Ako nekoga treba biti sram, onda se treba crvenjeti onaj koji dijeli pravdu, a kada se pravda dijeli njemu, ne dolazi u sudnicu. A sramotno je samo to kojih se kriterija drže hrvatski suci kada se Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, nalazi u ulozi tužitelja, a kako onda kada ima status okrivljenika


Nadamo se da se ovoga puta Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, neće osjećati uvrijeđenim i ugroženim, te da nas neće tužiti kao kad je kolega Dražen Ciglenečki 27. studenog 2014. napisao kolumnu naslovljenu »Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj«.

Tada se u jednoj rečenici, »Svojim postupcima Turudić nanosi danas Hrvatskoj sigurno veću štetu nego baljezganje ishlapjelog ratnog zločinca«, časni sudac našao »jednako uvrijeđenim kao da ga je autor napisa usporedio s Hitlerom« te zatražio sankcije i poveću materijalnu odštetu od nakladnika i novinara.

Nadamo se da ovaj članak neće »izazvati povećanu pažnju u krugu uže i šire okoline, osobito profesionalne« te da Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, kojem je nedavno povjerena čast i dužnost osnivanja Visokog kaznenog suda, ovoga puta neće biti »izložen stalnim upitima kolega sudaca, odvjetnika te poznanika i obitelji vezanih uz objavljeni članak«, i da u konačnici ovoga puta neće trpjeti »intenzivnu neugodu«.

Za Ivana Turudića sama po sebi tek je neugodna činjenica da je, kao obnašatelj visoke funkcije predsjednika Županijskog suda u Zagrebu i potencijalni predsjednik Visokog kaznenog suda, pravomoćno kažnjen s tisuću kuna zbog prebrze vožnje sjevernom bjelovarskom zaobilaznicom.

Tamo gdje je ograničenje 80, vozio je 132,5 km/h. Još je neugodnije što je policajac Josip Blažević na sudu svjedočio kako se vozač Ivan Turudić nije zaustavio na svjetlosno upozorenje »Policija – slijedite nas« već je stao tek iz drugog pokušaja.

– Nikada nisam bježao pred policijom, uzvratio je Ivan Turudić na optužbe da je ignorirao naredbu policijskog presretača: »Tog dana bio sam sa ženom u autu. Nekoliko kilometara me je slijedilo vozilo bez ikakvih oznaka, na vrlo maloj udaljenosti, što je bilo jako neugodno«, izjavio je za 24sata.

Ako ste pomislili da se Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu izmotava ili pak mislite da novinarski crvi još jednom bespotrebno po medijima razvlače pristojnog i poštenog čovjeka zbog jednog bezazlenog prekršaja, samo podsjećamo kako je Ivan Turudić nedavno pravomoćno oslobođen optužbe da je lani, 20. listopada, počinio prometni prekršaj vozeći automobil brže od ograničenja i da nije dostavio vjerodostojne podatke o vozaču.

Naime, sudac Prekršajnog odjela Općinskog suda u Virovitici Petar Bajan oslobodio ga je krivnje uz obrazloženje kako nema dokaza da je počinio prekršaj. Budući da se Ivan Turudić nikako nije mogao sjetiti tko je vozio automobil koji je u prekršaju snimila kamera, iskoristio je zakonsku »rupu« koja automatski ne kažnjava vlasnika već je dovoljno da ovaj dostavi popis osoba koje osim njega koriste njegov automobil. Ivan Turudić naveo je imena supruge, sina i, najvjerojatnije, punca.

Najneugodnije bi za Ivana Turudića, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, trebala biti činjenica što je zbog posljednjeg prekršaja na sud pozivan čak četiri puta, ali se niti jednom nije odzavao! U tri slučaja pozive na ročište uopće nije preuzeo, a jednom je primio, ali se nije odazvao.

»Niti jedan poziv za ispitivanje nije preuzeo kod nadležne dostavne službe, na temelju čega je sud zaključio da okrivljenik očito izbjegava primitak sudskog poziva te je poziv za ispitivanje za 19. kolovoza istaknut na e-oglasnoj ploči.« Tako je jedan od najmoćnijih hrvatskih sudaca zbog prebrze je vožnje pravomoćno kažnjen s tisuću kuna, odnosno 666,67 kuna ako kaznu plati u roku od 30 dana od uručenja presude.

U presudi Prekršajnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru stoji i ovo: »Sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se dosadašnje nekažnjavanje, dok druge okolnosti nije mogao utvrditi«.

Primijetili ste da u komparaciji nismo koristili riječ sramotno, ali to nije zbog neugode ili straha od nove tužbe koju bi protiv nas mogao podići Ivan Turudić. Ako nekoga treba biti sram, onda se treba crvenjeti onaj koji dijeli pravdu, a kada se pravda dijeli njemu, ne dolazi u sudnicu. A sramotno je samo to kojih se kriterija drže hrvatski suci kada se Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, nalazi u ulozi tužitelja, a kako onda kada ima status okrivljenika.

novilist