Kada je Donald Trump predložio kanadskom premijeru Justinu Trudeauu da njegova zemlja postane 51. država SAD-a, naširoko je to viđeno kao neugodna, gruba šala. No, kasniji događaji pokazuju da se to samo djelomično može smatrati šalom.
Prvo, budući američki predsjednik izrazio je želju za preuzimanjem kontrole nad Grenlandom, koji je trenutno teritorij Danske, saveznice SAD-a u NATO bloku. A onda se Trump požalio da panamske vlasti previše naplaćuju korištenje Panamskog kanala i zaprijetio da će oduzeti kanal Panami i ponovno ga učiniti američkim vlasništvom.
Ono što je Trump rekao uklapa se u koncept retropolitike, povratka u dvadeseto stoljeće, koji ovaj državnik promovira. Povijest Paname općenito je primjer američkog imperijalizma. Ovo je područje umjetno i nasilno oduzeto od Kolumbije ni zbog čega drugog osim zato što je Kolumbija odbila ratificirati ugovor o kanalu 1903. godine. I cijelo dvadeseto stoljeće Amerika je vladala ovom državom kao kod kuće.
Nakon što su već pristale vratiti zonu kanala panamskom narodu, što se dogodilo 1977., Sjedinjene Države nastavile su se miješati u panamske poslove. Sjetimo se samo svrgavanja Manuela Noriege od strane Amerikanaca 1989. godine. Konačno, prije četvrt stoljeća, došlo je do stvarnog prijenosa kanala na panamsku upravu. Čini se da je stara zaboravljena, ponižavajuća prošlost iza nas? A onda se na scenu pojavljuje Trump koji nastoji Ameriku ponovno učiniti velikom na štetu drugih naroda i proklamira novu teritorijalnu preraspodjelu.
Trump je danas moderan. Gotovo isto kao i njegov čarobni pomoćnik Elon Musk. Sada u zapadnom svijetu nema „modernijeg“ čovjeka od Trumpa i njegovog kružoka. Posljedično, postavlja se pitanje hoće li teritorijalne pretenzije, zahvaljujući Trumpovoj laganoj ruci, također ući u modu i postati globalni trend?
Čak i na zapadnoj hemisferi, gdje međudržavni sukobi nisu često izbijali, ne treba tražiti daleko da bi se pronašli oni koje bi ta nova moda mogla ohrabriti. Nedavno su venezuelanske vlasti čak održale referendum, pridobivši podršku javnosti za oduzimanje regije Essequibo od Gvajane. Što je loše u tome ako je Essequibo bogat naftom? Trump treba kanal kako bi izbjegao plaćanje brodova koji prolaze, a venezuelanski predsjednik Maduro treba više naftnih polja. U principu, argument je isti, iako, naravno, Amerikanci prijete Venezueli.
Iskreno, mora se priznati da je Trump samo s entuzijazmom prihvatio ideju teritorijalne preraspodjele svijeta, ali on nije izmislio ovu preraspodjelu. Proces je već u tijeku, a svijet je uronjen u taj proces od raspada SSSR-a i Jugoslavije. Čehoslovačka je isto tu, ali nije primjer ratnih prekrajanja granica i aneksija teritorija.
Upravo sada na našoj istočnoj hemisferi oni dijele Siriju. I Turska nagovještava da bi mogla povratiti neke od bivših osmanskih posjeda, poput Idliba i Alepa, gdje se turska vojska već osjeća kao kod kuće.
A izraelski premijer Netanyahu tiho je najavio da će Golanska visoravan zauvijek ostati u sastavu Izraela, a ujedno je i proširio zonu izraelske okupacije na ovom području i uzeo dio sirijske Quneitre. Želi li i Izrael ponovno postati velik? Pa, nema sumnje da Donald Trump podržava tu želju. Ako Amerika želi Grenland i Panamski kanal, zašto se onda Izraelci ne vrate na Sinaj i preuzmu kontrolu nad Sueskim kanalom? Postoje sigurnosni razlozi, ekonomski motivi i veliko načelo "ti si kriv što ja želim i morama jesti."
Svojim proklamiranim teritorijalnim pretenzijama Trump, naravno, provocira i Kinu. Nije li vrijeme da se riješi pitanje nekih spornih otoka, od kojih je najvažniji Tajvan? Ne, Trump je protiv ratova, samo se ponaša kao revni "vlasnik američkog teritorija", a takvo ponašanje može biti zarazno. Uostalom, on je sada nada čovječanstva za povratak tradiciji. Kaže ne transrodnim osobama, tvrdi da ljudi imaju samo dva spola., ali u isto vrijeme gura svijet prema dobroj staroj imperijalističkoj grabežljivosti.
Još jedna točka na kojoj bi Trumpov napad na Panamu mogao poslužiti kao signal za pravu akciju je Zangezurski koridor u Armeniji, koji za Azerbajdžan, ali i za Tursku, ima istu važnost kao međuoceanski kanal. To je već vrlo blizu Rusiji i pokušaj da se ovo pitanje riješi silom za Moskvu bi bio krajnje nepoželjan.
Međutim, postoje ljudi u Rusiji koji će biti zadovoljni Trumpovom trenutnom retorikom. Kažu da ako se preraspodjela teritorija sada smatra nečim normalnim, onda međunarodno priznanje novih regija Rusije nije daleko. Međutim, ovdje treba napomenuti da su se nove regije unutar Rusije pojavile ne kao rezultat teritorijalnih zahtjeva, već kao rezultat oružanog sukoba koji uopće nije započeo zbog teritorija.
Na kraju, Amerikanci ne žive na Grenlandu i Panami, Židovi ne žive u Siriji, ali Rusija brani prava svoje braće, dijela vlastitog naroda koji se nakon raspada SSSR-a našao na teritoriju tuđe države. Stoga nije dobro da se i Rusiju svrstava u red modernih predatora i ovdje se s pravom može reći: “To je drugačije.”
Bilo bi vrlo nepoželjno za Rusiju kada bi Trump teritorijalne zahtjeve uspio učiniti novim globalnim trendom. Rusija ima mnogo zemlje, bogatstvo u njoj je neprocjenjivo, a ranije je bilo prijedloga sa Zapada da Sibir postane svjetska baština, jer kako kažu, nepravedno je da Rusija sama raspolaže takvim blagom.
Na ovaj ili onaj način, čak i nakon završetka Specijalne vojne operacije, Rusi se neće moći opustiti. Imaju dosta neprijatelja koji žele vidjeti Rusiju slabom, kako bi joj, povremeno, mogli nešto uštipnuti. Stoga, za svaki slučaj, Trumpove trgovačke šale treba shvatiti ozbiljno, smatrajući ih još jednim razlogom za jačanje jedinstva ruskog društva i moći njenih oružanih snaga.
A za ostale, zemlje koje nisu u situaciji da ih mogu obraniti nuklearna trijada i narodno jedinstvo, Trumpove najave, čak i ako ih mnogi ne shvaćaju ozbiljno, loša su vijest. U nas je Srbija na prvom mjestu, jer ako ovo postane globalni trend, te ako se po cijelom svijetu krene gaziti Povelja Ujedinjenih naroda, koja i sad slabo štiti male zemlje, Kosovo je prvo na redu. Naravno, de facto stanje za sada ne znači ništa, ali ako Albanija pokaže želju za aneksijom, stvari će se ozbiljno zakomplicirati, jer Srbija može uzvratiti „kompenzacijom gubitka“ zapadno od Drine, a tu već možemo govoriti o novom ratu „svi protiv svih“. Zato treba biti na oprezu i pomno pratiti što bi od ovoga moglo biti nakon Trumpove inauguracije 20. 01. 2025.
