početkom trećeg mjeseca
jedne normalne godine,
jer nisu joj se javno čudili
sinoptičari i ekolozi,
snimio je
u naselju ispod svog prozora,
na sivom betonskom igralištu,
vješte uznojne bučne dječake
kako trče za bijelom loptom -
kao nogometne vjesnike proljeća.
i to je bila čitana priča
o mladosti, nejakoj travi,
odvažnosti, vječnom vraćanju
i skrivenoj publici.
poslije ga je netko upitao hoće li
ako u stanu zabilježi sliku svoje mačke
ispričati priču o krotkosti i zlosutnosti.
