Turbofolk u novom normalnom: Koga briga jesu li im u slušalicama Bane Bojanić, Beethoven, Štulić, Daft Punk ili Tram 11... Sve dok čiste iza sebe

Nije to bio solistički koncert uz simfonijski orkestar, već nastup preko nečijeg mobitela, bluetoothom povezanog s prijenosnim zvučnikom. Zborno je zagrebačka publika, sastavljena većinom od mlađih osoba rođenih u ovom tisućljeću, pjevala njegov hit iz 2001. godine 'Samo pijan mogu da prebolim'. Složno, veselo i mladenački pijano.

Kada se grad počeo buditi u nekom drugačijem glazbenom ritmu, mnogi su uz nedjeljnu kavu i croissant preko Whatsappa i Vibera počeli primati slike 'prljavog kazališta', a koje je takvim postalo zbog ostavljenih plastičnih vrećica i dvolitrenih boca piva. Uskoro su se putem društvenih mreža javili i oni koji su istaknuli 'urinokulturni' doprinos mladih Trgu Republike Hrvatske.

Ipak, završni udarac na ukus građanki i građana Zagreba učinila je viralna videosnimka zagrebačke mladeži kako nasmijana pleše s rukama u zraku i pjeva Banetovu 'Samo pijan mogu da prebolim ove noći i sudbinu zlu'. Nek' se mladi vesele, pomislili su neki dok se u većini slučajeva počela dizati moralna panika o posrnulom gradu, društvu i državi kojoj ni hektolitri alkohola ne mogu pomoći u suočavanju sa zlom sudbinom. Snimka je to koja može iznenaditi samo naivne. Jedino što je bilo drukčije u odnosu na pretpandemijske subote jest to da je, umjesto u klubovima, Bane zapjevao na najljepšem zagrebačkom trgu.

Nema isključivosti na playlisti

Rezultati istraživanja o glazbenim preferencijama i pohađanju različitih događaja mladih - koje je 2018. godine proveo Institut za društvena istraživanja - pokazuju da oko trećine njih u Hrvatskoj redovito sluša turbofolk i pohađa klupske programe i koncerte takve glazbe. U usporedbi s ostatkom zemlje, uključujući glavni grad, takva je glazba nešto rjeđe slušana na sjeverozapadu Hrvatske te u Istri i Primorju. Sluša se sve, od trapfolka i turbofolka do pjesama koje su nastale dok se oni koji ih slušaju još nisu ni rodili – od Baneta, Seke pa sve do Miroslava, Šabana i Sinana.

Premda se po medijskoj reakciji to može činiti kao najslušanija vrsta glazbe u ovoj dobnoj kategoriji, rezultati pokazuju da tome nije tako. Većina mladih i dalje preferira glazbeni izričaj koji bi se mogao opisati kao pop glazba, a u kojem se kreću izvođači od Petra Graše do Due Lipe, dok je onih koji slušaju različite oblike rocka, r'n'b-a/hip-hopa ili elektroničke glazbe otprilike jednak broj kao i onih koji štuju Bojanićev opus. Ipak, današnji glazbeni ukus mladih najviše određuje osobina fluidnosti, što znači da u isto vrijeme slušaju i prihvaćaju različite glazbene žanrove.

Nama koji smo zašli u srednje godine i onima još iskusnijima glazbena je identifikacija bila i jest važan dio opisa osobnosti, vrijednosti i estetike. Njome smo najlakše i najučinkovitije povlačili granice između nas i naših i drugih: 'Mi slušamo super stvari, a ostalo je…' I dok smo s nekim 'plemenima' prijateljevali, neka su nam bila toliko odbojna da im nikada nismo prilazili, naročito mi s gradskih ulica i ispred kazališta. 'Samo teške seljačine mogu slušati to sranje od folka…', odzvanjalo je ulicama Zagreba, Rijeke i Splita. Takvi su isključivi stavovi kod mladih danas vrlo rijetki. Njih je zamijenila playlista u mobitelu na kojoj se uz Ramonese nalazi Jelena Rozga, slijedi Rahmanjinov pa onda Buba Corelli i njegov 'brat' Jala Brat. U tom velikom ideološkom sukobu koji se očituje u pristupu glazbi pitanje je tko bolje prolazi.