Innocent Witness južnokorejska je drama Leeja Hana, ranije poznatog po scenarističkom i redateljskom radu na Garden of Heaven (2002), Almost Love (2006), My Love (2007), te svakako poznatog po kino-hitu Punch (2011). U glavnim ulogama su Jung Woo-sung – velika južnokorejska glumačka zvijezda te mlada Kim Hyang-gi.
Simboličan naziv filma upućuje na glavnog aktera radnje oko kojeg se sve vrti – svjedokinje Ji-woo, koju utjelovljuje Kim Hyang-gi. Mirna večer biva prekinuta bukom koju Ji-woo čuje iz susjedstva, odnosno kuće preko puta. Tako postaje svjedokinjom nesretnog događaja koji kulminira smrću starca, a jedina optužena postaje žena srednjih godina, domaćica koja je živjela i brinula se dugi niz godina o preminulom starcu. Kako je Ji-woo jedina svjedokinja događaja, no zbog autističnosti je teško stupiti u kontakt s njome i održati komunikaciju, i sama postaje predmet zanimanja odvjetnika Soon-hoa (Jung Woo-sung), koji inače brani glavnu osumnjičenu, no i druge strane – javnog tužioca.
Žanrovski je jasno da se radi o obrascima drame, no gdjekad (pro)nalazimo i minimalistički dobro ukalupljene suspens-elemente koji daju notu zaokruženosti i rafiniranosti. S obzirom na žanr, ritam je spor, a prevladavaju dugi kadrovi te mješavina planova, od kojih se ističu polublizi, koji često sugeriraju stanje lika te promjene u ponašanju. Što se tiče pokreta kamere, u skladu su s prije spomenutim elementima. Montažna rješenja su jednostavna, a jedino se ističu ona u kojima se pokušalo dočarati viđenje svijeta iz perspektive autistične osobe. Glazba je također u skladu sa žanrom i spomenutim, te prevladavaju note koje potpomažu lakoći i fluidnosti odvijanja radnje i ritma koji takvo što diktira.
Radnja se otvara scenama u kojima pratimo odvjetnika srednjih godina koji je samac te još uvijek živi s ocem. Otac dobronamjerno, kao i većina roditelja, želi da njegov sin nađe životnu partnericu te mu često sugerira jednu koja bi bila dobar odabir. Njegov sin, odvjetnik, portretiran je kao skroman, radišan i staložen, no sposoban i dobrodušan te pomalo naivan u viđenju dobrote u drugima. S druge strane imamo javnog tužioca koji mu je suprotnost – neorganiziran, pomalo neiskusan, svakako nije staložen te gladan uspjeha. Ji-woo je autistična djevojčica zatvorena u vlastiti svijet prvenstveno zbog svog stanja, no i bullyinga koji proživljava. Zato je vrlo osjetljiva, no i vidljivo inteligentna. Bitno je nadodati da su dijalozi fluidni i dostatno razvijeni te lijepo upotpunjuju i boje glumačke kreacije, od kojih se ističu one sredovječnog odvjetnika i njegova oca te mlade autistične tinejdžerice.
Kroz priču autistične djevojčice koja se teško snalazi u okruženju školskih vršnjaka te koja kasnije teško komunicira na sudu, sugestivno je notiran problem autističnosti te razumijevanja takvoga stanja od okoline i pojedinaca. Uz to, nadodan je mali dio u kojem prepoznajemo činjenicu da drugačiji pojedinci, tj. oni koji se izdvajaju iz okoline vrlo često doživljavaju neko zlostavljanje. Kroz uokvirenu priču o autizmu suptilno je dana parabola o razumijevanju i ostvaraju ljudskih odnosa općenito – u suštini problema leži činjenica da se do svake osobe može doprijeti, samo treba pokušati.
Iako se može činiti da je sama priča filma Innocent Witness dosta predvidljiva, ta činjenica se posve gubi u skladnim dijalozima, dostatnom ocrtavanju likova i njihovih odnosa te protočnosti naracije koja u drugom dijelu filma zadobiva pozitivne konotacije koje se ogledaju u stanovitom osjećaju topline koji prožima film te transcendira univerzalnu poruku o povjerenju, dobroti te opstanku i uvažavanju drugih i drugačijih. Film tako stoji kao jedno od boljih južnokorejskih ostvarenja u ovoj godini.
filmovi
