* * *
U popodne kasno početkom jeseni
Kad boje blijede, a zvuci su sneni,
Nevidljivu stazu za kolonu mrava
Mladićeva prepriječila je glava.
Leži na travi, pogledu se nebo otkriva,
Ne ćuti ništa, ugoda je neizreciva.
U poretku svijeta i on je mrav u koloni,
Glava nekog sanjara put mu zakloni.
* * *
Da je most među mostovima na Tibru ili Seni
Dali bi mu naziv, ne bi bio bezimeni.
Jedini je preko Save između dva grada,
Označitelj se daje kad ih je više komada.
Nalikuje na sjekiru – djed ju kupio brižljivo,
Otac zamijenio dršku, sin otupjelo sječivo.
* * *
Za vrijeme gnjevno tama svjetlost kroti,
Žestina prethodi dolasku spokoja i toploti.
Ili: kad je puno sunca tmina je nevidljiva,
Vedrina je početak kraja vremena svadljiva.
Rat oblaka i vjetra, svjetla i mraka, vode i krvi
Prestat neće, i svejedno je tko je započeo prvi.
* * *
Ona bi se oslanjala, njoj treba podrška,
Ima svoja stanja tjelesna, biološka.
Uznemirenoj trebaju joj poboljšanja,
Nužni su joj pomoć, snaženje i osjećanja.
Viče – moraš mi vjerno pomagati zbog nas,
Prečuje njegove riječi – nisam terapijski pas.
