Situacija u kojoj političke stranke za pojedine resore biraju ljude bez adekvatnih kvalifikacija, u kojoj ministri ne znaju gdje ni kada su studirali, u kojoj postoji sumnja u njihov obrazovni put i ona u kojoj visoko obrazovanje tretiraju kao puki ukras na svojem CV-u znak je društva u kojem se obrazovanje uopće ne cijeni
'Kaj će mi faks…' – započeo je na nedjeljnom ručku maturant dobre zagrebačke strukovne škole. Pred njim je bilo još nekoliko dana škole i cjelodnevna pijanka elektrotehničara iz 4F uz trap i turbfolk ritmove na Jarunu. 'Ne da mi se više u školu, a posao i tu i vani mogu nać' i bez fakulteta…' – nastavio je racionalno te dodao – '…danas svaka šuša ima diplomu. Veća si faca bez nje'.
Osim uz puricu i mlince na Knežiji, vrijednost visokoškolskog obrazovanja u 21. stoljeću sve se više dovodi u pitanje u znanstvenim i gospodarskim forumima. Mnogima se povijesno utemeljen model višegodišnjeg studiranja na visokoškolskim ustanovama čini zastarjelim i neučinkovitim, posebice u vrijeme ubrzanog razvoja umjetne inteligencije te potrebe poslodavaca za radnicima koji će se vrlo fleksibilno prilagođavati promjenama. Gdjegod staviš radnika – on mora biti spreman odgovoriti zahtjevima posla.
Čini se da su se upravo tom maksimom vodili u Domovinskom pokretu kad su određivali svoje kandidate za ministarske resore. U najboljoj maniri Monty Pythona i Top liste nadrealista, odlučili su se za teologa na čelu novoosnovanog ministarstva demografije (koje je samo po sebi vrijedno satiričkog osvrta), pravnika na čelu ogromnog i prevažnog ministarstva gospodarstva te kineziologa na čelu vrlo specijalističkog ministarstva poljoprivrede. Objašnjavajući svoje odabire, čelnici stranke redom su ponavljali da se radi o iznimnim pojedincima koji će sigurno i za domovinu spremno odgovoriti složenim zahtjevima ministarskih pozicija. Škola ne čini čovjeka.
Domovinski kurikulum
Za Domovinski pokret obrazovanje predstavlja važno područje osobnog i društvenog razvoja. Mnoge će iznenaditi, ali dio njihovog predizbornog programa koji se tiče obrazovanja sadrži identične mjere i aktivnosti predviđene Cjelovitom kurikularnom reformom. Ova je stranka jedna od rijetkih koja u potpunosti preuzima rješenje koje sam osobno formulirao glede produljenja na devetogodišnju osnovnu školu s pravih devet razreda u školi suprotstavljajući se trenutnom prijedlogu njihovog koalicijskog partnera HDZ-a.
Uz svu ideološku priču, postoje tu i brojna progresivna rješenja pa tako i ono o povećanju djelotvornosti Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) kako bi se poboljšao ovaj dio obrazovnog sustava i kako bi se ispravile nepravilnosti. Jedna od takvih je i poplava sumnjivih diploma iz različitih visokoškolskih ustanova u susjednim Bosni i Hercegovini i Srbiji. Tu bi AZVO kolokvijalno trebao staviti 'ljutu travu na ljutu ranu'.
Travnički lapsus linguae
Pitanje je kako bi u tom šok-tretmanu prošao trenutni ministar poljoprivrede Josip Dabro? Njemu je nakon što je studirao na Društvenom veleučilištu (koje više ne postoji), kvalifikaciju stručnog prvostupnika trenerske struke dodijelio Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Svoj obrazovni put ministar nastavlja na privatnom Univerzitetu u Travniku gdje prvo stječe kvalifikaciju bakaleurata opće kineziologije da bi nakon nepunih godinu dana stekao akademsko i stručno zvanje magistra kineziologije.
Kad su ga prije par godina njegovi bivši stranački kolege, a sada partneri u vladi iz HDZ-a počeli 'bušiti' temeljem obrazovnog puta, Josip Dabro se nije snašao pred kamerama niti u vezi toga gdje je studirao, niti koliko mu je studij trajao znajući samo da je kineziolog. Na pitanja je odgovarao s – 'Ne razumijem pitanje'. Pomalo nadrealnu scenu pokušao je tada spasiti njegov tadašnji stranački kolega kojeg je Domovinski pokret odbacio, dr.sc. Miroslav Škoro s kratkim – 'Dobro to je lapsus linguae… događa se'. Latinski uvijek dobro dođe u neugodnim situacijama.
'Davno sam studirao, ali nikad diplomirao, ali diploma stiže za mjesec dana pa ću i formalno imati visoko obrazovanje da me ne ‘buše‘ kako imam samo srednju školu… Imam još dva ispita i završni rad do zvanja prvostupnika', prevenirao je obrazovno 'bušenje' Davor Dretar Drele - glazbenik, bivši saborski zastupnik DP-a i potencijalni budući državni tajnik ministra Dabre. Govoreći o diplomi kao o proizvodu koji stiže s AliExpressa, meni izrazito simpatični Dretar je potvrdio da je za mnoge u našoj politici jedino važno steći taj jeftini komad papira s pečatom i potpisima.
'Pa pogledajte vladu'
Premda gotovo komična, situacija u kojoj političke stranke za pojedine resore biraju ljude bez adekvatnih kvalifikacija, u kojoj ministri ne znaju gdje ni kada su studirali, u kojoj postoji sumnja u njihov obrazovni put i ona u kojoj visoko obrazovanje tretiraju kao puki ukras na svojem CV-u koji će uskoro (poštom) stići znak je društva u kojem se obrazovanje uopće ne cijeni. To je ujedno i vrlo opasna situacija jer ukazuje na potpuni nedostatak meritokratskih kriterija pri odabiru pojedinaca koji vode ovo društvo. Na tim mjestima ne moraju nužno biti visokoobrazovani ljudi (štoviše možda bi ministarstvo poljoprivrede bolje vodio poljoprivrednik), ali bi trebali biti oni koji imaju specifična znanja, iskustva i integritet za obavljanje takvih dužnosti. Prije svega trebali bi to biti oni koji znaju da je obrazovanje ključni društveni mehanizam kojim se izgrađuju i štite određene vrijednosti.
'Kaj me sad tu stišćete oko tog faksa…' - nastavio je budući elektrotehničar dok su se stolu približavale kremšnite – '…ima vremena. Pa pogledajte vladu…možda upišem kasnije TVZ ili FER'.
Dodajući sa smiješkom – '…i postanem ministar'.
'Zdravstva' – ironično mu je poručio otac.
