kolovoza 1997.:
"Krajnji cilj je Kina. Britanci su posebno zabrinuti zbog sve tijesnije suradnje između Kine i zemalja ASEAN-a, koje se integriraju u masovne regionalne i kontinentalne razvojne projekte koje je Kina pokrenula pod okriljem programa Euroazijskog kontinentalnog kopnenog mosta. Takve stvarne razvojne politike nude alternativu izvoznoj industriji jeftine radne snage u kolonijalnom stilu modela "globalizacije" - modela koji je doveo do toga da financijski baloni sada pucaju širom svijeta".
Turbulentne godine 1997.-2013
Pojavom kolapsa upravljanja dugoročnim kapitalom (čiji je slom gotovo uništio svjetsko gospodarstvo 1999. godine da ga središnje banke nisu spasile), praćen eksplozijom Y2K / tehnološkog balona 2000. godine, svjetska su se tržišta gotovo srušila u nekoliko navrata. Napadi 11. rujna pokrenuli su novo doba ratovanja koje je skrenulo pažnju s truleži financijskog sustava dok su derivati bili deregulirani, a "preveliko da bi propalo" bankarstvo formiralo se u kratkom roku, rastući daleko iznad moći bilo koje nacionalne države da bi ga mogla obuzdati.
U ovom razdoblju destabilizacije, ratova, terorizma i špekulacije lakim novcem, Kina i njezini euroazijski saveznici krenuli su sporije u obnavljanje fizičke osnove svog postojanja stvaranjem Šangajske organizacije za suradnju, dugoročnim planiranjem i polaganim, ali stalnim fokusom na realnu (nasuprot špekulativnoj) ekonomsku aktivnost. Činjenica da je Kina bila jedina država na svijetu koja je držala nacionalni nadzor nad svojom središnjom bankom i održavala odvojenost banaka po uzoru na Glass-Steagall nije promaklo neprijateljima čovječanstva koji su žudili za bankarskom diktaturom.
Taj se postupak nastavio sve dok nije postalo očito da se zapadna unipolarna agenda neće zaustaviti ni pred čim, uključujući nuklearni rat, kako bi se osigurala totalna potčinjenost svih nacionalnih država, dok je Obama predstavio svoje Asia Pivot (zračno-morska bitka) planove protiv Kine, zajedno s Trans-Pacific Partnership (TPP) ekonomskim napadom na Kinu. Zastor je tada podignut na pravo ružno lice iza liberalno-fašističkih osmijeha i postalo je jasno da se vojno opkoljenje s dominacijom punog spektra ruskog područje u potpunosti proširuje i na područje Kine.
Oživljavanje Novog puta svile
Suočeni s ovom egzistencijalnom prijetnjom, Xi Jinping se pojavio kao novi čelnik Kine i započelo je povijesno suzbijanje stranačke korupcije na svim razinama, saveznoj, provincijskoj i općinskoj, dok je Xijeva najava Inicijative Pojas i put u Kazahstanu 2013. godine oživjela politiku Novog puta svile / Euroazijskog kopnenog mosta od 15 godina ranije.
Iako Kinu često optužuju za intelektualnu krađu, stvarnost je takva da je počela jasno nadmašivati zapadne države postajući pionir na svim razinama znanosti i tehnologije. Kina sada registrira više patenata od SAD-a, postala je vodeći lider brze željezničke mehanizacije s preko 30 000 km, izgradnje mostova, tuneliranja, kao i gospodarenja vodama, kvantnog računanja, umjetne inteligencije, 5G telekomunikacija, pa čak i svemirske znanosti i postala je prva nacija koja je ikad sletjela na daleku stranu Mjeseca s namjerom da vadi Helij 3 i razvije stalne baze na Mjesecu u narednom desetljeću.
Sva ta najmodernija polja znanosti i inženjerstva organizira neprestano rastuća Inicijativa Pojas i put koja je poprimila globalne razmjere i integrirala se u duboki savez s Rusijom, Iranom i preko 135 država koje su prihvatile Pojas i put okvir, protežući se od Latinske Amerike, Afrike, Bliskog Istoka, Srednje Azije, Azije i Europe.
To je sustav kojem su se SAD i druge zapadne države mogle pridružiti u više navrata, ali koji je umjesto toga postao meta, jer ga se vidi kao globalnu prijetnju zapadnoj hegemoniji. Prema logici onih zapadnih utopijaca koji odbijaju pustiti svoju staru zastarjelu skriptu iz 1971. za novi svjetski poredak, kineski Novi put svile mora se potkopati pod svaku cijenu, jer se vrlo dobro razumije da bi on postao osnova za novi svjetski sustav dok se stara globalizirana paradigma ruši brže od Hindenburga.
Stvarni počinitelji se smiju dok se orkestrira nova hladnoratovska histerija
Možda je ironija da su oni koji su uhvaćeni više puta kako pokušavaju uništiti temelje SAD-a, Kine i Rusije skrenuli pozornost s vlastitih djela promičući ideju da je Kina prirodni neprijatelj SAD-a.
Stvarnost je da Kina trenutno ne samo da oživljava drevnu paradigmu puta svile koja se usredotočila na sklad interesa i uzajamni vlastiti interes ekonomskom i kulturnom razmjenom, već je u potpunosti oživjela duh programa međunarodnog razvoja Kine predsjednika Sun Yat-sena . U ovom dokumentu iz 1920. godine prvi kineski predsjednik istaknuo je superiornost američkog sustava političke ekonomije koji je temeljno proučavao počevši od svojih ranih studentskih dana u SAD-u i na kojem je izričito oblikovao svoju novu republikansku Kinu i svoja tri Načela naroda (temeljeno na Lincolnovom načelu nacije za narod, od strane ljudi, za ljude). Sun Yat-sen (kršćanski konfucijanski revolucionar) nije samo voljeni otac i osnivač republike Kine koji se slavi i danas, već je svoja stajališta proamerički izrazio na sljedeći način
"Svijetu je uveliko pogodovao razvoju Amerike kao industrijske i komercijalne nacije. Dakle, razvijena Kina sa svojih četiri stotine milijuna stanovnika bit će još jedan Novi svijet u ekonomskom smislu. Zemlje koje će u tom razvoj sudjelovati će ubrati ogromne prednosti. Nadalje, međunarodna suradnja ove vrste ne može a da ne pomogne jačanju bratstva među ljudima".
I mainstream i alternativni mediji koji su skloni konzervativnim vrijednostima zagrizli su mamac i sada su slijepi na činjenicu da se ti oligarhijski socijalni inženjeri koji upravljaju Svjetskim ekonomskim forumom i sline nad novom erom svjetske vlade, smanjenjem broja stanovnika i tehnokratskim feudalizmom, smiju svim onim ribama u njihovim mrežama čije neznanjem povijesti i drugih kultura vodi do njihovog vlastitog samouništenja.
O autoru
Matthew Ehret glavni je urednik Canadian Patriot Review, viši suradnik na Američkom sveučilištu u Moskvi, BRI stručnjak na Tactical Talk i autor je 3 toma serije knjiga Untold History of Canada. 2019. suosnivač je zaklade Rising Tide Foundation sa sjedištem u Montrealu. Može ga se kontaktirati putem matt.ehret@tutamail.com
sott
