Trump hvali Moskvu, ali se stvarna politika Washingtona prema Rusiji vidi u Ukrajini

Nedavno smo na sastanku skupine G7 od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa čuli riječi hvale za Rusiju i kako bi ta zemlja svakako trebala sudjelovati na godišnjim okupljanjima ove skupine, jer se bez Rusije ne mogu rješavati gorući svjetski problemi. Međutim, kao što je često slučaj, riječi čelnika Bijele kuće su puka retorika bez sadržaja i američka vanjska politika prema Rusiji se neće mijenjati.

Naime, potpredsjednik Mike Pence je dobio zadaću da potvrditi punu potporu Washingtona teritorijalnom integritetu Ukrajine i američku potporu Kijevu u ratu protiv Donbasa. Pence i ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski imali su 2. rujna bilateralni sastanak u Varšavi, gdje su obojica sudjelovala na komemoracijama povodom 80. obljetnice početka Drugog svjetskog rata.

Potpredsjednik je bio u Varšavi umjesto predsjednika Donalda Trumpa, koji nije bio prisutan na komemoracijama, navodno zbog dolaska uragana Dorian. Ali prema navodima Washington Posta Trump uopće nije bio oduševljen putovanjem, a njegovo je osoblje počelo raspravljati o otkazivanju pota u Poljsku još početkom tjedna.

Vjerojatno Trump i nije bio oduševljen susretom sa Zelenskim, nakon što je američki vođa, zajedno s Francuskom, zatražio povratak Rusije u „klub velikih“, obnovu skupine G8, potvrđujući tako ambivalentnu strategiju prema Moskvi. No taj povratak ima i svoje uvjere, a to je ublažavanje stavova Moskve oko Krima, prekid pružanja potpore narodu Donbasa i druge ustupke uglavnom vezane za ukrajinsko pitanje, što je Rusija odbila.

Potpredsjednik Mike Pence je rekao da će Sjedinjene Države nastaviti podržavati Ukrajinu i njeno pravo na punu teritorijalnu cjelovitost.

„Washington je uz ukrajinski narod, posebno od 2014. godine, od kada snažno podržavamo teritorijalni integritet Ukrajine. I mogu vas uvjeriti da ćemo i dalje ostati uz ukrajinski narod, štiteći njegovu sigurnost, teritorijalni integritet, uključujući zakoniti suverenitet Ukrajine nad Krimom“, rekao je Pence.

Misli li Trump smanjiti pomoći Ukrajini?

Osim izjava i lijepih riječi, Zelenski je najviše zainteresiran za to da Washington i dalje konkretno podržava Kijev, posebno u pogledu sigurnosti i vojne pomoći. Kako javlja Reuters, Mike Pence nije odgovorio na pitanja o glasinama o mogućem smanjenju vojne pomoći u iznosu od 250 milijuna dolara, o čemu predsjednik Donald Trump u ovom trenutku razmišlja. Potpredsjednik je samo rekao da “odnosi dviju zemalja” nikada nisu bili tako čvrsti, ali nije komentirao ovu neiskrenost. Američki potpredsjednik također je izjavio da je američki narod “uz Ukrajinu”, ali da bi europske nacije trebale učiniti više da pomognu bivšoj sovjetskoj republici.

“Bili smo ponosni na to, ali vjerujemo da je vrijeme da i naši europski partneri naprave korak naprijed”, istaknuo je Pence novinarima u ponedjeljak u Varšavi.

Izjave Mikea Pencea odjekuju uz izjave savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, koji je bio u Kijevu prošlog tjedna. Bolton je u intervjuu za Radio Slobodna Europa u Kijevu rekao da ukrajinskom predsjedniku Vladimiru Zelenskom nije potrebno da djeluje odlučno i brzo u Donbasu.

“Iz perspektive nove ukrajinske vlade, vjerujem da se predsjedniku Zelenskom preporučuje odabir strategije koju će primijeniti s Rusijom, koristeći sve mjere opreza. Mislim da nema motiva da se brza s jednom ili drugom akcijom. Uložiti sve potrebno vrijeme bio bi najrazumniji izbor za novu ukrajinsku izvršnu vlast”, rekao je američki savjetnik za sigurnost.

Komentirajući mogući ulazak Sjedinjenih Država u Normandijski format, Bolton se ograničio na isticanje interesa Washingtona za praćenjem situacije u Donbasu i na odnose Ukrajine i Rusije.

Washington i pomoć Kijevu

Do danas je Trumpova administracija odobrila dvije velike prodaje oružja kijevskim kopnenim snagama. Prva transakcija datira iz prosinca 2017. godine i ograničena je na malokalibarsko oružje. Ovaj sporazum uključuje izvoz pušaka i municije M107A1, ukupne prodajne vrijednosti od 41,5 milijuna dolara.

Transakcija iz travnja 2018. puno je ozbiljnija. Ne samo da je skuplja i iznosi 47 milijuna dolara, već uključuje i smrtonosno oružje, posebno 210 protutenkovskih projektila „Javelin“, vrstu oružja koju je administracija Baracka Obame odbila prodati bivšoj ukrajinskoj administraciji. Stoga možemo govoriti o „politici ograničene američke podrške Kijevu“, koju bi sada mogao revidirati predsjednik Donald Trump, usprkos svim lijepim riječima kojom je na summitu G7 opisivao Rusiji i vlasti u Kremlju.

Toga su u Moskvi svjesni i nisu ozbiljno uzeli u obzir izjave Trumpa i kasnije Macrona o potrebi da se Rusija vrati u G7.

Još manje iluzija gaje u narodnim republikama Donbasa, koje se polako integriraju u sastav Ruske Federacije, ali ne kao ruski državni teritoriji, već po modelu suradnje kakvu s Moskvom imaju bivše gruzijske regije Južna Osetija i Abhazija. Na stranicama službenih agencija Donjecke i Luganske Narodne Republike i portalu AntiMaidan nema ničega što bi upućivalo na promjenu stava aktualne američke administracije prema Ukrajini, Donbasu i Rusiji, što i jeste realna slika trenutne situacije.

Komentar cirkusa u Varšavi iz Donbasa

Novinari u Donbasu su posebnu pažnju posvetili još jednom cirkusu u Varšavi, koji se održao povodom obljetnice početka Drugog svjetskog rata. Podsjetimo, prvi se održao početkom ove godina, kada su Mike Pompeo i Netanyahu namjeravali okupiti anti-iransku koaliciju, ali se sve završilo s nekoliko izjava, bez ikakvih konkretnih rezultata.

Svih osam velikih sila tog vremena, SSSR, SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina, Njemačka, Japan i Italija, sudjelovale su u Drugom svjetskom ratu. U poljskom slavlju 1. rujna 2019. na najvišoj je razini bila zastupljena samo Njemačka, zemlja koja je 1939. eliminirala poljsku državnost u 2,5 tjedna, formalno u 5,5 tjedana.

Angela Merkel je očito osjetila čitavu komičnost situacije, stoga je brzo odglumila pregovore s poljskim premijerom, potom je nestala, ostavljajući predsjedniku Steinmeieru da sudjeluje na službenim događajima, uglavnom da se pokaje i položi vijence.

„Među ostalim zemljama predstavljenim na najvišoj razini, bili su uglavnom ili saveznici Njemačke, ili teritoriji koje je njemačka bila okupirala, ili oni koji i danas tuguju što im se preci nisu borili na strani Hitlera. Izuzetak su bili Island i Malta, ali je teško shvatiti veličinu njihovog doprinosa pobjedi nad nacifašizmom“, za portal Ukraina.ru piše poznati ruski stručnjak Rostislav Iščenko.

Zelenski se u tom društvu ugodno istaknuo. Unuk Banderinog ustanika personificirao je povezanost generacija, od Hitlerove netolerantne ujedinjene Europe do moderne EU, uz bombardiranja nedemokratskih režima zajedno sa Sjedinjenim Državama.

U najboljim tradicijama ujedinjene Europe, Zelenski je dao ugodnu ponudu Poljacima. Treba, rekao je, odbaciti kontradikcije, ostaviti za sobom pogreške i ujediniti se u borbi za zajedničke ideale. Koliko god govorio o „idealima“, ispostavilo se da je potrebno ujediniti se protiv Rusije. Očito je, pobijedivši Hitlera, Rusija nanijela strašnu moralnu traumu ne samo Banderinim pristašama koji su s njim bili u savezništvu, nego i Poljacima, koji su prema pravilima trebali napasti SSSR zajedno s Hitlerom, jer su zbog „staljinističke izdaje“ bili mala zakuska na stolu Trećeg Reicha.

Zelenski se brzo složio sa svojim poljskim kolegom Dudom da je uvođenje još više sankcija protiv Rusije i nikako slabljenje starih sveta dužnost EU. Sada ostaje samo da se EU upozna s ukrajinsko-poljskom odlukom i uvjeriti Bruxelles da se ona mora provesti.

Ovdje se mogu pojaviti neki problemi, jer je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, bivši poljski premijer koji je pomogao u organiziranju državnog udara u Kijevu 2014. godine, bio toliko uvrijeđen što su mu sugrađani kasno poslali poziv na proslave, da je odbio sudjelovati u slavlju.

Istina, zli jezici kažu da je Tusk našao vjerodostojan izgovor da ne dođe, jer nitko od svjetskih čelnika ovih dana nije posjetio Poljsku osim Merkel, a Nijemci ionako moraju ići na takve događaje. Tusk nije htio biti klaun poljskim vlastima, jer predstavlja suparničku stranku, stoga je razumno odlučio da će za tu ulogu i Zelenski biti dovoljan.

Zelenski se također složio s Dudom i potpredsjednikom Penceom, koji predstavljaju Sjedinjene Države, da će Ukrajina godišnje preko Poljske kupiti 6 milijardi kubnih metara američkog plina, što će Kijevu omogućiti da se izvuče iz plinske ovisnosti o Rusiji.

Zli stručnjaci su, međutim, odmah rekli da će Poljska isti ruski plin prodati Kijevu, samo po cijeni američkog, a ako bude moguće, kupit će i ugljen iz Donbasa, isporučen iz Rostova po shemi  do Rotterdama. Zašto onda ne kupiti ruski plin iz Poljske u Swinoujscie, gdje Poljaci imaju terminal koji može primiti do 5 milijardi kubičnih metara plina godišnje?

Ako šest milijardi kubnih metara plina godišnje, uz tradicionalnih 18-22 milijardi kubika vlastite proizvodnje osigura sve potrebe “europske sile”, tada možemo govoriti o ukrajinskoj ekonomiji samo u prošlom vremenu ili kao o nepostojećoj.

To je deset puta manje nego što je Ukrajina trošila 1993. godine, a od tada nisu uvedene nikakve tehnologije za uštedu energije. Dakle, nove umanjene potrebe su ujedno dokaz propadanja ukrajinske industrije.

Ali najžalosnije je što se infrastruktura koja bi omogućila isporučiti željenih šest milijardi kubnih metara iz Poljske u Ukrajinu može izgraditi najkasnije do 2023. godine. Štoviše, čak ni optimisti ne vjeruju u ovaj datum i govore o 2025. godini. Pesimisti uopće ne govore o tome, što govori da razgovor o ovoj temi nema smisla. Ukrajini je potreban američki plin već 2020. godine, u ekstremnim slučajevima 2021. U protivnom će morati odustati od sukoba s Rusijom i pregovarati o plinu.

Američka obećanja Ukrajini, Poljskoj također, vrlo su slična obećanju da će pomoći izvidnici da prikrije povlačenje glavnih snaga u pozadini. Istodobno, Poljaci i Ukrajinci se hrabro bore protiv „Sjevernog toka 2“. Neće pobijediti, ali će piti krv Rusiji i Njemačkoj. SAD više i ne zanima ova tema, osim na deklarativnoj razini.

Netko je uvijek na gubitku, a netko na dobitku. Zbog činjenice da nijedna od sila nije došla na poziv poljskog predsjednika Dude, Zelenski je u ovoj predstavi uspio odigrati jednu od glavnih uloga. Bio je gotovo u rangu sa Steinmeierom i Penceom. S druge strane, ako na događaju imate 250 ljudi, a Zelenski je jedan od najvažnijih među njima, to samo po sebi govori o prestižu događaja, kao i na geopolitičku težinu  jadne Poljske.

Poklon Kijeva zapadnim partnerima

Što se Ukrajine tiče, John Bolton i Mike Pence mogu biti zadovoljni. Tijekom Obamine uprave je na energetski sektor zemlje pipke pružio Joe Biden, koji će vjerojatno biti predsjednički kandidat Demokratske stranke na izborima 2020.

Zanimljivo, ali je Vladimir Zelenski odmah nakon sastanaka s američkim partnerima u Varšavi i Kijevu naložio svom kabinetu i Vrhovnoj Radi da  moratorij na prodaju zemljišta strancima ukinuti prije 1. prosinca ove godine, prije zakonskog roka. Odluka je razumljiva, jer se američku „pomoć“ u oružju nečim mora i platiti.

Predsjednik Ukrajine je naložio novom kabinetu da do 1. listopada parlamentu  dostavi prijedlog zakona o prodaji zemljišta, a Vrhovnoj Radi da ukine moratorij prije zime. To je izjavio na sastanku s predstavnicima parlamenta, kabineta ministara i agencija za provođenje zakona, prenosi RBC Ukrajina.

Prema njegovim riječima, prije 1. listopada kabinet ministara bi trebao parlamentu podnijeti prijedlog Zakona o prodaji poljoprivrednog zemljišta, koji uključuje ukidanje moratorija.

“Treba objasniti društvu da nitko nikome neće oduzeti zemlju. Usvojite zakon o prodaji zemljišta i ukinite moratorij do 1. prosinca 2019.”, dodao je Zelenski.

Podsjetimo da je u kolovozu na poslovnom forumu u Turskoj Zelenski potvrdio da će zemljišna reforma biti provedena prije kraja godine, tako će se 2020. godine krenuti s legalnom prodajom velikih poljoprivrednih i drugih površina u Ukrajini.

“Ove ćemo godine definitivno provesti zemljišnu reformu, kojom ćemo sljedeće godine stvoriti tržište od 40 milijuna hektara”, rekao je predsjednik Ukrajine.

Komentatori tvrde kako je ova tema bila prioritetno pitanje u razgovorima Zelenskog s Boltonom i Penceom. Naravno, zauzvrat će SAD, uz sve izjave Trumpa o potrebi zbližavanja s Rusijom, revidirati i pooštriti „politiku ograničene američke podrške Kijevu“. Sve je isto, ako ne i gore i stoga je razumljiv oprez Moskve na „sirenski zov“ za povratak u G7 i ostale povremene izljeve hvale za Rusku Federaciju.

logično