Ne mogu se pouzdati ni u jednu brojku iz zadnjeg financijskog izvješća Agrokora, rekao je "sveti Ante" Ramljak, Vladin povjerenik za "nemoguću misiju". On je time potvrdio indiskreciju koju su prije mjesec dana pustili, pa onda neuvjerljivo demantirali ruski bankari, tvrdeći da su Todorićeve poslovne knjige problematične. Bankari su, inače, posvuda, pa i kod nas, suzdržani ljudi, neskloni neodgovornom brbljanju.
A u ruskoj državnoj banci, koja upošljava 250.000 ljudi, sasvim sigurno nema ni jednog člana uprave kojemu bi se omakla takva izjava. Ona je. prema svemu što znamo. bila svjesno puštena u javnost kako bi se hrvatskoj Vladi, prije donošenja "lexa Agrokor", poručilo kako nije pametno uzimati u državnu zaštitu kompaniju koja je inficirana nezakonitim radnjama... U ovom trenutku istražitelji češljaju poslovne knjige Agrokora, dok se u pozadini te kriminalističke akcije odvija žestok podzemni rat. Božo Petrov, Vlaho Orepić i Miro Bulj ne skrivaju zamisao da uhite Todorića, a možda i neke članove njegove obitelji te ljude od povjerenja. Premijer Plenković suprotstavio se takvom planu.
U prekršaju su i jedni i drugi: nije politički normalno da predsjednik Sabora podnosi kaznene prijave jer time evidentno utječe na rad istražnih tijela, no jednako tako nije zapadni standard ni izjava Andreja Plenkovića prema kojoj neće dopustiti upotrebu policije u predizborne svrhe. Ako, naime, istražitelji nađu dokaze za kazena djela Ivice Todorića ili njegovih suradnika, premijer ne može zaustaviti uhićenje niti bilo koju drugu procesnu radnju... U ovoj priči niti jedna se strana ne pridržava zakona kao pijan plota niti ima namjeru služiti kao uzor za "bolje običaje", pa će "granice prava biti identične granicama moći". Drugim riječima, uhićenje Ivice Todorića ovisit će i o odnosu snaga Mosta i HDZ-a te spremnosti na preuzimanje rizika.
Mostovci računaju da "jedna slika Ivice u marici vrijedi kao tisuću plaćenih predizbornih reklama", dok HDZ vjeruje kako bi to značilo otvaranje Pandorine kutije problema... Kuloarske indiskrecije, prema kojima je obitelj zadnjih nekoliko mjeseci znala što se sprema pa se bacila na "sređivanje" papira, tek treba dokazati. Pritom, politički nije nimalo nevažno tko bi u toj operaciji sve mogao stradati. Ivica Todorić, naime, nije bilo tko. Nije samo država pomagala njemu, nego je i on nesebično pomagao državi, odnosno njezinim važnim ljudima. U Agrokoru je danas više bivših političkih lidera ili "zlatne mladeži" nego na bilo kojem drugome mjestu u ovoj zemlji. U koncernu visoku menadžersku poziciju ima Piruška Canjuga, supruga Zlatka Canjuge, Tuđmanova "izumitelja stališkog društva" i specijalnog opunomoćenika za nadrealističke eksperimente u društvenoj zbilji. Canjuga je često govorio kao čovjek koji se najeo bunike, ali je iz politike izašao kao bogataš. U Agrokoru radi i Branko Mikša, bivši zagrebački gradonačelnik. Ivica Todorić postao je prije pet godina poslodavac i guverneru Željku Rohatinskom.
"Željko Rohatinski prihvatio je poslovnu ponudu Agrokora i zaposlenik je koncerna od 7. kolovoza 2012. godine na radnome mjestu savjetnik predsjednika", objavile su svojedobno korporativne komunikacije te kompanije. Željko Rohatinski je - pisao je Poslovni dnevnik - tad rekao da ima nekoliko poslovnih ponuda.
"Među njima je bio i "džentlmenski dogovor" s Todorićem da su mu vrata Agrokora otvorena, kao i američke banke Goldman Sachs.
"Posao u Goldman Sachsu, a obavio sam konkretne razgovore s njihovim predstavnicima, nije posao u punom radnom vremenu, nego se obavlja prema potrebi i na neki način može predstavljati dobru dopunu nekom drugom redovitom poslu, no ne i nešto što bi u cijelosti ispunilo moje radne kapacitete", rekao je Rohatinski tad za Novi list dodavši kako će vjerojatno prevagnuti Agrokor. Tako je i bilo. Rohatinski više nije u Agrokoru, ali jest njegova kći. No zašto je Todorić zaposlio Rohatinskog?
Zar da radnici svojim plaćama spašavaju Agrokor!? Na to pitanje može se dati jednostavan odgovor: zato što je Rohatinski uvijek bio priznat kao veliki stručnjak, a dobio je priznanje i kao najbolji guverner Europe. I prije toga radio je u Agrokoru. Drugo je pitanje kako takav stručnjak, kojemu nikad nije promicala ni jedna sitnica i nije se libio sukoba s moćnim njemačkim bankarima, nije uočio što se događa u Agrokoru. No nije Todorić samo zaposlio Rohatinskog. On je, osim zapošljavanja njega i njegove kćeri, spasio potonuća i njegovu suprugu, čiju je propalu špeditersku tvrtku kupio - Agrokor.
"Tvrtku Romah je Agrokor kupio isključivo radi poslovnih potreba nastalih uslijed okretanja kompanije tržištima u razvoju, uključivo i tržištima Dalekog istoka, kao i uslijed pripreme ulaska Hrvatske u EU. U budućnosti očekujemo ozbiljan razvoj tvrtke Romah", objavio je Agrokor.
No Poslovni dnevnik otkrio je da se radi o nepoznatoj maloj tvrtki koja posluje s gubicima. Tijekom 2010. godine Romah je ostvario prihode od oko 548.000 kuna, uz gubitak od 184,6 tisuća kuna.
Godinu dana prije prihodi su iznosili 470.000 kuna, uz gubitak od 364.000 kuna. I 2008. godine je tvrtka uz prihode od 765.000 kuna imala minus od 110.000 kuna... Zašto je Agrokor kupio tvrtku koja je trajno proizvodila jedino gubitke? Kako je nastavila poslovati unutar Agrokora? Je li tu sve bilo pravno čisto? Todorić je neko vrijeme bio čak i vlasnik kuće željka Rohatinskog. "Agrokor je", rekao je u kolovozu 2011. Novom listu Rohatinski "platio normalnu tržišnu cijenu za tvrtku, oko dva milijuna kuna, što naravno uključuje i imovinu tvrtke, dakle i kuću. Od tog novca od prodaje tvrtke moja je supruga ponovno otkupila kuću kao fizička osoba i kuća je sad u njezinu vlasništvu kao fizičke osobe", objasnio je Rohatinski, dodajući da "što se njega osobno tiče, on početkom svake godine daje imovinsku karticu te navodi svoju i imovinu supruge", pišu 24 sata.
Romah je samo jedan primjer neobjašnjiva preuzimanja, kakvih je bilo više - i nema nikakve sumnje da će se u istrazi ispitivati je li bila riječ o nesavjesnom poslovanju, nečemu težem ili je Agrokor ipak imao razloga kupovati tu i slične tvrtke. Ognjen Krajačić, bivši zaposlenik MUP-a, zaposlen je u korporacijskoj sigurnosti Agrokora. Bio je tajnik ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina. Krajačić i Kirin nastradali su zbog božićnog lova na veprove s generalom Mladenom Markačem 2007. godine. Tad su u javnost procurile fotografije iz lova koje su poslužile kao dokaz da je Markač prekršio uvjete obrane sa slobode. Haški sud je zatražio njegovo privođenje i Markač je u roku od tjedan dana završio u pritvoru.
Dvije godine kasnije Krajačić odlazi u Agrokor. Marijan Benko je godinama radio u policiji, a jedno vrijeme je, kako kažu neki izvori, bio pomoćnik ministra Ivana Jarnjaka, koji ga je postavio za savjetnika, iako je Benko tražio premještaj ili umirovljenje. U mandatu ministra Ivana Penića također je obnašao dužnost savjetnika, ali je krajem devedesetih otišao u mirovinu. U mirovini se nije dugo zadržao, nego je postavljen za šefa osiguranja u Agrokoru. Tamo se nije pretjerano dugo zadržao, kad je na poziv Ive Sanadera pristao preuzeti dužnost ravnatelja policije u mandatu ranije spomenutog ministra Kirina. Kad je Karamarko postao ministar unutarnjih poslova, Benko je imenovan za njegova savjetnika.
Promjenom vlasti Benko je promijenio poslodavca. Vratio se Ivici Todoriću i Agrokoru u proljeće 2010. godine na mjesto šefa korporativne sigurnosti, gdje se zadržao do danas. Sin državnog odvjetnika Dinka Cvitana, Vedran, zaposlen je u Konzumu. Vedran je category manager u Konzumu. Supruga Branka Grčića, bivšeg ministra gospodarstva u vladi Zorana Milanovića, također je zaposlena u Agrokoru. Sonja Grčić radi u Agrokoru u Splitu. Takvih se imena može nabrojiti još desetke... Svi su ti ljudi bili zaposleni na visokim plaćama.
Demontaža Agrokora u tom bi smislu značila deklasiranje značajnog dijela hrvatske tranzicijske "elite" koja je naučila na život na visokoj nozi o tuđem trošku i bez ozbiljne korelacije s profesionalnim sposobnostima. S druge strane, Agrokor je zapravo bio nešto poboljšana koroporativna preslika središnje države: tu se, kako sve više postaje očito, nije pitalo za cijenu, živjelo se od kredita i nade da Dan D, dan bankarskog Strašnog suda, neće nikad doći. A svaki ekonomist zna da nema besplatnog ručka i da Strašni sud naplate nije moguće izbjeći. Koliko državnih tajni krije "crna bilježnica" Ivice Todorića? Više no ijedna druga u Hrvatskoj, sasvim sigurno. Jer to je, u ekonomskom smislu, "knjiga postanka", najvažniji dnevnik hrvatske tranzicije. HDZ je, kao središnja nacionalna stranka i rodno mjesto svih važnih tranzicijskih procesa u Hrvatskoj, u tom smislu vitalno zainteresiran za zaštitu Todorića.
Koliko je novca Agrokor i na koji način plasirao u tu - i druge stranke? Kako će one ubuduće funkcionirati bez toga? Svi se sjećamo i velike kooperativnosti Ivice Todorića i Milana Bandića. Je li ona bila bazirana na, kako bi rekao stari "forenzičar" Immanuel Kant, "bezinteresnom sviđanju" ili su dva vitalna momka s dinarskog krša nalazila zajedničke interese? U tom smislu, čini se da će vrh HDZ-a, bez obzira na cijenu, nastojati spriječiti uhićenje Todorića jer bi to dovelo do nesavladivnih poteškoća...
seebiz
