Treba li svijet veliko resetiranje?

Razna društvena, zdravstvena i gospodarska ograničenja nastala s pandemijom koronavirusa povod su za razmišljanje i preusmjeravanje globalne ekonomije i za ubrzanje provedbe dugogodišnjih planova za uspostavljanje „novoga svjetskog poretka“. Pod pokroviteljstvom Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) većina se glavnih aktera i analitičara zalaže za tzv. „veliko resetiranje“ globalne ekonomije nakon recesije. Nije slučajno da je 18. listopada 2019. u New Yorku WEF sudjelovao u tzv. Događaju 201 tijekom simulacije vježbe pandemije „visoke razine“ koju je organizirao Hopkinsov centar za zdravstvenu sigurnost u partnerstvu sa Zakladom Bill & Melinda Gates.

Veliko resetiranje globalne ekonomije uključilo bi i proširilo globalnu tehnokratsku vladavinu, s uskom suradnjom između čelnika digitalne industrije i vlada. Programima poput zajamčena minimalnog dohotka i zdravstvene zaštite za sve nova vrsta upravljanja kombinira strogu društvenu kontrolu s obećanjima o punoj socijalnoj pravdi. Zanimljivo je da takve projekcije novoga svjetskog poretka digitalno-političke i ekspertne vladavine kombiniraju elemente numeričkog socijalizma, poput zalaganja za globalni sustav socijalnih kredita. U tom smjeru, Kina je pionir u tom modelu praćenja i kontrole pojedinaca, poduzeća i društveno-političkih subjekata.

Projekt preoblikovanja svjetskog poretka u središtu je razmišljanja i regularnih konzultacija elitne skupine gospodarstvenika, političara i popratnih znanstvenika i intelektualaca koji se svake godine sastaju u švicarskom Davosu. Osnovan 1971, Svjetski ekonomski forum od tada je prerastao u globalni događaj. Godine 2020. sastanku je prisustvovalo više od tri tisuće čelnika iz cijelog svijeta. Pod vodstvom WEF-a program Velikog resetiranja ukazuje na to da dovršetak trenutne industrijske transformacije i prijelaza u numeričko doba i doba umjetne inteligencije zahtijeva veliku reviziju i preobražaj ekonomije, politike i društva.

Takva globalna transformacija zahtijeva promjenu ljudskog ponašanja pa je stoga i „transhumanizacija“ uvrštena kao tema 51. sastanka u Davosu 2021. Njegov je dnevni red obveza pomicanja svjetske ekonomije prema „pravednijoj, održivijoj i otpornijoj budućnosti“. Program poziva na „novi društveni ugovor” usredotočen na rasnu jednakost, socijalnu pravdu i zaštitu prirode. Klimatske promjene prisiljavaju nas da „dekarboniziramo gospodarstvo“ i da razmišljanje i ponašanje „uskladimo s prirodom“. Cilj je izgraditi „jednakija, inkluzivnija i održivija gospodarstva“.

Novi svjetski poredak mora se „hitno“ provesti, kažu promotori WEF-a i ističu da je pandemija „razotkrila neodrživost našeg sustava“, kojem nedostaje „socijalna kohezija“. Projekt WEF Grand Reset, temeljen na tezama Klausa Schwaba, osnivača Foruma u Davosu (iznesenim u njegovu djelu Shaping The Future Of The Fourth Revolution) legitimira primjenu socijalnog inženjeringa na najvišoj razini. Pristalice „resetiranja“ tvrde da UN nije uspio uvesti red u svijetu i unaprijediti svoj program održivog razvoja (Agenda 2030) zbog birokratskog i sporog načina rada. Suprotno tome, predlaže se da ga postupno zamijeni učinkovitiji i brži rad organizacijskog odbora Svjetskog ekonomskog foruma.

Virus disrupcije

S druge strane, paradigma „velikog resetiranja“ otvara implicitno i pitanje smjera, telosa, krajnjeg cilja, takva resetiranja, opće preobrazbe koja podrazumijeva povratak na status quo ex ante, na retuširani neoliberalni svjetski poredak ili pak navješćuje prekid i stvaranje novog modela poretka. Sve su velike epidemije tijekom povijesti bile svojevrsni game changer, čimbenici promjene pravila igre, gospodarske, političke i društvene manje-više radikalne mutacije. Tako je epidemija bubonske kuge za vrijeme bizantskog cara Justinijana I. (6. st.) ubrzala raspad Rimskog Carstva, crna kuga koja se prošila u 14. stoljeću Europom prouzročila je početak propadanja feudalnog sustava i kmetstva, velika epidemija kuge u Kini u 17. stoljeću prethodila je padu dinastije Ming i usponu nove dinastije Qing.

Pandemija COVID-19 koja generira izvanredne ne samo zdravstvene nego i sigurnosne i biopolitičke mjere, otvorila bi put prema Kuhnovoj shemi („strukture znanstvenih revolucija“ Thomasa S. Kuhna), režimu „anomalija“ u znanstvenim krugovima, ali u društvenoj sferi, jer zbog neizvjesnosti i nepoznanica izlaze iz područja poznate paradigme normalne znanosti. Očekivani su zahtjevi za promjenom paradigme ne samo u znanosti nego i u društvu i politikama upravljanja. S obzirom na to da se svijet kreće oko dominantne političke, društvene, ekonomske paradigme kao općeprihvaćena habitusa i obrasca tumačenja svijeta, promjene paradigma ne događaju se spontano, putem Schumpeterove „kreativne destrukcije“ ili djelovanjem čarobnog „kozmosa“, spontanog usklađivanja i prilagođivanja kao što to iznosi teoretičar liberalizma Friedrich August von Hayek.

Određene grupe, elite, aktivne manjine često usmjeravaju, generiraju i promiču „novu sliku svijeta“ (u skladu sa svojim interesima), trasiraju mentalnu mapu i filtar kroz koji se mogu detektirati nove konture svijeta. Jedna je od tih skupina i Forum u Davosu. U tom kontekstu, velika je lista eksplikativnih modela transformacije svijeta i čovječanstva, od povijesnog, biološkog, geografskog, tehnološkog determinizma, koji ograničavaju ulogu ljudske volje, sve do modernijih teorija evolucionizma, društvenog darvinizma, tehnoznanosti, transhumanizma.

Treba imati na umu da ideologija Svjetskog ekonomskog foruma nije ni lijeve ni desne orijentacije, već je izravno globalistička, progresistička i tehnokratska, te kao takva preuzima mnoge elemente ranijih kolektivističkih ideologija. Tijekom proteklih desetljeća na godišnjim sastancima u Davosu pojavio se konsenzus da je svijetu potrebna revolucija i da reforme predugo traju. Članovi WEF-a predviđaju velik preokret u bliskoj budućnosti, a vremenski raspon trebao bi biti tako kratak da većina ljudi teško shvati da se događa revolucija te tako otpor bude neutraliziran, što potkrepljuje i teze doktrine šoka i disrupcije Naomi Klein.

Osnovna je ideja Velikog resetiranja bliska tezi velike transformacije ili kreativne destrukcije Karla Polanyija, načelo koje je vodilo radikalne transformacije od Francuske revolucije do Ruske i Kineske revolucije. U prethodnim totalitarnim režimima bila je potrebna represija u obliku masovnih pogubljenja kako bi vladajuće elite održale svoju moć. Danas se, zahvaljujući novim tehnologijama, a pogotovo u doba pandemije virusom COVID-19, primjenom biopolitike, lakše mogu kontrolirati disidenti, koji se mogu lako prepoznati i marginalizirati. U tom smislu Schwab je istaknuo da je „COVID-19 ubrzao naš prijelaz u doba četvrte industrijske revolucije te da moramo osigurati da nove tehnologije u digitalnom, biološkom i fizičkom svijetu ostanu usmjerene na čovjeka i služe društvu u cjelini, pružajući svima jednak pristup“. Tako se virus korone olako pretvorio u virus disrupcije, pokretač poremećaja na tržištu usko povezan s digitalizacijom svijeta, poluga za ekonomsku transformaciju koja u ovim vremenima ograničenja potiče novi pogon za redistribuciju geoekonomskih karata, pojavu novih inovacija i jačanja e-gospodarstva.

Nova paradigma četvrte revolucije

Nijedan drugi „ekstremni događaj“ ili pokret nije tako naglo i radikalno zaustavio globalni kapitalistički stroj: gašenje svjetske ekonomije, povratak intervencionističke države, pad ponude i potražnje i uništavanje tržišta. Međutim, pored urušavanja manjih i srednjih poduzeća, obrta i uslužnog sektora, e-ekonomija i platforme e-trgovine cvjetaju, a multinacionalne kompanije GAFA, Google, Amazon, Facebook i Apple zasigurno će biti najveći dobitnici pandemije. Na taj način pandemija dovršava proces uberizacije gospodarstva, koji se sve više udaljava od klasičnih kanala proizvodnje i distribucije realne ekonomije.

Prema Schwabovoj tezi, Veliko resetiranje trebalo bi iznjedriti sustav „inkluzivnog kapitalizma“ kao model globalnog upravljanja koji bi trebao dugoročno očuvati fleksibilnost poslovanja i njegovo usidrenje u društvo. Najavljeno „resetiranje“ također bi trebalo ne samo preoblikovati gospodarski i politički globalni poredak nego i generirati dubinsku antropološku revoluciju sa značajnim bioetičknim posljedicama. Sam Schwab izjavio je da posljednja industrijska revolucija koja je u tijeku „zamagljuje granice između fizičke, digitalne i biološke sfere“.

Naime, četvrta industrijska revolucija ne odnosi se samo na određene proizvode ili usluge, već redefinira cijeli sustav proizvodnje, potrošnje i komunikacije. Ona se može definirati u smislu evolucije tehnologija, poput umjetne inteligencije (AI), robotike, precizne medicine, autonomnih vozila, interneta i mnogih drugih. Da bismo razumjeli preobražajnu snagu trenutne revolucije, Schwab naglašava njezinih pet osnovnih karakteristika: digitalna tranzicija (sve je izraženo podacima, što dovodi do ekonomije neograničene mobilnosti), integracija (podaci su integrirani u platforme, što omogućuje razdvajanje ekonomskih interakcija), smartizacija (umjetna inteligencija transformira podatkovne platforme u inteligentne sustave koji će odrediti sve aspekte života, poput zdravstva, obrazovanja ili prijevoza), virtualizacija svih segmenata ljudskog života (sveprisutnost cyber-prostora kao virtualnih globalnih katalizatora), označenje (sustavi više nisu samo analitički, već postaju predikativni i preskriptivni stvarajući tako potrebu za etičkim pravilima i jasnim smjernicama u smislu usmjeravanja i društvene kontrole).

Slične teze „velikog resetiranja“ ili „velikog preobražaja“ pronalazimo kod lijevih, zelenih i liberalnih krugova i lidera. U tom smjeru Joschka Fischer, bivši njemački kancelar, ističe da će se „ova kriza možda opisati kao početak velike transformacije globalnog industrijskog društva prema društvu održivosti i preuzimanju odgovornosti za ono što ljudi čine dok se organiziraju u industrijska društva“. Paradigma „velikog resetiranja“ iz Davosa, koja kombinira elemente postnacionalnog državnog biopolitičkog intervencionizma i tehnokratskoga društvenog inženjeringa, u konačnici navješćuje fuzioniranje numeričkog i zelenog kapitalizma. Naime, jedna je od glavnih poluga velikog resetiranja tzv. Green New Deal, koji predlaže korištenje dvostruke, ekonomske i zdravstvene, krize izazvane koronom za ubrzavanje tranzicije u svjetski poredak bez ugljika kroz zelene energetske mreže, ograničavanje i razmjenu poreza na ugljik i konačno do općeg smanjenja stanovništva.

matica