Talijanski otoci: Liparski otoci, HRT, 8. prosinca, 14:55
U vrijeme otkazanih letova i uvođenja ausvajsa za putovanje iz općine u općinu čovjeku je najpametnije i najsigurnije obići najljepša mjesta svijeta bez micanja iz fotelje. Talijanski otoci – Lipari, Sicilija i Sardinija – spadaju među takve predjele. Njemačka serija koja ide na kraju dana na HRT-u, osunčani egzil za siromašne, idealna je za ova turobna vremena, pa je prinosimo vašoj pozornosti, kako bi rekao gos'n premijer. HRT inače u zadnje vrijeme emitira odlične putopisne serije, poput "Velike Britanije iz zraka". Iz aviona smo vidjeli fascinantne pejzaže kraljevine koja u zadnjih 300 godina nije imala nasilne smjene vlasti, a sunce u njoj nikada nije zalazilo, kao što kod nas nikada ne izlazi, pa su izgrađeni gradovi, mjesta, dvorci i drugi objekti impresivnih formi i dimenzija. (Na Drugom smo programu mogli vidjeti i odlične putopise Simona Reevea. Obratite pažnju na Drugi, ima svega).
Otvoreno, HRT, 8. prosinca, 22:00
Pacijenti koji dolaze u covid-bolnicu nemaju grijalice, smrzavaju se satima, Hrvatska ima sedam regija koje su među prvih deset po sedmodnevnoj incidenciji na 100.000 stanovnika, a Američki institut za metriku i procjene u zdravstvu prognozira kako ćemo do 1. travnja 2021. imati 7.318 mrtvih od korone. To je, usporedbe radi, polovica broja mrtvih u četiri godine dugom ratu, a Damir Smrtić usred tog koktela bijede i smrti priređuje raspravu o izgradnji nacionalnog stadiona vrijednog stotine milijuna eura. Nacionalna televizija bavi se utopijskim temama, a ako možemo procjenjivati motive priređivanja takve rasprave, onda bi se oni, možda, mogli kriti u namjeri da se en passant pomogne Milanu Bandiću, čiji je važan suradnik u emisiji zastupao gradonačelnikove stavove. Žičara, fontane, skijaška natjecanja, spomenici, duplicirani spomenici i na kraju megalomanski stadion gradu koji je na korak do financijskog sloma – ima li kraja ludosti?
Otvoreno, HRT, 9. prosinca, 22:00
Mislav Togonal pozvao je u studio svježe posvađane ljevičare, Katarinu Peović i Sandru Benčić, Gordana Marasa, te sekundante Zvonimira Troskota i mladog HDZ-ova liječnika dr. Mislava Hermana (Andrija Mikulić negdje je netragom nestao – je li tko vidio tog čovjeka?), pa je u studiju perje letjelo na sve strane. U zanimljivoj emisiji treba ipak prije svih pohvaliti režisera koji je pažljivo pratio tijek studijske rasprave te je krupnim kadriranjem gesti i grimasa aktivno pridonosio uzbudljivosti prizora. Već na početku, dok je Katarina Peović imala rafalno otvaranje, režiser je dao krupno Marasove ruke, koje su nervozno stiskale jedna drugu, otkrivajući unutarnju dramu mladog čovjeka. Potom je, kad god je za to bilo povoda, krupno kadrirao sudionike koji su izrazom lica komentirali izjave subesjednika u studiju. Ukratko, sve pohvale čovjeku iza scene. A tema? Kako su desni gosti ovdje bili reda radi, recimo samo bit. Pragmatični dio zeleno-lijeve koalicije kani sa SDP-om rušiti Bandića, a zauzvrat ostaviti Peović samu u Rijeci. To je, čini se, loša vijest za Bandića, jer neće uspjeti razjediniti protivnike, zeleno-lijeva koalicija će bez Radničke fronte privući više glasova centra, a Peović možda i sama dobije Rijeku, zašto ne.
RTL Danas, 10. prosinca, 18:30
Miki Bandić toliko voli Domovinu da ima dvije. Stvar podjednako stoji i sa spomenicima – i "Spomenik domovini" je duplicirao, kao što su, skoro, podvostručeni i troškovi za isti monument (s planirane 21 narasli su na 35 milijuna kuna). Na otvorenju spomenika rekao je: "Ćaća gleda svoje djelo, a djelo gleda Ćaću. Nije moglo bolje." Uistinu, jedva da je moglo gore. Kad je Tuđman dizao Prvi spomenik, u Hrvatskoj je živjelo oko 4,5 milijuna ljudi, danas, kad dobivamo Drugi spomenik, u Hrvatskoj živi oko 4 milijuna ljudi, ako ih ima i toliko. Ljudi je sve manje i sve su jeftiniji, spomenika je sve više i sve su skuplji. Bandiću se zapravo omakla frojdovska omaška. Nadimkom Ćaća Tuđmana nikada nitko nije zvao (obavještajci su ga pod kraj zvali Pantelija), to je bio Sanaderov nadimak, ali je pogodio, obojici možemo zahvaliti za sve ovo što danas imamo.
Koja je ovo država, HRT, 10. prosinca, 21:00
Ha, koji genijalci! HRT je na dan Tuđmanove smrti, prije više tjedana (ili možda mjeseci), isplanirao emitirati Brešanov film "Koja je ovo država" u kojoj grupa nezadovoljnika krade Tuđmanov leš iz groba. Kad su, baš na obljetnicu, shvatili da baš taj film ide baš na taj dan, brže-bolje su ga povukli s programa i stavili "Vis-a-Vis". No na teletekstu i na info-stranicama kabelskih TV-a ostala je najava Brešanova filma, pa bi gledatelji koji su usred filma prebacili na HRT 2 ostajali zbunjeni: na ekranu bi vidjeli "Vis", a ispod bi im, u info-grafici, pisalo "Koja je ovo država". Koja je ovo televizija?! Iz ovoga cirkusa slobodno smijemo zaključivati više stvari. Prvo, nitko na HRT-u nije znao datum Tuđmanove smrti jer bi o filmu koji stavljaju na taj dan inače vodili više računa (možemo se kladiti da datum Titove smrti znaju). Drugo, oni ni do danas nisu shvatili da je cenzura najbolja preporuka i izraz umjetničke alkemije – nije jedno osrednje djelo zabranom zadobilo kultni status (takav je otprilike slučaj i ovdje, ovo je satira koja nastoji udovoljiti ključnim kanonima domoljublja!). Stari Brešan zabranjivan je s razlogom, on je surovo ismijavao socijalizam, mladog Brešana ni kriva ni dužna zatekla je Ćaćina sudbina, iako on nikada ne prelazi granice dopuštenog. Ali, eto, pala mu sjekira u med – sad svi znaju da ovaj film ide u nevinijem terminu na HRT-u, pa će ga sigurno gledati stotine tisuća ljudi. Tako mu pao grah, tom Brešanu – što god dotakne, pretvori u zlato.
Newsroom, N1, 11. prosinca, 17:54
Žarko Puhovski u "Newsroomu" je izrekao nekoliko pažnje vrijednih konstatacija. Prema njegovu mišljenju, Zoran Milanović trebao je ići u Bruxelles umjesto Plenkovića, ali mu je – tu se profesor oslonio na Bojana Glavaševića – bilo ispod časti biti porte-parole "plačipatku" i "plamenom jazavcu". "Mislim da je (Milanović) pogriješio iz nekoliko razloga. Prvi su formalni. Ustav u članku 94. stavak 1. kaže da predsjednik države zastupa državu kod kuće i u inozemstvu, 99. članak stavak 1. kaže da predsjednik provodi vanjsku politiku s Vladom i članak 144. stavak 5. jasno kaže da Hrvatsku u Europskom vijeću zastupa predsjednik države ili Vlade. Dakle, nikakvih prepreka nije bilo i to je potpuno čudan izgovor", rekao je Puhovski pa dodao kako se tu "radilo o jako važnoj sjednici, na kojoj je trebalo doći do izražaja jedinstvo (EU-a) nasuprot jednoj vrsti kancerozne tvorbe, koju u EU-u tvore Mađarska i Poljska. A Hrvatsku je zastupao, kako kažu u slovenskim vicevima, 'Janez Janša, premijer hrvaške dežele'", koji je tako "osramotio Hrvatsku". Hrvatsku je, po njemu, osramotio i Milan Bandić (koji se očito pretvorio u središnju političku figuru u državi). "Spomenik se podiže ili nekome tko je mrtav ili nečemu što je prošlo. Prema tome, to može biti spomenik Austro-Ugarskoj, prvoj Jugoslaviji, drugoj Jugoslaviji ili NDH. Ne može biti spomenik Republici Hrvatskoj jer ona, hvala Bogu, nije prošla, ona je tu", objasnio je Puhovski, dodajući kako je Bandić Hrvatsku pokopao prerano. "Pokapa se država koja je tek došla u dobre godine mladosti, početak četvrte decenije. Za nekoga tko je doista patriot, ustavni patriot Hrvatske, to je uvredljivo." Rekao je i to da nije istina da je Franjo Tuđman stvorio Hrvatsku. Neovisnost danas imaju Slovenija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora... "Imala bi je Hrvatska s Tuđmanom ili bez Tuđmana, lakše ili teže, ta ideja da bi on bio otac domovine je loša inačica romantizma XIX. stoljeća koji u XXI. stoljeću ne bismo smjeli ozbiljno shvaćati", kazao je cijenjeni profesor.
portalnovosti
