U Francuskoj se nastavlja očekivani proces - vladajuća "ljevica" u potpunosti se priklonila interesima krupnog kapitala i dok provode anti-radničku politiku mjera štednje desnica koristi priliku i ubrzano usvaja retoriku koja na sceni nedostaje.Liderica francuske desničarske stranke Nacionalni Front, Marine Le Pen, prepoznaje politički vakuum u vrijeme kada vladajuća Socijalistička Partija, na čelu s iznimno nepopularnim predsjednikom Francoisom Hollandeom, iz dana u dan izdaje interese vlastitog biračkog tijela.To je jedna duga tema koja ima svoje razloge, no osvrnimo se danas na jednu njenu specifičnu izjavu vezanu uz otpor prema transatlantskim ugovorima o slobodnoj trgovini.
Na svojim internetskim stranicama Le Pen je komentirala aktualno stanje u Francuskoj i svijetu te pritom poručila kako je "globalizam barbarizam". Pritom također ističe: "Svijet se danas nalazi u rukama multinacionalnih korporacija i velikih financijskih igrača".
Njenu stranku, Nacionalni Front (FN), često se naziva krajnjom desnicom. I dok pojedini stavovi, kao što je izrazita anti-imigracijska politika, odgovaraju takvom opisu, FN je inkorporirao retoriku koja će bez sumnje dobro proći i kod razočaranog biračkog tijela vladajuće ljevice - naročito danas kada je teško uopće reći po čemu se francuska vladajuća stranka uopće može nazvati "ljevičarskom".
Ono što je zanimljivo je da je Le Pen danas u Francuskoj možda i najglasniji kritičar međunarodnih ugovora kao što su Transatlantska Zona Slobodne Trgovine (TAFTA) i Transatlantsko Trgovinsko i Investicijsko Partnerstvo (TTIP). Riječ je ugovorima o slobodnoj trgovini između SAD-a i Europske Unije. Francuska upravo vodi pregovore sa SAD-om o ovim ugovorima.
Mnogi upozoravaju, kao i Le Pen, kako u pregovorima nema dovoljno transparentnosti. Drugim riječima, aktualne europske vladajuće elite bi mogle pristati na dogovor koji će primarno ići na ruku SAD-a, a na štetu naroda Europe.
Javnost još uvijek ne zna dovoljno o ovim pregovorima i posljedicama ovakvih ugovora o slobodnoj trgovini. No, borba protiv istih će postati nužna. Mada bi bilo prirodno da europska ljevica vodi tu borbu svim snagama, u Francuskoj se desila jedna velika inverzija političkog kompasa te je danas upravo FN na čelu s Le Pen glavna sila koja, barem prema izjavama, najavljuje oštri otpor.
"Poslati ćemo velik broj predstavnika u Europski Parlament koji će povesti borbu protiv TTIP-", poručila je Le Pen.
No, što zapravo predstavlja TTIP? Recimo to ovako, usvajanjem TTIP-a - najvećeg trgovinskog sporazuma u povijesti - pojedine korporacije postale bi zapravo moćnije od državnih Vlada. Korporacije, dakle multinacionalne kompanije, bile bi "iznad" državnih vlasti, tj. država više ne bi bila u stanju regulirati tržište, ograničavati moć korporativnog kapitala.
Korporacije bi dobile mogućnost pokretanja tužbi protiv država ukoliko politika ta države njima prouzroči "gubitak profita". Drugim riječima, državna politika bi se spontano krojila primarno da udovoljava transnacionalnim korporacijama, a ne narodu.
Za ljubitelje što "čiščeg" kapitalizma ovo je ostvarenje snova, dok za sav normalan svijet ovakav proces predstavlja sumrak čak i ono malo demokracije što posjedujemo.
O aktualnom stanju demokracije u Europi mogli bismo puno toga reći. Može li demokratski proces biti u interesu naroda? Unatoč činjenici da često nije, ako barem postoji šansa, to je već nešto.
Nešto najbolje što bi se Europi moglo u ovakvoj situaciji desiti je povratak učinkovitosti demokratskog procesa. Zbog mnogočega ovo je zapravo zadnji trenutak. Ipak, pozitivnih naznaka već i imamo - u jednoj Španjolskoj naglo raste popularnost ljevičarske stranke Podemos koja je svojim programom spremna obračunati se anti-narodnim politikama koje su na snazi. U Grčkoj imamo SYRIZA-u koja bi morala, napokon, ovog proljeća rušiti postojeću Vladu i preuzeti kontrolu.
Pa i u Hrvatskoj imamo naznake promjena i konačni ulazak demokratskog socijalizma u ring - Radnička Fronta. Na svojim službenim stranicama RF ističe: "Radnička fronta je politička organizacija radnika, nezaposlenih, umirovljenika i studenata koja se bori za korjenitu promjenu političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada, za ostvarivanje njihovih socijalnih zahtjeva te zaštitu i proširivanje njihovih prava".
No, svi ovi pokreti, a u Europi ih ima sve više (što je očekivana reakcija na postojeće stanje), da bi došli u poziciju političkih promjena moraju imati mogućnost korištenja demokratskog procesa. Ako se pak korporacijama dodijeli veća ovlast od izvršne vlasti, onda sama demokracija postaje nebitna, pretvara se u protokol bez ikakvog učinka, što već sada uvelike i jest, ali - kako potvrđuju i gore istaknuti primjeri - šansa još uvijek postoji.
Novi europski pokreti dolaze i samim time demokracija bi mogla ponovno postati "opasna" - to znači da će se i nju pokušati zauzdati, a nema boljeg načina od osiguravanja pozicija transnacionalnih kompanija koje bi svoje poslove odrađivale bez mogućnosti da ih državne Vlade kontroliraju.
Europski pokreti koji će pružiti otpor TTIP-u i drugim po Europu opasnim ugovorima većinom su ljevičarski, no imamo i iznimke kao što je FN u Francuskoj. To ne znači da bi europska ljevica i desnica nužno trebale surađivati, ali dobro je da se otpor stvara u što većem broju država, bez obzira na politički kompas (anti-TTIP desnicu imamo i u Britaniji, stranku UKIP). Racionaliziranje ovakvog stava je jasno - narodi će lakše zauzdati vlastitu domaću politiku nego što će se moći boriti protiv nadnacionalnih tijela koja im kroje sudbinu. Odličan primjer je Grčka - paljenjem zgrade parlamenta moćnu Trojku se niti ne dodiruje.
Europska demokracija mora uzvratiti udarac, tj. mora biti pokrenuta, od strane novih progresivnih snaga, i još jednom iskorištena u interesu naroda prije nego bude prekasno. Vremena je pak zaista malo, pregovori oko TTIP-a, vrlo netransparentni pregovori (pojedini detalji otkriveni su jedino zahvaljujući WikiLeaksu), u punoj su snazi i kada se ugovor jednom implementira biti će ga teško rušiti.
Osvrnimo se malo na samu esenciju TTIP-a. Zašto je on zapravo toliko loš?
TTIP želi europske javne službe
Ugovorom bi se krenulo u napad na javne službe. TTIP bi "otvorio" europski zdravstveni sustav, obrazovanje, pa čak i opskrbu vodom, privatnim kompanijama - točnije, američkim privatnim kompanijama. Drugim riječima, stvari koje danas još uvijek uzimamo "zdravo za gotovo", u bliskoj budućnosti bi mogle biti pod punom i čvrstom kontrolom američke korporativne kapitalističke klase.
U samim pregovorima se narodima Europe laže. Tako je Europska Komisija prvo tvrdila kako javne službe neće biti vezane uz TTIP da bi kasnije britanski ministar trgovine, Lord Livingston, priznao kako su javne službe ipak "na stolu". Jasno da su na stolu, pa tu i jest novac, to i jest glavni cilj TTIP-a, preuzeti ostatke europske socijalne države i od nje stvoriti profitabilan biznis. Za prosječnog stanovnika, radnika, ovo bi bila katastrofa nezamislivih razmjera.TTIP želi dokinuti europske zaštite po pitanju sigurnosti hrane i okoliša
Ugovorom bi se Europu prebacilo na "američki model" kada je riječ o prehrani. U SAD-u je danas već oko 70% sve hrane koju možete kupiti u prodavaonicama genetski modificirano. S druge strane Europa ima vrlo stroga pravila i gotovo da se ništa od GMO-a ne pušta u prodaju.
Od hormona rasta do zabranjenih pesticida, Europu će i po ovom pitanju TTIP posve "otvoriti". Isto vrijedi i za okoliš - EU trenutačno ima na snazi tzv. "REACH" regulacije koje strogo kontroliraju toksične supstance u okolišu. U Europi zbog ovih regulacija kompanija mora prvo dokazati da su njene supstance sigurne prije nego ih može koristiti - u SAD-u je situacija posve obrnuta: svaka supstanca se može koristiti dok se ne dokaže da je opasna (!). Primjera radi - EU trenutačno ima zabranu korištenja 1,200 supstanci u kozmetici, a SAD samo 12.
Bankarske regulacije
Sve restrikcije koje je EU uvela na banke upravo da se ne bi desila još jedna velika financijsk havarija kao ona 2008. mogle bi biti podignute stupanjem TTIP-a na snagu. Drugim riječima, TTIP će vratiti svu moć natrag u ruke bankara.
Kraj privatnosti
Europljani su se u masovnom broju pobunili protiv ugovora ACTA koji je ograničavao privatnost korisnika na Internetu. Europski parlament je većinom 2012. odbacio ACTA-u nakon brojnih demonstracija diljem kontinenta. No, TTIP bi vjerojatno vratio sve temeljne odredbe ACTA-e.
Masovni gubitak radnih mjesta
Iz EU-a su čak priznali da bi TTIP "vjerojatno" povećao stopu nezaposlenosti jer bi prelazak na "američki sistem" ujedno značio i znatno slabljenje sindikata kao i radničkih prava.
Primjeri prethodnih ugovora o slobodnoj trgovini potvrđuju ovaj strah. Kada je potpisana NAFTA (ugovor između SAD-a, Kanade i Meksika), izgubljeno je oko 1 milijun radnih mjesta tijekom 12 godina, a prije potpisivanja obećavalo se otvaranje dodatnih stotina tisuća radnih mjesta.
Napad na demokraciju
Najveći problem TTIP-a je vjerojatno ogroman napad na demokraciju i državnu vlast. Naime, potpisivanjem TTIP uveo bi se proces pod nazivom ISDS (Rješavanje Sporova između Investitora i Države ili na engleskom "Investor-State Dispute Settlements"). O čemu se radi: korporacije bi dobile mogućnost pokretanja tužbi protiv država ukoliko politike državnih vlasti prouzrokuju "gubitak profita". Drugim riječima, neizabrane međunarodne korporacije mogle bi diktirati politiku demokratski izabranim vlastima (!).
Slične ugovore na bilateralnim razinama već imamo svugdje u svijetu te dovode do ogromnih nepravdi. Primjerice, nakon katastrofe s nuklearnom elektranom Fukushima u Japanu, Njemačka je odlučila smanjiti ovisnost o nuklearnoj energiji što je pak rezultiralo tužbom švedske energetske kompanije Vattenfall koja je tužila njemačku Vladu za milijarde dolara štete. Što to znači? Državna vlast donese pozitivnu odluku, u interesu naroda, a strana korporacija tuži tu državu, zbog te odluke, te u konačnici trošak snose porezni obveznici te države. Ništa ne može biti više anti-demokratski od ovoga.
Ovo su samo neki od razloga zašto bi narode Europe trebalo itekako biti strah TTIP-a. Svaki razuman građanin Europe glasati će protiv potpisivanja TTIP-a sa SAD-om. No, postoji "kvaka" - nitko ih neće ni pitati. Da, upravo tako, o prihvaćanju TTIP-a neće se organizirati nikakav referendum, ništa. Čak ni detalji pregovora nisu javni (!).
Ovo već je sumrak demokracije, a uskoro će se pretvoriti u mrkli mrak ukoliko se nešto ne poduzme. No, što narodi Europe uopće mogu učiniti ako im nitko ne daje mogućnost da o implementaciji TTIP-a glasaju? Puno toga - za početak moraju se organizirati, širiti informaciju o TTIP-u i opasnosti koja proizlazi iz prihvaćanja istog. Moraju raskrinkati cinične i manipulativne propagandne uratke koji već dugo vremena tvrde kako bi bilo "dobro" da korporacije vode našu sudbinu, kako GMO "nije toliko opasan", kako je tržište "svetinja" i kako "bankari znaju najbolje".
Vremena za borbu još ima, ali ne previše. Ovo što je ostalo od europske demokracije treba braniti danas i ne dopustiti da se jednog dana probudimo u "američkom snu" uvezenom od strane anti-narodnih, pa u konačnici i anti-europskih, aktualnih državnih vlasti koje samim pregovaranjem u tajnosti oko usvajanja TTIP-a već sudjeluju u činu veleizdaje.
Izvori / reference:
What is TTIP? And six reasons why the answer should scare you
http://www.independent.co.uk/voices/comment/what-is-ttip-and-six-reasons-why-the-answer-should-scare-you-9779688.html
Globalization is barbarous, multinationals rule world – Marine Le Pen
http://rt.com/news/212435-france-pen-globalization-barbarity/
TTIP divides a continent as EU negotiators cross the Atlantic
http://www.theguardian.com/business/2014/dec/08/transatlantic-trade-partnership-ttip-dividing-europe-cecilia-malmstroem-washington-debut
TTIP: How the world's largest trade deal affects you
http://www.newscientist.com/article/mg22429932.600-ttip-how-the-worlds-largest-trade-deal-affects-you.html
The TTIP deal hands British sovereignty to multinationals
http://www.theguardian.com/commentisfree/2014/sep/14/ttip-deal-british-sovereignty-cameron-ukip-treaty
TTIP Q&A: What is it - and should we be worried?
http://www.independent.co.uk/news/business/analysis-and-features/ttip-qa-what-is-it--and-should-we-be-worried-9786225.html
ASSESSING REGULATORY IMPACT OF TRANSATLANTIC TRADE AND INVESTMENT PARTNERSHIP (TTIP) – ANALYSIS
http://www.eurasiareview.com/22092014-assessing-regulatory-impact-transatlantic-trade-investment-partnership-ttip-analysis/
TTIP – A Transatlantic Agreement in a New Phase of Globalization
http://www.atlanticcouncil.org/blogs/ttipaction/marie-kasperek
TTIP: the biggest threat to democracy you've never heard of
http://www.newstatesman.com/politics/2014/09/ttip-biggest-threat-democracy-youve-never-heard
'Free Trade' and the death of democracy
http://www.aljazeera.com/indepth/opinion/2013/12/trade-death-democracy-2013121812233660574.html
U.S. law imposes itself on European territory
http://www.voltairenet.org/article184692.html
Na svojim internetskim stranicama Le Pen je komentirala aktualno stanje u Francuskoj i svijetu te pritom poručila kako je "globalizam barbarizam". Pritom također ističe: "Svijet se danas nalazi u rukama multinacionalnih korporacija i velikih financijskih igrača".
Njenu stranku, Nacionalni Front (FN), često se naziva krajnjom desnicom. I dok pojedini stavovi, kao što je izrazita anti-imigracijska politika, odgovaraju takvom opisu, FN je inkorporirao retoriku koja će bez sumnje dobro proći i kod razočaranog biračkog tijela vladajuće ljevice - naročito danas kada je teško uopće reći po čemu se francuska vladajuća stranka uopće može nazvati "ljevičarskom".
Ono što je zanimljivo je da je Le Pen danas u Francuskoj možda i najglasniji kritičar međunarodnih ugovora kao što su Transatlantska Zona Slobodne Trgovine (TAFTA) i Transatlantsko Trgovinsko i Investicijsko Partnerstvo (TTIP). Riječ je ugovorima o slobodnoj trgovini između SAD-a i Europske Unije. Francuska upravo vodi pregovore sa SAD-om o ovim ugovorima.
Mnogi upozoravaju, kao i Le Pen, kako u pregovorima nema dovoljno transparentnosti. Drugim riječima, aktualne europske vladajuće elite bi mogle pristati na dogovor koji će primarno ići na ruku SAD-a, a na štetu naroda Europe.
Javnost još uvijek ne zna dovoljno o ovim pregovorima i posljedicama ovakvih ugovora o slobodnoj trgovini. No, borba protiv istih će postati nužna. Mada bi bilo prirodno da europska ljevica vodi tu borbu svim snagama, u Francuskoj se desila jedna velika inverzija političkog kompasa te je danas upravo FN na čelu s Le Pen glavna sila koja, barem prema izjavama, najavljuje oštri otpor.
"Poslati ćemo velik broj predstavnika u Europski Parlament koji će povesti borbu protiv TTIP-", poručila je Le Pen.
No, što zapravo predstavlja TTIP? Recimo to ovako, usvajanjem TTIP-a - najvećeg trgovinskog sporazuma u povijesti - pojedine korporacije postale bi zapravo moćnije od državnih Vlada. Korporacije, dakle multinacionalne kompanije, bile bi "iznad" državnih vlasti, tj. država više ne bi bila u stanju regulirati tržište, ograničavati moć korporativnog kapitala.
Korporacije bi dobile mogućnost pokretanja tužbi protiv država ukoliko politika ta države njima prouzroči "gubitak profita". Drugim riječima, državna politika bi se spontano krojila primarno da udovoljava transnacionalnim korporacijama, a ne narodu.
Za ljubitelje što "čiščeg" kapitalizma ovo je ostvarenje snova, dok za sav normalan svijet ovakav proces predstavlja sumrak čak i ono malo demokracije što posjedujemo.
O aktualnom stanju demokracije u Europi mogli bismo puno toga reći. Može li demokratski proces biti u interesu naroda? Unatoč činjenici da često nije, ako barem postoji šansa, to je već nešto.
Nešto najbolje što bi se Europi moglo u ovakvoj situaciji desiti je povratak učinkovitosti demokratskog procesa. Zbog mnogočega ovo je zapravo zadnji trenutak. Ipak, pozitivnih naznaka već i imamo - u jednoj Španjolskoj naglo raste popularnost ljevičarske stranke Podemos koja je svojim programom spremna obračunati se anti-narodnim politikama koje su na snazi. U Grčkoj imamo SYRIZA-u koja bi morala, napokon, ovog proljeća rušiti postojeću Vladu i preuzeti kontrolu.
Pa i u Hrvatskoj imamo naznake promjena i konačni ulazak demokratskog socijalizma u ring - Radnička Fronta. Na svojim službenim stranicama RF ističe: "Radnička fronta je politička organizacija radnika, nezaposlenih, umirovljenika i studenata koja se bori za korjenitu promjenu političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada, za ostvarivanje njihovih socijalnih zahtjeva te zaštitu i proširivanje njihovih prava".
No, svi ovi pokreti, a u Europi ih ima sve više (što je očekivana reakcija na postojeće stanje), da bi došli u poziciju političkih promjena moraju imati mogućnost korištenja demokratskog procesa. Ako se pak korporacijama dodijeli veća ovlast od izvršne vlasti, onda sama demokracija postaje nebitna, pretvara se u protokol bez ikakvog učinka, što već sada uvelike i jest, ali - kako potvrđuju i gore istaknuti primjeri - šansa još uvijek postoji.
Novi europski pokreti dolaze i samim time demokracija bi mogla ponovno postati "opasna" - to znači da će se i nju pokušati zauzdati, a nema boljeg načina od osiguravanja pozicija transnacionalnih kompanija koje bi svoje poslove odrađivale bez mogućnosti da ih državne Vlade kontroliraju.
Europski pokreti koji će pružiti otpor TTIP-u i drugim po Europu opasnim ugovorima većinom su ljevičarski, no imamo i iznimke kao što je FN u Francuskoj. To ne znači da bi europska ljevica i desnica nužno trebale surađivati, ali dobro je da se otpor stvara u što većem broju država, bez obzira na politički kompas (anti-TTIP desnicu imamo i u Britaniji, stranku UKIP). Racionaliziranje ovakvog stava je jasno - narodi će lakše zauzdati vlastitu domaću politiku nego što će se moći boriti protiv nadnacionalnih tijela koja im kroje sudbinu. Odličan primjer je Grčka - paljenjem zgrade parlamenta moćnu Trojku se niti ne dodiruje.
Europska demokracija mora uzvratiti udarac, tj. mora biti pokrenuta, od strane novih progresivnih snaga, i još jednom iskorištena u interesu naroda prije nego bude prekasno. Vremena je pak zaista malo, pregovori oko TTIP-a, vrlo netransparentni pregovori (pojedini detalji otkriveni su jedino zahvaljujući WikiLeaksu), u punoj su snazi i kada se ugovor jednom implementira biti će ga teško rušiti.
Osvrnimo se malo na samu esenciju TTIP-a. Zašto je on zapravo toliko loš?
TTIP želi europske javne službe
Ugovorom bi se krenulo u napad na javne službe. TTIP bi "otvorio" europski zdravstveni sustav, obrazovanje, pa čak i opskrbu vodom, privatnim kompanijama - točnije, američkim privatnim kompanijama. Drugim riječima, stvari koje danas još uvijek uzimamo "zdravo za gotovo", u bliskoj budućnosti bi mogle biti pod punom i čvrstom kontrolom američke korporativne kapitalističke klase.
U samim pregovorima se narodima Europe laže. Tako je Europska Komisija prvo tvrdila kako javne službe neće biti vezane uz TTIP da bi kasnije britanski ministar trgovine, Lord Livingston, priznao kako su javne službe ipak "na stolu". Jasno da su na stolu, pa tu i jest novac, to i jest glavni cilj TTIP-a, preuzeti ostatke europske socijalne države i od nje stvoriti profitabilan biznis. Za prosječnog stanovnika, radnika, ovo bi bila katastrofa nezamislivih razmjera.TTIP želi dokinuti europske zaštite po pitanju sigurnosti hrane i okoliša
Ugovorom bi se Europu prebacilo na "američki model" kada je riječ o prehrani. U SAD-u je danas već oko 70% sve hrane koju možete kupiti u prodavaonicama genetski modificirano. S druge strane Europa ima vrlo stroga pravila i gotovo da se ništa od GMO-a ne pušta u prodaju.
Od hormona rasta do zabranjenih pesticida, Europu će i po ovom pitanju TTIP posve "otvoriti". Isto vrijedi i za okoliš - EU trenutačno ima na snazi tzv. "REACH" regulacije koje strogo kontroliraju toksične supstance u okolišu. U Europi zbog ovih regulacija kompanija mora prvo dokazati da su njene supstance sigurne prije nego ih može koristiti - u SAD-u je situacija posve obrnuta: svaka supstanca se može koristiti dok se ne dokaže da je opasna (!). Primjera radi - EU trenutačno ima zabranu korištenja 1,200 supstanci u kozmetici, a SAD samo 12.
Bankarske regulacije
Sve restrikcije koje je EU uvela na banke upravo da se ne bi desila još jedna velika financijsk havarija kao ona 2008. mogle bi biti podignute stupanjem TTIP-a na snagu. Drugim riječima, TTIP će vratiti svu moć natrag u ruke bankara.
Kraj privatnosti
Europljani su se u masovnom broju pobunili protiv ugovora ACTA koji je ograničavao privatnost korisnika na Internetu. Europski parlament je većinom 2012. odbacio ACTA-u nakon brojnih demonstracija diljem kontinenta. No, TTIP bi vjerojatno vratio sve temeljne odredbe ACTA-e.
Masovni gubitak radnih mjesta
Iz EU-a su čak priznali da bi TTIP "vjerojatno" povećao stopu nezaposlenosti jer bi prelazak na "američki sistem" ujedno značio i znatno slabljenje sindikata kao i radničkih prava.
Primjeri prethodnih ugovora o slobodnoj trgovini potvrđuju ovaj strah. Kada je potpisana NAFTA (ugovor između SAD-a, Kanade i Meksika), izgubljeno je oko 1 milijun radnih mjesta tijekom 12 godina, a prije potpisivanja obećavalo se otvaranje dodatnih stotina tisuća radnih mjesta.
Napad na demokraciju
Najveći problem TTIP-a je vjerojatno ogroman napad na demokraciju i državnu vlast. Naime, potpisivanjem TTIP uveo bi se proces pod nazivom ISDS (Rješavanje Sporova između Investitora i Države ili na engleskom "Investor-State Dispute Settlements"). O čemu se radi: korporacije bi dobile mogućnost pokretanja tužbi protiv država ukoliko politike državnih vlasti prouzrokuju "gubitak profita". Drugim riječima, neizabrane međunarodne korporacije mogle bi diktirati politiku demokratski izabranim vlastima (!).
Slične ugovore na bilateralnim razinama već imamo svugdje u svijetu te dovode do ogromnih nepravdi. Primjerice, nakon katastrofe s nuklearnom elektranom Fukushima u Japanu, Njemačka je odlučila smanjiti ovisnost o nuklearnoj energiji što je pak rezultiralo tužbom švedske energetske kompanije Vattenfall koja je tužila njemačku Vladu za milijarde dolara štete. Što to znači? Državna vlast donese pozitivnu odluku, u interesu naroda, a strana korporacija tuži tu državu, zbog te odluke, te u konačnici trošak snose porezni obveznici te države. Ništa ne može biti više anti-demokratski od ovoga.
Ovo su samo neki od razloga zašto bi narode Europe trebalo itekako biti strah TTIP-a. Svaki razuman građanin Europe glasati će protiv potpisivanja TTIP-a sa SAD-om. No, postoji "kvaka" - nitko ih neće ni pitati. Da, upravo tako, o prihvaćanju TTIP-a neće se organizirati nikakav referendum, ništa. Čak ni detalji pregovora nisu javni (!).
Ovo već je sumrak demokracije, a uskoro će se pretvoriti u mrkli mrak ukoliko se nešto ne poduzme. No, što narodi Europe uopće mogu učiniti ako im nitko ne daje mogućnost da o implementaciji TTIP-a glasaju? Puno toga - za početak moraju se organizirati, širiti informaciju o TTIP-u i opasnosti koja proizlazi iz prihvaćanja istog. Moraju raskrinkati cinične i manipulativne propagandne uratke koji već dugo vremena tvrde kako bi bilo "dobro" da korporacije vode našu sudbinu, kako GMO "nije toliko opasan", kako je tržište "svetinja" i kako "bankari znaju najbolje".
Vremena za borbu još ima, ali ne previše. Ovo što je ostalo od europske demokracije treba braniti danas i ne dopustiti da se jednog dana probudimo u "američkom snu" uvezenom od strane anti-narodnih, pa u konačnici i anti-europskih, aktualnih državnih vlasti koje samim pregovaranjem u tajnosti oko usvajanja TTIP-a već sudjeluju u činu veleizdaje.
Izvori / reference:
What is TTIP? And six reasons why the answer should scare you
http://www.independent.co.uk/voices/comment/what-is-ttip-and-six-reasons-why-the-answer-should-scare-you-9779688.html
Globalization is barbarous, multinationals rule world – Marine Le Pen
http://rt.com/news/212435-france-pen-globalization-barbarity/
TTIP divides a continent as EU negotiators cross the Atlantic
http://www.theguardian.com/business/2014/dec/08/transatlantic-trade-partnership-ttip-dividing-europe-cecilia-malmstroem-washington-debut
TTIP: How the world's largest trade deal affects you
http://www.newscientist.com/article/mg22429932.600-ttip-how-the-worlds-largest-trade-deal-affects-you.html
The TTIP deal hands British sovereignty to multinationals
http://www.theguardian.com/commentisfree/2014/sep/14/ttip-deal-british-sovereignty-cameron-ukip-treaty
TTIP Q&A: What is it - and should we be worried?
http://www.independent.co.uk/news/business/analysis-and-features/ttip-qa-what-is-it--and-should-we-be-worried-9786225.html
ASSESSING REGULATORY IMPACT OF TRANSATLANTIC TRADE AND INVESTMENT PARTNERSHIP (TTIP) – ANALYSIS
http://www.eurasiareview.com/22092014-assessing-regulatory-impact-transatlantic-trade-investment-partnership-ttip-analysis/
TTIP – A Transatlantic Agreement in a New Phase of Globalization
http://www.atlanticcouncil.org/blogs/ttipaction/marie-kasperek
TTIP: the biggest threat to democracy you've never heard of
http://www.newstatesman.com/politics/2014/09/ttip-biggest-threat-democracy-youve-never-heard
'Free Trade' and the death of democracy
http://www.aljazeera.com/indepth/opinion/2013/12/trade-death-democracy-2013121812233660574.html
U.S. law imposes itself on European territory
http://www.voltairenet.org/article184692.html
