Je li se sam Andrej Plenković ijednom u ova dva tjedna upitao ZAŠTO je na meti jedino njegova stranka, upravo ona koja postiže nevjerojatne uspjehe i najjasnijim potezima vodi državu najkraćim putem u opće blagostanje najuređenijeg društva u Europi? Ako nije, evo, ja ga pitam. A Tomislavu Kovačeviću iz Rijeke sugerirao bih da razmisli o prenamjeni svoga objekta i ugleda se u svoga zagrebačkoga kolegu, vrlo vrlo privatnog ugostitelja, također Kovačevića, u čiji je nepostojeći lokal u Slovenskoj 9 pred koji tjedan dostavljena oveća količina svakojakog pića
Danas, petnaestak dana kasnije, prilično je izvjesno da je Tomislav Kovačević, vlasnik kafića 'Three Monkeys' u riječkoj Fiumari, svoju poruku nedobrodošlice članovima, simpatizerima i glasačima HDZ-a zapravo trebao (barem onaj njezin ključni dio, ono 'nisu dobrodošli') napisati – ćirilicom. Ne samo da je većina onih kojima je poruka upućena ne bi znali pročitati, nego bi se, sudeći po koječemu čega smo se naslušali u međuvremenu, i javno hvalili time što ne znaju.
Broj anonimnih prijetnji koje bi Kovačević tada dobio zacijelo ne bi bio ništa veći od ovoga koji mu je dosad stigao, nakon što je svoju očajničku, ogorčenu poruku napisao na prilično solidno sročenoj latinici. Takvih prijetnji, niti ikakvih drugih dramatičnih posljedica ne bi, pak, uopće bilo da je svoj post na Facebooku objavio na glagoljici, pismu kojim je na tvrdoj stini uklesan onaj imovinsko-pravni dokument ispred kojeg nam se svakodnevno, besplatno dijeleći mudrolije pod bubrege, obraćaju naši uvaženici i uvaženice. To pismo, naime, u Hrvatskoj, a ni šire, ne poznaje nitko osim školskih štreberčića koji se žele dodatno umiliti zanesenoj nastavnici hrvatskog.
(Mala digresija: jeste li i vi primijetili da je ona saborska replika Baščanske ploče – pred kojom zastupnice i zastupnici drže svoje mini-konferencije za medije - postavljena malo 'auzvinkl', pače 'vanka škvare', dakle nesimetrično, u odnosu na dvije zidne svjetiljke uza se? Trebalo bi je centrirati, pomaknuti za svega nekoliko centimetara ili nju ili jednu od tih lampi, pa da sve to na nešto dostojanstveno sliči, a ne da svakog sa zdravim očima svaki dan iznova podsjeća na traumatičnu rečenicu svakoga kućnog majstora: 'Pa ko vam je ovo delal, za boga miloga?'. Eto, nadam se da će ova kratka invektiva potaknuti nekoga u Saboru da raspiše javni natječaj za obavljanje zidarsko-elektroinstalatersko-fasadersko-soboslikarsko-ličilačkih radova, te da prihvaćanje najpovoljnije ponude neće bitnije nauditi proračunu fonda za obnovu potresom pogođenih područja).
No dobro, vratimo se Kovačeviću i njegovoj poruci na čitkoj latinici, lako prevodivoj na hrvatski. Kako prevesti sintagmu 'nisu dobrodošli'? Nepogrešivi premijer Plenković objašnjava nam danima da to na hrvatskom zapravo znači 'zabranjen ulaz', a njemu valja vjerovati, tim prije što je takav prijevod prvi put predstavio u hramu riječi, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Koncentriraniji slušatelj istog je trena sa zebnjom očekivao da će ime kafića 'Three Monkeys' predsjednik vlade prevesti kao 'članovi, simpatizeri i glasači', no on je ipak kazao tek 'ta tri majmuna', pa ih onda imenovao: govor mržnje, diskriminacija i rasizam, pridodavši im i četvrtog, logičnog rođaka 'next step – fašizam'. Uz to je i ugostiteljevu tvrdnju 'da je bilo tko tko ne razmišlja poput njih srbočetnik, komunist ili što već' preveo samo kao 'srbočetnik', ošinuvši pritom verbalno neku od nazočnih novinarki zato što, očito je, upravo ona čita površno i tendenciozno.
Da je to izvalio samo jednom, ni pô muke; ostao bi taj detalj zabilježen možda tek u nekoj fusnoti antologije hrvatskih prevoditeljskih blamova. Ali ne, ovaj antirasistički antifašist, beskompromisni borac protiv svake diskriminacije i govora mržnje kao takvih nastavio je mamuzati mrtvoga konja još danima, mobilizirajući sljedbu poniženih i uvrijeđenih pravednika, namjerno izgubljenih u prijevodu. Vjerojatno je samo pitanje tjedna kad će se svi skupa dosjetiti kako su jesenas odobrili amandman Marijane Petir da se milijun i pol kuna iz državnog proračuna namijeni 'za pomoć progonjenim kršćanima i drugim osobama u potrebi', pa zatražiti od vlade barem jednokratnu potporu…
Pita se zadnjih dana premijer Plenković (i odmah samom sebi odgovara) što bi bilo da je sličnu zamolbu (u premijerovu prijevodu 'prijetnju') isti ili neki drugi ugostitelj uputio članovima, simpatizerima i biračima SDP-a, ili neke treće stranke koja je više po volji nevladinim organizacijama na čelu s GONG-om i HND-om. Pa digla bi se neviđena galama sve do Bruxellesa i Strasbourga, glasi odgovor, a kad je posrijedi HDZ, onda se sve skupa, i Kovačevićeva 'prijetnja' i Indexov 'govor mržnje' proglašava šalom, kritikom vlasti i slobodom govora.
Ne znam bi li bilo baš tako kako premijer kaže, a još manje znam je li se on sam ijednom u ova dva tjedna upitao ZAŠTO se ništa slično dosad nije dogodilo baš nikome drugom, ZAŠTO je na meti jedino njegova stranka, upravo ona koja postiže nevjerojatne uspjehe i najjasnijim potezima vodi državu najkraćim putem u opće blagostanje najuređenijeg društva u Europi? Ako nije, evo, ja ga pitam. I pridodajem još jedno pitanje: kako se osjeća sad kad je, služeći se njegovim prijevodom neki ugostitelj u Prološcu izrijekom zabranio ulaz Arsenu Bauku i Nenadu Staziću, prisilivši već ionako dovoljno ugroženi i obespravljeni HDZ da istim aršinom osuđuje i takav 'rasizam' i 'next step – fašizam', te beskompromisno brani prava rečene dvojice?
A Tomislavu Kovačeviću iz Rijeke sugerirao bih da razmisli o prenamjeni svoga objekta i ugleda se u svoga zagrebačkoga kolegu, vrlo vrlo privatnog ugostitelja, također Kovačevića, u čiji je nepostojeći lokal u Slovenskoj 9 pred koji tjedan (kako su fotodokumentirano objavili mediji) dostavljena oveća količina svakojakog pića. Tamo su, čini se, i dalje svi dobrodošli, naročito u vrijeme kad službeni kafići i restorani ne smiju raditi.
tportal
