Donald Trump ne samo da će urušiti ideal Amerike, već će je pretvoriti u posrnulog hegemona, piše autor.
Turska nije ništa novo u Trumpovim globalnim političko-ekonomskim egzibicijamaEPA
Nedavno je bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright objavila izvanrednu knjigu Fašizam: Jedno upozorenje koje počinje citatom italijanskog hemičara i pisca, preživjelog Holokausta, logoraša Auschwitza, Prima Levija: "Svako doba ima svoj vlastiti fašizam".
Posljednji potezi administracije predsjednika Donalda Trumpa i ekonomska opsada Turske, zemlje koja je primila tri milona sirijskih izbjeglica i na taj način ponijela najveći teret američkog intervencionizma na Bliskom Istoku, ukazuju ne samo na arogantnu bahatost ovog bivšeg američkog tajkuna, već vidno daju obrise ekonomskog fašizma, radikalnog autokratskog urušavanja slobodne tržišne ekonomije koja je glavna poluga slobodnog demokratskog poretka kakvog naučava savremena politička liberalna misao.
Posljednja Trumpova epizoda poigravanja sa globalnim sistemom, ovaj put ekonomskim, počela je nešto ranije flagrantnom zloupotrebom religije, njenih simbola i predstavnika. Naime, Trumpova administracija otvoreno je zaprijetila Turskoj iskoristivši međureligijski skup o "Religijskoj slobodi", koji je održan u Washingtonu 26. jula ove godine.
Svodeći sve teške i nagomilane probleme međuvjerskog dijaloga na globalnom planu isključivo na slučaj pastora Andrewa Brunsona prijetnju Turskoj izravno je prenio podpredsjednik Mike Pence.
"Danas vjernicima širom Amerike poručujem: molite se za pastora Brunsona. Iako je van zatvora, on još uvijek nije slobodan. A za predsjednika Erdogana i Tursku vladu imam poruku u ime predsjednika Sjedinjenih Američkih Država: pustite pastora Andrewa Brunsona sada ili budite spremni da se suočite sa posljedicama. Ako Turska ne poduzme izravni korak da oslobodi ovog nevinog čovjeka vjere i pošalje ga kući u Ameriku, Sjedinjene Američke Države će nametnuti značajne sankcije Turskoj sve dok pastor Andrew Brunson ne bude oslobođen", glasila je poruka potpredsjednika Pencea.
Dakako, ovdje ćemo se sustegnuti od ulaska u suštinu i ishod slučaja američkog evangeličkog pastora Andrewa Brunsona. No, izgleda da je odluka suda u Izmiru od 31. jula da produži njegov kućni pritvor kap koja je prelila čašu u već duže vrijeme zategnutim odnosima između Ankare i Washingtona.
U četvrtak ujutro, 10. augusta, predsjednik Trump je putem svog Twitter naloga objavio da je odobrio udvostručenje tarifa na metal i aluminijum iz Turske, te se u istom tweetu slavodobitno pohvalio kako "turska lira brzo sklizava naspram našeg veoma jakog dolara".
I naravno, to je u proteklim danima izazvalo niz turbulencija na berzama u Turskoj i dosad najveći pad turske lire (tj. Yeni Türk lirası – nove turske lire).
Nemoguće je u tako beskompromisnom nastupu Trumpove administracije ne primijetiti nekoliko tekstonskih poremećaja koje će značajno odrediti godine koje su pred nama. Kada se deterministički čita zapadna politička historija, ona podrazumijeva neizbježno univerzalno širenje liberalne demokratije, a jedan od njenih glavnih oslonaca jeste slobodna tržišna ekonomija. Turska je unatoč žestokim negodovanjima i izjavama kako se radi o ekonomskoj opsadi, ipak rezolutno poručila da će se i dalje držati pravila slobodne tržišne ekonomije.
Interesantno je da su Tursku momentalno podržale Rusija, Italija, Irak i Iran, a najjača podrška do sada došla je od ključne članice Europske unije - Njemačke. Kancelarka Angela Merkel je 13. augusta izjavila kako njena zemlja "želi da vidi ekonomski prosperitetnu Tursku što je također i u njemačkom interesu".
Nadalje, Turska nije ništa novo u Trumpovim globalnim političko-ekonomskim egzibicijama. Ranije je najavio slične ekonomske mjere koje će se odraziti na Kinu i EU. Tako je posljednji potez prema Turskoj čudno ujedinio Merkelovu i Putina, a s obzirom da se lista zemalja pod američkim ekonomskim sankcijama sada stalno povećava, po raznim osnovama, razložno je upitati na čemu Trumpova administracija planira osigurati stabilnost svoje valute i svoje ekonomije.
Kolikogod Turska bila u teškoj situaciji, ovaj potez Trumpove administracije može se vrlo lahko pretvoriti u mač sa dvije oštrice, u ekonomskom smislu, a da ne govorimo o geopolitičkim gubicima koji se u perspektivi naziru pred Sjedinjenim Američkim Državama: uz zategnute odnose sa Iranom, potom poraz u Iraku i Siriji, te sada već očevidni trijumf Rusije na Bliskom Istoku, gubitak Turske u ovom dijelu svijeta mogao bi biti presudan.
S druge strane, sukob oko (ne)izručenja vjerskih pastora prvo Fethullaha Gulena, a sada Brunsona očiglednim čine dvostruko nepovjerenje prema Turskoj državi. Ovdje je evidentna moderna uobrazlija općeprisutna na Zapadu koja u osnovi odbacuje mogućnost da muslimanski politički sistem uopće može "sazrijeti" u političku kulturu koja poštuje individualne slobode i odgovornu vladavinu. Kao da Trump Turskoj želi poručiti u svom stilu: "Nedostojni ste da sudite ne samo našim (Brunson), već i vašim (Gulen)". Takve poruke smo mogli pročitati između redova u dosadašnjim "diplomatskim" komunikacijama Ankare i Washingtona.
Kolikogod to izgledalo bolno i vjerovatno porazno, za muslimane globalno ovakav odnos poručuje da se za terorizam samo može suditi islamu i muslimanima (nekada i u ekstrateritorijalnim aranžmanima) i to mogu samo zapadni juridistički sistemi. Zapad predvođen ovakvim liderima, kao što je trenutna američka administracija, samo na vidjelo izbacuje opake dimenzije predrasuda prema muslimanskim zemljama, ma koliko te zemlje u dobroj mjeri bile nesavršene.
Potezi Trumpove administracije arogantnim, da ne kažemo rasističkim tonom, poručuju da se islam i muslimansko može prihvatiti samo u mjeri njegovog izjednačavanja sa autokratskim, bez obzira na sve demokratske institucije koje u zemljama kao što je Turska postoje i djeluju znatno pravednije nego u nekim drugim Trumpovim miljenicama, o kojima nećemo ovom prilikom.
Ovakav stav i odnos prema globalnom političko-ekonomskom sistemu, s kakvim nastupa Trump, jasno je to sada i mnogim Amerikancima, ne samo da će urušiti ideal Amerike, već će je pretvoriti u posrnulog hegemona na što upravo upozorava Madeleine Albright.
"Od ranih faza njegove kampanje, pa sve do dolaska u Ovalni ured, Donald Trump je govorio oštro o institucijama i principima koji čine temelje otvorene vlasti. U tom procesu, on je sistematski degradirao politički diskurs u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazao zapanjujuće nepoštovanje prema činjenicama, oklevetao svoje prethodnike, zaprijetio da će 'zatvoriti' političke protivnike, nazvao novinare 'neprijateljima američkog naroda', širio neistine o nepovredivosti američkog izbornog procesa, bezumno reklamirao nacionalističke ekonomske i trgovinske politike, omalovažavao imigrante i zemlje iz kojih oni dolaze i pothranjivao paranoičnu netrpeljivost prema sljedbenicima jedne od svjetski najistaknutijih religija. Za funkcionere vani koji imaju autokratske tendencije, ovi nastupi su bili macina trava. Umjesto da predstavlja izazov za antidemokratske snage, Trump je njima ohrabrenje – onaj koji im daje izgovor", piše Albrightova u knjizi Fašizam.
Ako dođe do kolapsa liberalne demokratije u Sjedinjenim Američkim Državama, a Trumpov rat protiv medija, paranoidno i šizofreno vođenje unutarnje politike i zatiranja svih dosadašnjih američkih demokratskih postignuća, te posljednji udar u najvažniji stub liberalizma – slobodnu tržišnu ekonomiju - Amerikanci će tek onda dobro shvatiti fundamentalističke evangelike i njihove naracije o Armagedonu i onima koji su "ostali iza" (lost behind) spasenja o kojemu svaki dan u Bijeloj kući na biblijskim seansama iščitava Trumpov zamjenik Mike Pence, gorljivi evangelički fanatik.
Mnogima je lični apel Erdogana i zazivanje Božije pomoći izgledao naivno i pomalo obeshrabrujuće, a u Europi "islamski fanatično" (vidi, naprimjer, Deutsche Welle u izvještavanju o krizi na našim jezicima).
Ipak, sagledavajući fašističke tendencije i njihov razvoj u Sjedinjenim Američkim Državama i širom svijeta, uključujući dakako i Tursku, koje nam nudi izvanredna Albright u svojoj knjizi Fašizam, njih izgleda jedino Bog može ukloniti.
"Tokom mojih putovanja cijelo vrijeme čujem ista pitanja: ako predsjednik Sjedinjenih Američkih Država kaže da štampa uvijek laže, kako može Vladimir Putin biti kriv kada kaže istu tvrdnju? Ako Trump insistira da su sudije pristrasne i naziva američki kazneni sustav 'predmetom ismijavanja', šta će onda zaustaviti nekog autokratskog vođu poput Dutertea sa Filipina da diskreditira svoje vlastito sudstvo? Ako Trump optužuje opozicione političare za izdaju samo zato što nisu pozdravili njegove riječi, kakav kredibilitet će Amerika imati da protestvuje protiv pritvaranja zatvorenika savjesti u drugim zemljama? Ako vođa najmoćnije zemlje gleda na život kao na pas-jede-psa borbu u kojoj nijedna zemlja ne može dobiti osim na račun druge, ko će onda nositi zastavu međunarodnog timskog rada kada najteži problemi ne mogu biti riješeni na bilo koji drugi način", napisala je u svojoj novoj knjizi Madam Secretary.
Pitanje ostaje da li ćemo na vrijeme prepoznati savremeni fašizam u svim njegovim oblicima kojim sve vidnije izranja na globalnu geopolitičku scenu ne libeći se čak i zloupotrebe religije, međuvjerskog dijaloga, priče o naslinom ekstremizmu, terorizmu koji se isključivo i samo adresiraju islamu. K tome, dodatno je zabrinjavajuća očevidna evangelička ostrašćenost (nastup i prijetnje podpredsjednika Pencea je najbolji pokazatelj) u slučaju pastora Andrewa Brunsona, te sve izraženiji ekonomski fašizam koji se protežira sa danas najmoćnije vladarske stolice svijeta kao što je to u posljednjoj epizodi sa Turskom.
Kolikogod Turska bila ranjiva, potezi Trumpove administracije ovdje nisu prijetnja samo Turskoj, već cijelom globalnom ekonomskom sistemu slobodne tržišne ekonomije. A rezultate ovakve ekonomske destabilizacije i talase novih globalnih kriza izgleda ćemo tek da gledamo.
aljazeera
Turska nije ništa novo u Trumpovim globalnim političko-ekonomskim egzibicijamaEPA
Nedavno je bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright objavila izvanrednu knjigu Fašizam: Jedno upozorenje koje počinje citatom italijanskog hemičara i pisca, preživjelog Holokausta, logoraša Auschwitza, Prima Levija: "Svako doba ima svoj vlastiti fašizam".
Posljednji potezi administracije predsjednika Donalda Trumpa i ekonomska opsada Turske, zemlje koja je primila tri milona sirijskih izbjeglica i na taj način ponijela najveći teret američkog intervencionizma na Bliskom Istoku, ukazuju ne samo na arogantnu bahatost ovog bivšeg američkog tajkuna, već vidno daju obrise ekonomskog fašizma, radikalnog autokratskog urušavanja slobodne tržišne ekonomije koja je glavna poluga slobodnog demokratskog poretka kakvog naučava savremena politička liberalna misao.
Posljednja Trumpova epizoda poigravanja sa globalnim sistemom, ovaj put ekonomskim, počela je nešto ranije flagrantnom zloupotrebom religije, njenih simbola i predstavnika. Naime, Trumpova administracija otvoreno je zaprijetila Turskoj iskoristivši međureligijski skup o "Religijskoj slobodi", koji je održan u Washingtonu 26. jula ove godine.
Svodeći sve teške i nagomilane probleme međuvjerskog dijaloga na globalnom planu isključivo na slučaj pastora Andrewa Brunsona prijetnju Turskoj izravno je prenio podpredsjednik Mike Pence.
"Danas vjernicima širom Amerike poručujem: molite se za pastora Brunsona. Iako je van zatvora, on još uvijek nije slobodan. A za predsjednika Erdogana i Tursku vladu imam poruku u ime predsjednika Sjedinjenih Američkih Država: pustite pastora Andrewa Brunsona sada ili budite spremni da se suočite sa posljedicama. Ako Turska ne poduzme izravni korak da oslobodi ovog nevinog čovjeka vjere i pošalje ga kući u Ameriku, Sjedinjene Američke Države će nametnuti značajne sankcije Turskoj sve dok pastor Andrew Brunson ne bude oslobođen", glasila je poruka potpredsjednika Pencea.
Kap koja je prelila čašu
Dakako, ovdje ćemo se sustegnuti od ulaska u suštinu i ishod slučaja američkog evangeličkog pastora Andrewa Brunsona. No, izgleda da je odluka suda u Izmiru od 31. jula da produži njegov kućni pritvor kap koja je prelila čašu u već duže vrijeme zategnutim odnosima između Ankare i Washingtona.
U četvrtak ujutro, 10. augusta, predsjednik Trump je putem svog Twitter naloga objavio da je odobrio udvostručenje tarifa na metal i aluminijum iz Turske, te se u istom tweetu slavodobitno pohvalio kako "turska lira brzo sklizava naspram našeg veoma jakog dolara".
I naravno, to je u proteklim danima izazvalo niz turbulencija na berzama u Turskoj i dosad najveći pad turske lire (tj. Yeni Türk lirası – nove turske lire).
Nemoguće je u tako beskompromisnom nastupu Trumpove administracije ne primijetiti nekoliko tekstonskih poremećaja koje će značajno odrediti godine koje su pred nama. Kada se deterministički čita zapadna politička historija, ona podrazumijeva neizbježno univerzalno širenje liberalne demokratije, a jedan od njenih glavnih oslonaca jeste slobodna tržišna ekonomija. Turska je unatoč žestokim negodovanjima i izjavama kako se radi o ekonomskoj opsadi, ipak rezolutno poručila da će se i dalje držati pravila slobodne tržišne ekonomije.
Interesantno je da su Tursku momentalno podržale Rusija, Italija, Irak i Iran, a najjača podrška do sada došla je od ključne članice Europske unije - Njemačke. Kancelarka Angela Merkel je 13. augusta izjavila kako njena zemlja "želi da vidi ekonomski prosperitetnu Tursku što je također i u njemačkom interesu".
Nadalje, Turska nije ništa novo u Trumpovim globalnim političko-ekonomskim egzibicijama. Ranije je najavio slične ekonomske mjere koje će se odraziti na Kinu i EU. Tako je posljednji potez prema Turskoj čudno ujedinio Merkelovu i Putina, a s obzirom da se lista zemalja pod američkim ekonomskim sankcijama sada stalno povećava, po raznim osnovama, razložno je upitati na čemu Trumpova administracija planira osigurati stabilnost svoje valute i svoje ekonomije.
Mač sa dvije oštrice
Kolikogod Turska bila u teškoj situaciji, ovaj potez Trumpove administracije može se vrlo lahko pretvoriti u mač sa dvije oštrice, u ekonomskom smislu, a da ne govorimo o geopolitičkim gubicima koji se u perspektivi naziru pred Sjedinjenim Američkim Državama: uz zategnute odnose sa Iranom, potom poraz u Iraku i Siriji, te sada već očevidni trijumf Rusije na Bliskom Istoku, gubitak Turske u ovom dijelu svijeta mogao bi biti presudan.
S druge strane, sukob oko (ne)izručenja vjerskih pastora prvo Fethullaha Gulena, a sada Brunsona očiglednim čine dvostruko nepovjerenje prema Turskoj državi. Ovdje je evidentna moderna uobrazlija općeprisutna na Zapadu koja u osnovi odbacuje mogućnost da muslimanski politički sistem uopće može "sazrijeti" u političku kulturu koja poštuje individualne slobode i odgovornu vladavinu. Kao da Trump Turskoj želi poručiti u svom stilu: "Nedostojni ste da sudite ne samo našim (Brunson), već i vašim (Gulen)". Takve poruke smo mogli pročitati između redova u dosadašnjim "diplomatskim" komunikacijama Ankare i Washingtona.
Kolikogod to izgledalo bolno i vjerovatno porazno, za muslimane globalno ovakav odnos poručuje da se za terorizam samo može suditi islamu i muslimanima (nekada i u ekstrateritorijalnim aranžmanima) i to mogu samo zapadni juridistički sistemi. Zapad predvođen ovakvim liderima, kao što je trenutna američka administracija, samo na vidjelo izbacuje opake dimenzije predrasuda prema muslimanskim zemljama, ma koliko te zemlje u dobroj mjeri bile nesavršene.
Pretvaranje SAD-a u posrnulog hegemona
Potezi Trumpove administracije arogantnim, da ne kažemo rasističkim tonom, poručuju da se islam i muslimansko može prihvatiti samo u mjeri njegovog izjednačavanja sa autokratskim, bez obzira na sve demokratske institucije koje u zemljama kao što je Turska postoje i djeluju znatno pravednije nego u nekim drugim Trumpovim miljenicama, o kojima nećemo ovom prilikom.
Ovakav stav i odnos prema globalnom političko-ekonomskom sistemu, s kakvim nastupa Trump, jasno je to sada i mnogim Amerikancima, ne samo da će urušiti ideal Amerike, već će je pretvoriti u posrnulog hegemona na što upravo upozorava Madeleine Albright.
"Od ranih faza njegove kampanje, pa sve do dolaska u Ovalni ured, Donald Trump je govorio oštro o institucijama i principima koji čine temelje otvorene vlasti. U tom procesu, on je sistematski degradirao politički diskurs u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazao zapanjujuće nepoštovanje prema činjenicama, oklevetao svoje prethodnike, zaprijetio da će 'zatvoriti' političke protivnike, nazvao novinare 'neprijateljima američkog naroda', širio neistine o nepovredivosti američkog izbornog procesa, bezumno reklamirao nacionalističke ekonomske i trgovinske politike, omalovažavao imigrante i zemlje iz kojih oni dolaze i pothranjivao paranoičnu netrpeljivost prema sljedbenicima jedne od svjetski najistaknutijih religija. Za funkcionere vani koji imaju autokratske tendencije, ovi nastupi su bili macina trava. Umjesto da predstavlja izazov za antidemokratske snage, Trump je njima ohrabrenje – onaj koji im daje izgovor", piše Albrightova u knjizi Fašizam.
Ako dođe do kolapsa liberalne demokratije u Sjedinjenim Američkim Državama, a Trumpov rat protiv medija, paranoidno i šizofreno vođenje unutarnje politike i zatiranja svih dosadašnjih američkih demokratskih postignuća, te posljednji udar u najvažniji stub liberalizma – slobodnu tržišnu ekonomiju - Amerikanci će tek onda dobro shvatiti fundamentalističke evangelike i njihove naracije o Armagedonu i onima koji su "ostali iza" (lost behind) spasenja o kojemu svaki dan u Bijeloj kući na biblijskim seansama iščitava Trumpov zamjenik Mike Pence, gorljivi evangelički fanatik.
Mnogima je lični apel Erdogana i zazivanje Božije pomoći izgledao naivno i pomalo obeshrabrujuće, a u Europi "islamski fanatično" (vidi, naprimjer, Deutsche Welle u izvještavanju o krizi na našim jezicima).
Jedino Bog moće ukloniti fašizam
Ipak, sagledavajući fašističke tendencije i njihov razvoj u Sjedinjenim Američkim Državama i širom svijeta, uključujući dakako i Tursku, koje nam nudi izvanredna Albright u svojoj knjizi Fašizam, njih izgleda jedino Bog može ukloniti.
"Tokom mojih putovanja cijelo vrijeme čujem ista pitanja: ako predsjednik Sjedinjenih Američkih Država kaže da štampa uvijek laže, kako može Vladimir Putin biti kriv kada kaže istu tvrdnju? Ako Trump insistira da su sudije pristrasne i naziva američki kazneni sustav 'predmetom ismijavanja', šta će onda zaustaviti nekog autokratskog vođu poput Dutertea sa Filipina da diskreditira svoje vlastito sudstvo? Ako Trump optužuje opozicione političare za izdaju samo zato što nisu pozdravili njegove riječi, kakav kredibilitet će Amerika imati da protestvuje protiv pritvaranja zatvorenika savjesti u drugim zemljama? Ako vođa najmoćnije zemlje gleda na život kao na pas-jede-psa borbu u kojoj nijedna zemlja ne može dobiti osim na račun druge, ko će onda nositi zastavu međunarodnog timskog rada kada najteži problemi ne mogu biti riješeni na bilo koji drugi način", napisala je u svojoj novoj knjizi Madam Secretary.
Pitanje ostaje da li ćemo na vrijeme prepoznati savremeni fašizam u svim njegovim oblicima kojim sve vidnije izranja na globalnu geopolitičku scenu ne libeći se čak i zloupotrebe religije, međuvjerskog dijaloga, priče o naslinom ekstremizmu, terorizmu koji se isključivo i samo adresiraju islamu. K tome, dodatno je zabrinjavajuća očevidna evangelička ostrašćenost (nastup i prijetnje podpredsjednika Pencea je najbolji pokazatelj) u slučaju pastora Andrewa Brunsona, te sve izraženiji ekonomski fašizam koji se protežira sa danas najmoćnije vladarske stolice svijeta kao što je to u posljednjoj epizodi sa Turskom.
Kolikogod Turska bila ranjiva, potezi Trumpove administracije ovdje nisu prijetnja samo Turskoj, već cijelom globalnom ekonomskom sistemu slobodne tržišne ekonomije. A rezultate ovakve ekonomske destabilizacije i talase novih globalnih kriza izgleda ćemo tek da gledamo.
aljazeera
