Ovi lokalni izbori definitivni su dokaz da su birači jedni od glavnih krivaca za stanje u zemlji. Dokaz: u svim regijama gdje je ekonomska pustoš najveća, a demografski pad najdublji, HDZ je postigao odlične rezultate, a nije loše prošao ni Most sa svojim lažnim mesijanskim propovijedima
‘Ako vam je dobro, onda ništa’. Pod ovim sloganom objavljuje mali, ali utjecajni beogradski politički portal, koji je zbog hrabrosti često na udaru hakerskih podzemnih službi Vučićeve vlasti. Slogan ne treba prevoditi, dovoljno je jasan, ali za svaki slučaj ipak rečenica o njemu. Portal poziva građane da mrdnu dupetom i mijenjaju, prvenstveno na izborima ali i drukčije, državu i društvo u kojem žive, u suprotnom neka trpe i šute. Ovo je apsolutno aktualno i u Hrvatskoj. Nakon prvog kruga lokalnih izbora čiji nastavak slijedi, jedan ovdašnji portal objavio je tekst pod sarkastičnim naslovom ‘Mediji vas lažu, u Slavoniji se najbolje živi’. Sarkazam je više nego utemeljen i opravdan, jer se zasniva na spajanju dviju naizgled nespojivih činjenica. Slavonija se, to je prvo, nezaustavljivo prazni od ljudi, na desetine tisuća Slavonaca već je otišlo u potrazi za poslom u Irsku, Njemačku i drugdje, i to se nezaustavljivo nastavlja. Ali, to je drugo, HDZ koji je glavni krivac za to, na ovim je izborima ondje prošao jako dobro. Odlično! Doda li se Slavoniji i druge dijelove zemlje gdje se ‘najbolje živi’, Liku, Dalmatinsku zagoru, Kordun, Baniju i druge, gdje se dogodilo slično, dolazi se do nepobitnog zaključka da su ovi izbori čista katastrofa. Goli užas.
Čovjek ne zna s čime bi ovo usporedio, ali ako se izbori ponekad nazivaju ‘festivalima demokracije’, ovi koji upravo traju više sliče na karmine, na kojem samrtnik, ostavljen od svih, sam sebi drži pogrebni govor. Pretjerivanje? Ne, nije, pogledajte samo što je temeljna tema ovih izbora i svaka dilema oko toga prestaje. U središtu je kolaps Agrokora sa svim zmijolikim posljedicama koje se za tim vuku, pa je bilo logično očekivati da zbog toga na ovim izborima strada ili HDZ, koji je označen za glavnog krivca, ili Most, koji je na toj krivici najviše inzistirao i inzistira, iako prave dokaze (ono što se zove pištolj iz kojeg se dimi) nismo vidjeli. Ali, avaj, nije se dogodilo nijedno od toga. Naprotiv, sasvim solidno su u prvom krugu izbora prošli i HDZ i Most, koji, istinabog, vrlo vjerojatno gubi provincijsku metropolu Metković, ali se proširio na srednju i južnu Dalmaciju, čak i na Slavoniju, gdje je napravio prvi ozbiljni prodor. Dakle, svi koji su ovako ili onako uključeni u priču o Agrokoru, i krivci i pozitivci, ili navodni pozitivci, dobro su prošli na ovim izborima. A nije sasvim loše prošao, kako se moglo očekivati, ni SDP, koji je mogao i više profitirati kao najmanje uvučen u ovu aferu, ali je zbog unutarstranačkog ‘bratoubilačkog rata’ ostao na tome da drži svijeću drugima dok su pobirali nezasluženo vrhnje. Valjda nisu shvatili da je ovdje u igri puno više od toga tko je za ‘Beru’, a tko protiv.
To zaokružuje glavnu poantu ovih izbora, kojoj se najviše približio Krešimir Beljak nazvavši ih trulim, još više trulim je proglasio i cijelu hrvatsku državu i društvo. Ali, koliko god mu dijagnoza bila točna, sasvim je promašio u terapiji, jer tvrdi da je izlaz iz truleži u neposrednom izboru premijera, prvog čovjeka Vlade, i u volonterskom statusu saborskih zastupnika. Ajme meni. Koliko jednostavno, toliko bedasto. Ali, definitivno nije bedasto ovo o truleži, pri čemu nimalo ne treba štedjeti, osim političara, ni birače, koji su se sasvim približili klasičnoj definiciji gluposti, a to je uvijek glasati isto i nadati se da će to jednom dovesti do drukčijeg, boljeg rezultata. Istinabog, mora se dodati da ova glupost birača nije pala s neba, nego se na njoj desetljećima marljivo i sistematično radi, za što je ovih dana odličan primjer dala Kolinda Grabar-Kitarović tražeći da se hrvatski jezik u školama razdvoji na osnovni i napredni, što će reći da se otvara prostor da dio Hrvatica i Hrvata ubuduće samo pasivno vlada materinjim jezikom. Još je samo falilo da predsjednica kaže da je takvo pasivno poznavanje hrvatskog sasvim dovoljno da se na izborima zaokruži zna se koju političku stranku. A ako ima onih koji su baš zapeli da svoj jezik upoznaju malo više od toga, molim, nitko im ne brani da upišu viši stupanj, iako je početna pretpostavka da su to samo izuzeci.
Dakle, usred velike i bučne rasprave o reformi hrvatskog školstva predsjednica Grabar-Kitarović javila se s originalnom idejom da njega, školstvo zapravo treba rasformirati, i hvala nebesima da u tim stvarima njena nije zadnja. Ali, i bez nje ima dovoljno onih koji su kvalificirani za služenje truleži o kojoj ovdje govorimo, uključujući novu šeficu kurikularne reforme Jasminku Buljan Culej, koja je prvo nakon što je sjela na to mjesto izjavila da je stanje u hrvatskom školstvu zapravo sasvim dobro, što će reći da reforma – praktički nije potrebna. Reformator koji se javno protivi reformama? Za to se, bogami, čak i u ovoj zemlji dosad nije čulo. Uostalom, zašto išta mijenjati. Zašto, recimo, uvesti građanski odgoj u hrvatsko školstvo ako postoji objektivan rizik da iz njega učenici shvate da nije umjesno da predsjednica Republike javno pjeva Thompsonove pjesme, ili da je na čelu ministarstva znanosti čovjek koji prepisuje svoje znanstvene radove. A pogotovo da nije dobro da se ova zemlja pretvara u neku vrstu katoličke džamahirije, u kojoj se pod pokroviteljstvom Crkve i pridruženih ‘katedrala duha’ sada već i napola službeno njeguju svete tekovine fašističke borbe.
U tom se, eto, ozračju događaju ovi lokalni izbori, na koje su birači izašli sasvim u skladu sa spomenutim sloganom ‘ako vam je dobro, onda ništa’, što su glavne političke stranke, naravno, objeručke prihvatile. Na izbore su izašle s jelovnikom starih menzaških jela, ali zapušteni, praktički disfunkcionalni birači sve to kusaju, nesposobni razlikovati tko je kriv za ovu trulež, ni tko nudi mesijanska obećanja bez pokrića. Čak su u vrhove izbornih tablica izgurali i čitav tim suspektnih tipova s ruba zakona ili preko njega (Bandić, Kerum, Čehok, Kirin…), po nekima jer su mnogi od njih iskusili na vlastitoj koži nesposobnost i korumpiranost pravosuđa, pa su zaključili da i spomenuti mora da su nedužni. Ali, vraga crnoga, znaju oni dobro za koga su glasali, ovo je prije znak samoironičnosti birača koji priznaju što se i bez njih zna, da nisu ništa bolji od političara za koje glasaju. Tu se krug zatvara. Čitav politički i društveni ambijent Hrvatske, počevši od najviše državne nomenklature, školstva, vrhova kulturne vlasti, državnih medija itd., skrojen je tako da od birača stvori amorfnu i podatnu masu, koja nije spremna ni na kakve promjene, ili je spremna tek kada se one i bez njih događaju (preoblikovanje političke scene poslije Tuđmanove biološke ili Sanaderove političke smrti).
Tako je ova zemlja napravila spektakularan luping u tehnologiji izbora, jer nisu glasači ti koji biraju političare, nego obratno, političari biraju njih.
‘Ako vam je dobro, onda ništa’. Pod ovim sloganom objavljuje mali, ali utjecajni beogradski politički portal, koji je zbog hrabrosti često na udaru hakerskih podzemnih službi Vučićeve vlasti. Slogan ne treba prevoditi, dovoljno je jasan, ali za svaki slučaj ipak rečenica o njemu. Portal poziva građane da mrdnu dupetom i mijenjaju, prvenstveno na izborima ali i drukčije, državu i društvo u kojem žive, u suprotnom neka trpe i šute. Ovo je apsolutno aktualno i u Hrvatskoj. Nakon prvog kruga lokalnih izbora čiji nastavak slijedi, jedan ovdašnji portal objavio je tekst pod sarkastičnim naslovom ‘Mediji vas lažu, u Slavoniji se najbolje živi’. Sarkazam je više nego utemeljen i opravdan, jer se zasniva na spajanju dviju naizgled nespojivih činjenica. Slavonija se, to je prvo, nezaustavljivo prazni od ljudi, na desetine tisuća Slavonaca već je otišlo u potrazi za poslom u Irsku, Njemačku i drugdje, i to se nezaustavljivo nastavlja. Ali, to je drugo, HDZ koji je glavni krivac za to, na ovim je izborima ondje prošao jako dobro. Odlično! Doda li se Slavoniji i druge dijelove zemlje gdje se ‘najbolje živi’, Liku, Dalmatinsku zagoru, Kordun, Baniju i druge, gdje se dogodilo slično, dolazi se do nepobitnog zaključka da su ovi izbori čista katastrofa. Goli užas.
Čovjek ne zna s čime bi ovo usporedio, ali ako se izbori ponekad nazivaju ‘festivalima demokracije’, ovi koji upravo traju više sliče na karmine, na kojem samrtnik, ostavljen od svih, sam sebi drži pogrebni govor. Pretjerivanje? Ne, nije, pogledajte samo što je temeljna tema ovih izbora i svaka dilema oko toga prestaje. U središtu je kolaps Agrokora sa svim zmijolikim posljedicama koje se za tim vuku, pa je bilo logično očekivati da zbog toga na ovim izborima strada ili HDZ, koji je označen za glavnog krivca, ili Most, koji je na toj krivici najviše inzistirao i inzistira, iako prave dokaze (ono što se zove pištolj iz kojeg se dimi) nismo vidjeli. Ali, avaj, nije se dogodilo nijedno od toga. Naprotiv, sasvim solidno su u prvom krugu izbora prošli i HDZ i Most, koji, istinabog, vrlo vjerojatno gubi provincijsku metropolu Metković, ali se proširio na srednju i južnu Dalmaciju, čak i na Slavoniju, gdje je napravio prvi ozbiljni prodor. Dakle, svi koji su ovako ili onako uključeni u priču o Agrokoru, i krivci i pozitivci, ili navodni pozitivci, dobro su prošli na ovim izborima. A nije sasvim loše prošao, kako se moglo očekivati, ni SDP, koji je mogao i više profitirati kao najmanje uvučen u ovu aferu, ali je zbog unutarstranačkog ‘bratoubilačkog rata’ ostao na tome da drži svijeću drugima dok su pobirali nezasluženo vrhnje. Valjda nisu shvatili da je ovdje u igri puno više od toga tko je za ‘Beru’, a tko protiv.
To zaokružuje glavnu poantu ovih izbora, kojoj se najviše približio Krešimir Beljak nazvavši ih trulim, još više trulim je proglasio i cijelu hrvatsku državu i društvo. Ali, koliko god mu dijagnoza bila točna, sasvim je promašio u terapiji, jer tvrdi da je izlaz iz truleži u neposrednom izboru premijera, prvog čovjeka Vlade, i u volonterskom statusu saborskih zastupnika. Ajme meni. Koliko jednostavno, toliko bedasto. Ali, definitivno nije bedasto ovo o truleži, pri čemu nimalo ne treba štedjeti, osim političara, ni birače, koji su se sasvim približili klasičnoj definiciji gluposti, a to je uvijek glasati isto i nadati se da će to jednom dovesti do drukčijeg, boljeg rezultata. Istinabog, mora se dodati da ova glupost birača nije pala s neba, nego se na njoj desetljećima marljivo i sistematično radi, za što je ovih dana odličan primjer dala Kolinda Grabar-Kitarović tražeći da se hrvatski jezik u školama razdvoji na osnovni i napredni, što će reći da se otvara prostor da dio Hrvatica i Hrvata ubuduće samo pasivno vlada materinjim jezikom. Još je samo falilo da predsjednica kaže da je takvo pasivno poznavanje hrvatskog sasvim dovoljno da se na izborima zaokruži zna se koju političku stranku. A ako ima onih koji su baš zapeli da svoj jezik upoznaju malo više od toga, molim, nitko im ne brani da upišu viši stupanj, iako je početna pretpostavka da su to samo izuzeci.
Dakle, usred velike i bučne rasprave o reformi hrvatskog školstva predsjednica Grabar-Kitarović javila se s originalnom idejom da njega, školstvo zapravo treba rasformirati, i hvala nebesima da u tim stvarima njena nije zadnja. Ali, i bez nje ima dovoljno onih koji su kvalificirani za služenje truleži o kojoj ovdje govorimo, uključujući novu šeficu kurikularne reforme Jasminku Buljan Culej, koja je prvo nakon što je sjela na to mjesto izjavila da je stanje u hrvatskom školstvu zapravo sasvim dobro, što će reći da reforma – praktički nije potrebna. Reformator koji se javno protivi reformama? Za to se, bogami, čak i u ovoj zemlji dosad nije čulo. Uostalom, zašto išta mijenjati. Zašto, recimo, uvesti građanski odgoj u hrvatsko školstvo ako postoji objektivan rizik da iz njega učenici shvate da nije umjesno da predsjednica Republike javno pjeva Thompsonove pjesme, ili da je na čelu ministarstva znanosti čovjek koji prepisuje svoje znanstvene radove. A pogotovo da nije dobro da se ova zemlja pretvara u neku vrstu katoličke džamahirije, u kojoj se pod pokroviteljstvom Crkve i pridruženih ‘katedrala duha’ sada već i napola službeno njeguju svete tekovine fašističke borbe.
U tom se, eto, ozračju događaju ovi lokalni izbori, na koje su birači izašli sasvim u skladu sa spomenutim sloganom ‘ako vam je dobro, onda ništa’, što su glavne političke stranke, naravno, objeručke prihvatile. Na izbore su izašle s jelovnikom starih menzaških jela, ali zapušteni, praktički disfunkcionalni birači sve to kusaju, nesposobni razlikovati tko je kriv za ovu trulež, ni tko nudi mesijanska obećanja bez pokrića. Čak su u vrhove izbornih tablica izgurali i čitav tim suspektnih tipova s ruba zakona ili preko njega (Bandić, Kerum, Čehok, Kirin…), po nekima jer su mnogi od njih iskusili na vlastitoj koži nesposobnost i korumpiranost pravosuđa, pa su zaključili da i spomenuti mora da su nedužni. Ali, vraga crnoga, znaju oni dobro za koga su glasali, ovo je prije znak samoironičnosti birača koji priznaju što se i bez njih zna, da nisu ništa bolji od političara za koje glasaju. Tu se krug zatvara. Čitav politički i društveni ambijent Hrvatske, počevši od najviše državne nomenklature, školstva, vrhova kulturne vlasti, državnih medija itd., skrojen je tako da od birača stvori amorfnu i podatnu masu, koja nije spremna ni na kakve promjene, ili je spremna tek kada se one i bez njih događaju (preoblikovanje političke scene poslije Tuđmanove biološke ili Sanaderove političke smrti).
Tako je ova zemlja napravila spektakularan luping u tehnologiji izbora, jer nisu glasači ti koji biraju političare, nego obratno, političari biraju njih.
