"Možeš biti ženstvena, a ipak imati muda."

U 60-ima, dok je glumila Varlu u Faster Pussycat! Kill! Kill!, Tura Satana je bila seks bomba i feministkinja u jednom. Zahvaljujući upravo ovoj ulozi postala je simbol ženske snage i neustrašivosti.


Tura Luna Pascual Yamaguchi rođena je 10. srpnja 1938. u Japanu. S japansko-filipinsko-cheyenne-škotsko-irskim korijenima, ocem glumcem nijemih filmova i majkom cirkuskom artisticom, bilo je nemoguće da postane išta osim neobična.






Nakon završetka Drugog svjetskog rata s obitelji seli u Chicago. Netom prije desetog rođendana višestruko je silovana nakon čega se započinje baviti borilačkim vještinama poput aikida i karatea. Tura kaže da njezini napadači nikad nisu procesuirani, a postoje glasine i da je sutkinja bila potplaćena. Ona stoga pravdu uzima u svoje ruke - tijekom godina je pronašla svakog napadača i osvetila se.
"Zavjetovala sam se sebi da ću jednog dana, nekako, izravnati račune s njima", rekla je godinama kasnije.

Tih godina osnovala je i bandu The Angeles s talijanskim, židovskim i poljskim djevojčicama iz susjedstva. Zbog delikvencije je premještena u školu za preodgoj, a kad je napunila 13 godina roditelji su je udali za 17-godišnjeg Johna Satanu misleći da će se tako smiriti. Brak je trajao devet mjeseci.



Tura kao plesačica burleske

S 15 godina seli u Los Angeles i postaje plesačica burleske. S vremenom postaje uspješna egzotična plesačica. Nakon što ju je Elvis Presley gledao kako nastupa u Chicagu, počeli su vezu, a govori se da je ona završila tako što je Tura odbila njegovu bračnu ponudu. Tranziciju u karijeri počela je cameo ulogom pariške prostitutke u romantičnoj komediji Irma La Douce (1963), s Jack Lemmonom i Shirley MacLaine. Slijede uloge u filmu Who's Been Sleeping in My Bed? (1963), te televizijskim serijama Burke's Law (1964) i The Girl From U.N.C.L.E. (1964). To su bile samo pripreme za film koji ju je proslavio, ili je, možda, ona proslavila njega.

Faster Pussycat! Kill! Kill! (1965), režirao je Russ Meyer, redatelj serije niskobudžetnih tzv. sexploitation filmova punih apsurdnog humora, lukave satire i žena s pozamašnim poprsjima. Inicijalno, niti Faster Pussycat... nije trebao biti ništa drugačiji: tri go-go plesačice u potrazi za uzbuđenjem tijekom trke sportskim autima u pustinji sreću mlađi par i ubijaju muškarca, a otimaju ženu. Odlaze na benzinsku stanicu gdje sreću oca i sina koje kasnije planiraju opljačkati...



Iz filma ''Faster Pussycat! Kill! Kill!''
Varla, vođa bande koju je utjelovila Tura, postala je njezina životna uloga. Tura je prepoznala priliku da glumi stvarni karakter koji nije samo dekoracija. Sve borbe i akrobacije na filmu izvodila je sama. S velikim zadovoljstvom.

Renomirani filmski kritičar Richard Corliss za njenu izvedbu je rekao: "...najiskreniji, možda jedini iskreni portret po Meyerovim pravilima i svakako najstrašniji."

Tura o filmu i svojoj ulozi kaže:
"Postoji mnogo sličnosti između Varle i mene. Varla je bila 'ispušni ventil' za bijes koji sam osjećala odrastajući. Pokazala je da žene ne moraju biti slabe, glupave ženice. Jednostavno odu za čim žele i uglavnom to i dobiju."



Scena iz filma ''Faster Pussycat! Kill! Kill!''

Film nije doživio trenutni uspjeh. Kult je nastao u narednim godinama uglavnom usmenom predajom. U 90-ima je postojao i alternativni metal bend Tura Satana. Čak je i Madonna za svoj spot Girl Gone Wild bila inspirirana Varlinim izgledom.

Variety je 2008. godine objavio da Quentin Tarantino želi napraviti remake filma Faster Pussycat... Na pitanje novinara da li Tarantino ulogu planira dodijeliti Britney Spears, Tura je u svom stilu odgovorila:
"Ne, to nije istina. Kad sam to prvi put čula, poslala sam mu e-mail i rekla da ću, ako ona bude u mojoj ulozi, doći i kastrirati ga."

Remake se još nije dogodio, ali vjeruje se da je Tarantino inspiraciju za Kill Bill našao u Turinom životu i njezinoj vlastitoj osveti.

Nakon Faster Pussycat... glumila je u filmu The Doll Squad koji je, navodno, inspirirao TV-seriju Charlijevi anđeli. Spelling to negira. Karijeru nasilno prekida njezin tadašnji ljubomorni dečko upucavši je u trbuh. Oporavila se i zaposlila u bolnici, a zatim i kao dispečerka za LAPD. Udala se za policajca, rodila i odgojila dvije kćeri i posvetila poslu. Do smrti 2011. godine, putovala je, glumila u nekolicini filmova, davala intervjue i radila na održavanju legende zračeći uvijek istom snažnom energijom.



Scena iz filma ''Astro Zomibies''

Na pitanje ima li neki moto po kojem živi, odgovorila je:
"Jedna od rečenica koju sam uvijek govorila, a bila je jedna od omiljenih izreka moga oca, glasi 'Uvijek budi dobra prema ljudima na putu prema vrhu, jer ćeš ih sresti na putu prema dolje.' Uvijek sam živjela po toj filozofiji."


voxfeminae