Tri razloga za veliku koaliciju (2)


Jednog dana došao je u bolnicu čovjek s visokom temperaturom, kašljem i upalom pluća. Tako je počela pandemija. Nema jasnog znaka koliko će trajati. Sasvim je jasno da će posljedice biti velike. Posljedice ove korona krize neće biti samo zdravstvene. Mnoge brine kakvi će biti ekonomski efekti. Ljudi sada ne rade, a mnogi se neće moći vratiti na posao. Neke brinu društvene posljedice. Kako će sve to djelovati na demografske trendove, migracije i odnose između generacija. Mnogi žive u strahu kojeg ne bilježe kamere ni seizmografi. Zato ih bilježi Autograf.

COVID-19 za pojedinca i nije strašna bolest. Ima težih. Doduše, nije gripa koja se jednostavno preboli. Nemamo protutijela i imunitet, nemamo lijekove, uzdamo se u statistike. To nije opasna bolest za pojedinca, ali je opasna za društvo.

Sada se svi, zatvoreni u kuće, boje neizvjesnosti, gledaju vijesti sa zebnjom. Svi čekaju kada će umrijeti prva neoprezna budala koja je otišla na skijanje, šoping ili utakmicu kada je već proglašena epidemija.
U nekoliko dana mnogo se toga promijenilo i svijet neće biti isti. Moramo se bezobzirno suočiti s istinom: moderni svijet sloboda i obilja je lomljiv i krhak. Naš svijet nije samo svijet rizika (Risikogesellschaft, Beck) ekonomije već društva. Ljepilo modernog društva je demokratska država

U nekoliko dana mnogo se toga promijenilo i svijet neće biti isti. Moramo se bezobzirno suočiti s istinom: moderni svijet sloboda i obilja je lomljiv i krhak. Naš svijet nije samo svijet rizika (Risikogesellschaft, Beck) ekonomije već društva.

Ljepilo modernog društva je demokratska država. Pozivanje na racionalnost i jedinstvo, koji su neki tumačili kao političku taktiku, sada je postalo dio psihologije masa koje ne žele živjeti u tjeskobi i neizvjesnosti. Očekuju se i prihvaćaju pozivi na jedinstvo i solidarnost, proglašavaju ratovi protiv nevidljivih neprijatelja i prirodnih sila.

Svi jasno vide da će ekonomske posljedice biti teške, da ekonomija nije ponuda i potražnja, već pretpostavlja društvenu stabilnost, dobru vlast, institucije i društvene vrijednosti. Zdravlje i smrt nisu pitanje tiskanja novca.

Mene brinu politički rizici i posljedice. Ovakve situacije neizvjesnosti i straha plodno su tlo za proroke, fanatike i pristalice autoritarne vlasti. To je sasvim jasna opasnost, ako se stanje produži, ako žrtve budu velike, a neizvjesnost trajno obilježje stanja. U carstvu izgubljenih, vođa je onaj tko tvrdi da zna put.

***

Tri ovdje povezane kolumne imaju isti cilj.

Mislim da postoje pitanja u kojima se trebaju nadvladati stranački interesi i reforme prilagoditi vremenima. Postoje trenuci u kojima je lakše promijeniti više nego manje.

Moja namjera nije bila reagirati na trenutnu kriznu situaciju već upozoriti na dugoročne potrebe reformi i izgradnje države.

Takav cilj ne može se ostvariti oslanjanjem na ideologije već na stručno znanje i iskustvo, ne može se izvesti ako se razmišlja o podjelama plijena, stranačkom interesu ili osobnim predrasudama. Praktična logika i zdravi razum nalažu da se društvo povezuje ciljevima, a ne razdjeljuje posebnim interesima.

Zato, osim teritorijalnog ustroja i izbornog sustava, ovaj treći prilog je trebao naznačiti potrebu suradnje radi promjene ustava. To je neizbježni korak izgradnje države.
Mene brinu politički rizici i posljedice. Ovakve situacije neizvjesnosti i straha plodno su tlo za proroke, fanatike i pristalice autoritarne vlasti. To je sasvim jasna opasnost, ako se stanje produži, ako žrtve budu velike, a neizvjesnost trajno obilježje stanja. U carstvu izgubljenih, vođa je onaj tko tvrdi da zna put

U krizama postajemo svjesni toga. Vremenski to nije neposredni zadatak. Iskrsnuli su drugi prioriteti. No bez promjene ustava, reforme će biti nedovoljno brze i nedovoljno radikalne.

Nikad nitko nije tvrdio da je naš ustav za vječnost, no sve se pokrivalo lažnom formulom da nisu vremena za velike promjene, prikrivalo se koliko su na završne formulacije utjecali posebni interesi pojedinih interesnih kupina (recimo, reforme pravosuđa bez takvih izmjena bile bi površne).

Postići potrebnu većinu za naznačene promjene moguće je samo uz dogovor onih stranaka koje na izborima dobiju značajni broj glasova podrške, otuda i mandate. Na redu su reforme sustava regrutiranja ljudi u javnoj upravi, poduzećima i štošta drugo.

Moja nada je u tome da se radi o politici, da političari ne mogu ignorirati javno mnijenje. Istina javno mnijenje je povodljivo, ali ljudi kao pojedinci nisu glupi, te uporan i metodičan rad na prosvjećenju naroda, građanskoj svijesti i odgovornosti dat će rezultat.

I danas se objavljuju knjige o tome da je zemlja ravna ploča, da cijepljenje šteti, da civilno društvo financiraju sumnjivi fondovi, da virusi nastaju u laboratorijima, da jedan svećenik vrijedi kao trideset liječnika. Ali to su tvrdnje koje proturječe stvarnosti. Ljudi ugrađuju keramičke zube kod liječnika a ne kod župnog vikara, gledaju satelitski program i vjeruju u prognozu vremena, pesticide a ne u blagoslov polja.

Radi toga mislim da su vatrene objave da se nikad neće koalirati, prije izraz štetnog nastojanja da se zaoštre ideološke razlike, da su usmjerene na zbijanje redova unutar vlastite stranke, no one štete, jer su previše isključive, a situacija se može promijeniti. To je rizik.

Naravno još je veći rizik vlast bez oporbe, te prijedlog velikog sporazuma ne treba shvatiti kao carte blanche vlade većine. Stvarni su rizici da će materijalni interesi povezati, da će vlast spojiti baš one koji imaju sklonost intrigama i klikama koji su ”žetončići” bez plemenitih motiva, pa je glasna i artikulirana oporba potrebna za odgovornu vlast.

Treba vjerovati da su mediji stekli izvjesnu samostalnost, da nezavisne institucije istraga i nadzora teže obavljati svoj posao.

Dok ovo pišem more me sumnje da je tako, ali taj rizik treba prihvatiti. Naravno da će jači partneri nastojati iskoristiti i potisnuti manje. U politici se rijetko vladari drže riječi.
Moja namjera nije bila reagirati na trenutnu kriznu situaciju već upozoriti na dugoročne potrebe reformi i izgradnje države. Takav cilj ne može se ostvariti oslanjanjem na ideologije već na stručno znanje i iskustvo, ne može se izvesti ako se razmišlja o podjelama plijena, stranačkom interesu ili osobnim predrasudama. Praktična logika i zdravi razum nalažu da se društvo povezuje ciljevima, a ne razdjeljuje posebnim interesima

Krizne situacije koriste se i za osobnu promociju. Pojavljuju se fiktivne odluke kriznih stožera. Iako subjektivno sretni da se pojave u medijima, ipak se neki zapravo otkrivaju kao bahati prostaci.

Uživam u usredotočenosti na najvažnije poruke nacionalnog kriznog stožera, prezirem pokušaje da se u katastrofi zaradi slava ili novac (zaštitne maske?). Solidarnost, jedinstvo i kohabitacija pokazuju se i u sitnim znakovima snošljivosti (kojih je bilo!). Volio bih da predsjednik i premijer prednjače u tome.

Zato poruke i putokazi suradnje i zajedničkih interesa, a ne posebni interesi dobitnika (profiteri, uhljebi), nisu lažni znakovi slaganja već strateško pomicanje prema suradnji na crti sukoba i slaganja. Ovo nije situacija koja će proći time da prebacite program s vijesti na zabavu.

Sjećam se početka jednog, inače nimalo impresivnog romana znanstvene fantastike koji je počeo rečenicom: ”Pao je snijeg. I više se nikad nije otopio. Zemlja se pretvorila u ledenu pustinju”.

Situacija se neće razriješiti čudom, može potrajati dugo. Društvo u kriznim vremenima treba vodstvo, ne pripreme za obračun i kalkulacije.

Nije na odmet citirati Petera Druckera: ”Vođenje društva nije da se dobro obave stvari; vođenje je činiti prave stvari.” (Management is doing things right; leadership is doing the right things.)

autograf