"Sindikat Istre i Kvarnera" okuplja oko 10 000 radnika zaposlenih u stotinjak tvrtki te regije. Kako je taj sindikat jedan od rijetkih koji se usprotivio primjerice poskupljenju struje, reagirao pružajući podršku mljekarima u nedavnim prosvjedima kada ih se napadalo sa svih strana, kritizirao orijentaciju poluotoka isključivo na turizam i megalomanske projekte kao što je onaj Brijuni rivijera, za H-Alter smo razgovarali s predsjednikom SIK-a Brunom Bulićem.
Iako Sindikat Istre i Kvarnera ne okuplja zaposlene u javnim službama, s obzirom da ste i član predsjedništva Hrvatske udruge sindikata, kako komentirate prošlotjedne Vladine najave o ukidanju kolektivnih ugovora zaposlenih u javnim službama?
Tim putem se krše međunarodne konvencije rada, jer politika ne može osporavati kolektivno pregovaranje, odnosno rezultat kolektivnog pregovaranja iz kojeg je proistekao kolektivni ugovor. Pregovarači na strani poslodavca, uprave tih društava u vlasništvu države, trebali bi otvoriti kolektivno pregovaranje sa sindikatima i na bazi argumenata doći do izmjena i dopuna kolektivnih ugovora, ako je nešto sporno. Način na koji to radi Vlada vodi u socijalni konflikt. Dijelovi kolektivnih ugovora mogu se staviti izvan snage samo u slučaju prijeke potrebe, ako je država ugrožena ili slično, ali tada se mora reći točno na koje razdoblje se to radi i nakon toga se te stvari opet moraju riješiti kolektivnim pregovaranjem.
Aktualne su i izmjene Zakona o reprezentativnosti sindikata i poslodavaca za kolektivno pregovaranje, kojim bi se ukinula neograničena produžena primjena kolektivnih ugovora.
To je nasilan i jednostrani čin. Ova vlada stvara isključivo konflikte sa sindikatima. Ne može ona biti ta koja će uređivati odnose između sindikata i poslodavaca, a ona je treći partner u čitavoj priči. Došlo je do onoga najgoreg što se može dogoditi jednoj državi, do sprege kapitala i politike protiv radnika. Neke odredbe Zakona o reprezentativnosti su neprovedive, posebno kada je u pitanju kolektivno pregovaranje na nivou trgovačkih društava, pojedinih regija ili državnoj razini. Utvrđivanje reprezentativnosti u kolektivnim pregovaranjima bit će običan cirkus. Imaju oni bitnijih stvari za rješavanje, ali očito od onog broja 21 nema nikakve koristi, jedini je cilj doći na vlast i ostati na vlasti.
Kako komentirate Vladinu politiku stečajeva? Unatoč žalbi sindikata u stečaj je prije dva tjedna otišao i Jadrankamen, a jako je malo primjera uspješnih stečajeva kao što je bio onaj, na primjer, tvrtke Pevec.
Kada je riječ o rješavanju gospodarskih pitanja, Vlada je potpuno zalutala u prostoru i vremena. Nije problem otvoriti stečaj za nešto što ne funkcionira. Međutim, Vlada mora znati da ima 1,2 radnika na jednog umirovljenika. Mora znati da u realnom sektoru stvaranja nove vrijednosti ima tek 18 posto zaposlenih. To je sustav koji ne može funkcionirati, i zato ova država živi od posuđivanja novca. Međutim, zaduživati se može dok imate što založiti, a oni još imaju šume, imaju rijeke, izvore i nacionalne parkove. Možda će početi prodavati i otoke kao Grci... Ako se ne uhvate u koštac s mafijaškim uvozničkim lobijem, ništa neće riješiti. Uvoznički lobi je uništio kompletno gospodarstvo, posebno srednje i malo poduzetništvo. Vlada se mora suprotstaviti i nekim europskim tendencijama. Ako idemo u Europu kao građani šestog reda, onda tu nema nikakve koristi za naše građane. Suštinsko pitanje nije samo gdje su u njihovoj priči umirovljenici i sadašnji radnici, već što mi radimo za mlade naraštaje. Hoćemo li im reći "evo vam otvorene granice Europe pa idite trbuhom za kruhom?"
Zasad su rekli mladima "radite za 1600 kuna".
Osim, možda, stjecanja radnih navika, dugoročno gledajući, to apsolutno ne rješava ništa.
Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić najavio je da će do kraja ove godine promjenom zakona riješiti institut stalnog sezonca u turizmu. Međutim, sam institut stalnog sezonskog radnika postoji još od 2001. godine i slabo funkcionira. Kako komentirate ministrove najave i kako bi trebalo riješiti problem sezonskog rada?
Mrsić i Jakovčić kao da uopće nisu pročitali Zakon o radu kojim je stvar normativno već riješena. Problem je u odgovoru na pitanje zašto to ne funkcionira i da li se želi ići s izmjenom toga zakona u korist poslodavca ili u korist sezonskog radnika.
Na koje su sve načine sezonski radnici diskriminirani u sustavu rada?
U turizmu je uspostavljeno moderno robovlasničko društvo. Ono je organizirano tako da gornji rukovodni kadar predstavlja prvu razinu, druga razina su menadžeri druge kategorije, zatim radnici s nekakvim ugovorima, ali naravno van kolektivnih ugovora, a posljednja razina su oni "šljakatori". Tako ih i tretiraju. U toj hijerarhiji svatko ima strah od nadređenog i svatko gazi onog podređenog da bi sebe zadržao gore. Što se tiče turizma to je najveća nevidljiva tvornica invalida rada. Nema više radnika s preko 50 godina koji može izdržati tempo koji se sada nameće. To je poligon za bogaćenje. Svjetska turistička organizacija na Kongresu hotelijera u Rovinju istaknula je da nije dopušteno da "stranac dolazi u moj zavičaj i stvara profit s radnicima koji nisu iz mog zavičaja". Mi danas imamo situaciju da na na HZZZ traži 1600 radnika koji će sezonski raditi. Njih nema i morat će ih uvoziti. Gdje je tu domicilno stanovništvo? Da ne bi bilo zabune, mislim na sve građane koji tu žive, bez obzira kada su se doselili. Nitko nema pravo ići u zahvat prostora ako to nije potreba stanovništva.
Upravo vaša, Istarska županija, bazira svoj razvoj gotovo isključivo na turizmu. Nezaposlenost je u Istri u veljači bila rekordna, a plaće su niže od državnog prosjeka. S druge strane svi poslovi koji se guraju i dalje su turistički projekti bazirani na sezonskom radu. Jedan od takvih projekata je megalomanska Brijuni rivijera.
2000 radnih mjesta o kojima se govori u vezi Brijuni rivijere su notorne gluposti. Hotel s pet zvjezdica i sa 500 postelja zajedno s direktorom zapošljava 21 stalno zaposlenih radnika. U sezoni se to diže na 113 do 116 radnika. Bez wellnessa to je 16 stalno zaposlenih, a u sezoni 85 do 90 osoba. Ako u projektu Brijuni rivijera imate jedan hotel s četiri zvjezdice u Pineti, dobit ćete posao za 16 stalno zaposlenih. Ako sagradite dva hotela u Hidrobazi, opet dodajte dva puta po 16. Međutim, ovo je računica kada bi hoteli bili s pet zvjezdica, a oni planiraju samo jedan s pet, a ostale hotele s četiri zvjezdice. Na Monumentima također planiraju jednu smještajnu jedinicu plus devet zaposlenih u marini. Usred sezone tu neće biti zaposleno više od 450 radnika. O kojih 2000 oni to pričaju? Dat će dugi potez obale od Valelunge do Peroja za 80 stalno zaposlenih i ostalu uvoznu radnu snagu. To su igre političara i nekakvih ulagača gdje su političari posrednici.
Natječaji za Pinetu i Hidrobazu propali su, a koncesiju za lokaciju Sv. Katarina-Monumenti je dobio Danko Končar. Osim skandala s Jakovčićem koji je tražio skidanje zaštite kulturnog dobra s tamošnjih građevina, Končar je izjavio da brodogradilište Uljanik smeta pogledu njegovim budućim gostima.
Ne bih previše komentirao Končara, jer on svako malo nekoga tuži. Ono što iščitavam iz novina je da kupuje prostor po Hrvatskoj, što poljoprivrednog, što građevinskog zemljišta. Zapanjuje me da Končar može izjaviti kako će Uljanik smetati njegovom biznisu gdje će zaposliti 25 radnika, a da nitko od političara ne reagira. Šta to znači? Ugasit ćemo Uljanik zato što će tamo dolaziti deset jahti?
Reagirao je jedino vaš sindikat. Nazivali ste svojedobno Brijuni rivijeru i ovih 20-ak golf projekata ucrtanih u prostorne planove Istre "državno-mafijaškim projektima", koji se provode "zajedno s ortacima iz Istarske županije". Vidite li razliku između prošle i ove vlasti?
Svaka je vlast u Hrvatskoj dosada bila neoliberalna. Svi koji su dosada bili na vlasti umanjivali su stečena prava radnika. To je radio i pokojni Račan, i oni koji su došli poslije njega, a radi sad i ova SDP-ova vlast. Više su oni umanjili prava radnika nego HDZ koji je pokrao ovu državu.
Izjavili ste da ovakvi projekti definitivno vode istarski narod u bijedu i siromaštvo i da smo bez industrijske proizvodnje i svojih proizvoda osuđeni na siromaštvo. Organizirali ste prosvjed za Prvi Maj, a pridružio vam se samo Sindikat državnih službenika i namještenika. Gdje su drugi sindikati i kako vidite ulogu sindikata u Hrvatskoj danas?
Pojedinci su se sprijateljili s lokalnom politikom gledajući svoje vlastite interese. To će se na sindikalnoj sceni morati promijeniti posebno u Istri. Onaj tko staje na stranu neoliberalne opcije kapitalizma taj sa Sindikatom Istre i Kvarnera nema što raditi. U tu igru u Istri su se, na moje ogorčenje, uključili čak i antifašisti tako da ne znamo više ni koju oni košulju nose.
Foto: iPress.hr
Na vašoj web stranici piše da se Sindikat Istre i Kvarnera ustrajno zalaže za afirmaciju zaposleničkih vijeća i radničke participacije u upravljanju poduzećima u kojima djeluje. Kako vi vidite tu radničku participaciju?
Nažalost radnička participacija je mogla postojati dok je još nešto malo novca bilo u rukama radnika. S obzirom na klimu koja je stvorena i medije koji su direktno u rukama političke oligarhije, to je danas jako teško. Kod nas čak nemate dopisništva Jutarnjeg i Večernjeg lista, već su kompletni mediji u rukama političke hobotnice koja vlada u Istri na čelu s voljenim vođom. Treba stvoriti klimu kod radnika da oni shvate kako će radničko dioničarstvo sutra biti dobro za njih, a nakon toga ići u aktivnosti.
Cijela se Europa nalazi u velikim problemima, nadnacionalne institucije kroje sudbine europskih građana iza zatvorenih vrata, poslovni lobiji imaju direktan utjecaj na kreiranje zakona, a izabrane vlade se zamjenjuje s podobnim tehnokratima. Vidite li izlaz?
Sve stoji u onome što je 1862. godine napisao Karl Marx. Da će bogati industrijalci prodavati svoje skupe strojeve i nekretnine građanima i radnicima koji će se prezadužiti, neće moći vraćati kredite i banke će propasti. Prevedeno na današnje vrijeme znači da je neoliberalni kapitalizam došao do takvih suprotnosti, to govore i mladi na Wall Streetu, da je on kao društveno uređenje neodrživ. Lijek je promjena društvenog uređenja gdje će dio profita dobiti i radnici i srednji sloj društva. Povijest je rekla što se zbiva ukoliko se to ne dogodi. Prvo će se stvoriti nacionalizam i nije ni čudo što su nacionalističke stranke u Europi narasle već i do deset posto glasača. To je izuzetno opasno, međutim pohlepa za moći i novcem ne preza ni od čega.
