TV rašetanje: Adio Mariću

TV kalendar, HRT, 3. srpnja, 17:19

TV kalendar obilježio je 21 godinu od smrti lucidnog, zabavnog, šašavog, šarmantnog Ivana Slamniga, pjesnika koji je kao malo tko ostavio traga u hrvatskoj lirici i ima svu priliku ostati besmrtnim. Slamnig je umro 3. srpnja 2001., a kalendarovci su nas na nj podsjetili pjesmom o Barbari koja "bješe bijela boka", koja bješe "čvrsta, široka". "Barbara bješe naša dika, Barbara, Barbara, lijepa ko slika...", a mi parafraziramo Matoša pa kažemo da se i u najzadrtijoj redakciji zna naći pokoja lirska duša sa smislom za humor.

Dnevnik, HRT, 3. srpnja, 19:00

"Kriza u Ukrajini bila je prilika za mudre državnike da probleme rješavaju dijalogom..., ali nisu to učinili", kazao je papa Franjo, kojemu se u ovoj rubrici često utječemo. Dnevnik je tu rečenicu uvrstio u program, inače tog heretika uglavnom cenzuriraju. Govorio je u množini, o "mudrim državnicima" koji su "prokockali šansu", što bi, prevedeno na hrvatski, moglo biti iskazano i Josipovićevom formulom o "konglomeratu loših politika", pa pohvaljujemo urednike jer se monolit bar malo narušio. Vladimir Putin anektirao je 2014. Krim i separirao dio Donbasa, što je ukrajinsku klackalicu – koja se ritmički naginjala jednom Moskvi, a drugi put Bruxellesu – nepovratno usmjerilo prema zapadu. Poremećena je naime delikatna etnička, jezična i brojčana ravnoteža Ukrajinaca, prozapadnjaka, i proistočnjaka, Rusa, rusofila i rusofona. Porošenko i Zelenski su pod pritiskom desnice i Amerike maksimalno zaoštrili kurs. Tu je poremećena i globalna ravnoteža. Putin je povjerovao da će Ukrajinu pokoriti za tjedan dana. Bidenova administracija povjerovala je da je došao trenutak da bace Rusiju na koljena – i svi su krivo izračunali sve, kao 1914. kada su državnici mjesečarili. U rat se lako uđe, ali se iz njega teško izlazi, a sada ćemo svi plaćati cijenu neodgovornih politika. Ukrajinci i Rusi životima, a mi padom standarda, siromaštvom, skupim plinom, naftom, benzinom, hranom... Zašto se nitko na vrijeme nije sjetio detanta, miroljubive aktivne koegzistencije i sličnih, prezrenih formula političkog gandizma? I onda netko kaže da je povijest učiteljica života. Pih.

Što je klasik?, HRT, 4. srpnja, 16:30

Je li točno da je Charles Dickens bio tako uzbuđen dok je čitao jedan svoj roman da je tom prilikom i umro, pitala je Karolina Lisak Vidović svoju sugovornicu, stručnjakinju za tog engleskog pisca, a ona je pojasnila kako je to skroz blizu istini – tijekom čitanja Dickensovo je srce doista počelo lupati kao ludo pa ga je liječnik morao pregledati, a umro je nedugo nakon toga. Sličan je fanatik svoje umjetnosti bio i Dostojevski (emisija prikazana 1. srpnja), koji je na Puškinovu pogrebu govorio tako ekstatično da su ljudi padali u nesvijest od uzbuđenja. To je osobina velikih umjetnika, oni žive svoja djela. Obje su ove emisije reprizne; bilo bi dobro danas, nakon izbijanja rata u Ukrajini, opet obraditi Dostojevskog (za kojega je Virginia Woolf rekla da je najveći pisac koji je ikad hodao zemljom) iz političkog kuta. Fjodor Mihajlovič je naime ruski narod vidio kao "bogonosca", tvrdio je da će "zvijezda zasjati s istoka", mrzio je Europu, obožavao carizam, huškao na Židove. Sve u svemu, to politički nalikuje na Dugina, ali dubina Dostojevskog je neusporediva. U "Zapisima iz podzemlja", remek-djelu svjetske književnosti i psihologije, jednoj od najvećih knjiga koje su ikad napisane, Dostojevski pokazuje kako je čovjek biće nesvodivo na pravocrtnu, euklidsku geometriju. I kada zna koji je najkraći put od točke A do točke B i kada zna što mu je korisno, on će, da dokaže slobodu volje, izabrati neku drugu putanju. Nastasja Filipovna baca sto tisuća rubalja u vatru; Vladimir Putin dovršava Sjeverni tok 2, plinovod kojim bi u EU tekao gas, a iz EU-a nove desetine, stotine milijardi eura, ali ipak napada Ukrajinu kako bi dokazao da je Rusija velesila... Upravo to nas je začudilo: Putin je uvijek bio neruski racionalan, ali ovaj je potez tako tipično ruski, štoviše, on je izraz dostojevštine. "Pitam ja vas sada: što se može očekivati od čovjeka, od bića obdarenog tako čudnovatim osobinama? Zaspite ga svim zemaljskim dobrima, zaronite ga u sreću preko glave, da kao na vodi klobuci stanu iskakati na površinu sreće, dajte mu takvo ekonomsko blagostanje da ništa drugo ne mora raditi, osim spavati i jesti kolače i brinuti se da se svjetska povijest ne prekine – e, vidite, i tada će, taj isti čovjek, iz puke nezahvalnosti i zbog paskvila učiniti neku gadost. Stavit će na kocku čak i kolače i za inat će poželjeti najštetniju glupost samo da bi sa svom tom pozitivnom razumnošću pomiješao i svoj kobni fantastični element", glasi jedan citat iz spomenute knjige, a evo još jedan, rusko-ukrajinski: "Neosporno je da čovjek voli graditi i krčiti puteve. Ali zašto onda tako strasno voli i rušenje i kaos?" Pohvale emisiji Što je klasik?, uz želju za što bolji termin u novoj sezoni, koji definitivno zaslužuje.

Otvoreno, HRT, 7. srpnja, 22:00

Ivica Puljak uhvatio je Zorana Đogaša, stručnjaka za spavanje, u dogmatskom drijemežu. "Znate li koja je sedma Božja zapovijest?" upitao ga je Puljak. "Nemojte vi mene učiti kao nekog studenta, naravno da znam", uzvratio je Đogaš. "A koliko se HDZ drži te zapovijedi?" (ne ukradi) upitao je, poentirajući, Puljak. Volej, brate, volej. Bilo je to na dan kada je HDZ nadmašio sam sebe jer je 64-godišnji karlovački hadezeovac uhvaćen kako sa 31-godišnjim sinom krade željeznu armaturu sa zaobilaznice, dok je nacija prožvakavala tužnu vijest o gubitku stotina milijuna eura vrijedne arbitraže s mađarskim MOL-om, a šef stranke zbrajao pretužnu bilancu broja stranačkih ministara koji su završili u Remetincu. Toga je dana naime stradao Tomislav Tolušić, koji je dugo kotirao kao potencijalni šef HDZ-a. "Svaki kriminal je individualna stvar", zaključio je umno Đogaš, koji je vrijeđanjem birača dramatično pokvario početni dojam o vlastitoj pristojnosti. Nije se proslavio ni Plenković, koji smatra da su birači normalni jedino ako biraju njegove kandidate. A nije se ovoga tjedna proslavilo ni Otvoreno koje je funkcioniralo kao agitprop vladajuće stranke: otrcana tema o uspjesima turizma (što se nigdje u EU-u na televizijama ne prati kao sudbinsko pitanje, osim kod nas), forsiranje Đogaša i emisija posvećena Sanji Musić Milanović, supruzi Zorana Milanovića, odreda su djelovali forsirano, naručeno, režimski. Šteta, nekoć se u tom studiju dalo čuti i kritičkih rasprava.

RTL Direkt, 7. srpnja, 22:15

Danima se nacija pita zašto je otišao Hase hrvatskih javnih financija, naš Jacques Necker, i ne dobiva odgovor, a on se svakom malo pažljivijem kremljologu (stručnjaku za geste i neverbalnu komunikaciju) ukazuje indirektno, ali neporecivo. Čim je Andrej Plenković u sve emisije dana poslao Marka Milića, glasnogovornika Vlade, bio je to izraz prezira prema odlazećem ministru i znak da se nisu rastali u velikoj ljubavi. Mali Milić mljeo je fraze: "Procijenio bih da je Marić u fazi kada je odlučio okrenuti novu životnu i profesionalnu stranicu i mi ga razumijemo", "Dao je velik doprinos", "Želio bih mu da se odmori, da se posveti obitelji", "Ovo je iznimno stresan posao", "Zahvalni smo mu što je pridonio radu Vlade", bla-bla, truć-truć pa nećemo više o tome. Direkt je cijeli bio posvećen "čovjeku koji je odlučio okrenuti novu životnu i profesionalnu stranicu", a iz emisije izdvajamo anketu u kojoj su novinari postavili duhovita pitanja građanima: "Tko je najbolji ministar u Vladi i zašto je to Zdravko Marić?" i "Znate li gdje ste bili u trenutku kada ste doznali da je Marić podnio ostavku?" Mi znamo gdje je bio premijer – izvan sebe! Šuška se naime da je on mislio dati cipelu Mariću, ali ga je hitronogi ministar preduhitrio...

portalnovosti