Vivien Leigh: Zameo ih vjetar, HRT, 21. studenog, 21:32
Možda Vivien Leigh nije najveća glumica svih vremena, ali je njena Scarlett O'Hara najveća ženska uloga otkako postoji 35mm vrpca. Ulogu Scarlett, doznajemo iz napetog dokumentarca, željele su sve najbolje američke glumice, od Chaplinove djevojke, prpošne Paulette Goddard, preko genijalne Bette Davis, Lane Turner i Katharine Hepburn do Joan Crawford, no David O. Selznik odabrao je (na bratovu sugestiju) baš nju, nepoznatu englesku glumičicu – koja se potom uspela na vrh svijeta. Njena uloga, briljantno dočaran karakter, spadaju u umjetnička remek-djela jednako kao i Rafaelovi portreti ili Michelangelove skulpture. Uostalom, da joj se Scarlett nije omakla – a za tu je rolu dobila Oscara – dokazuje i podjednako osebujna (također Oscarom nagrađena) uloga propale, traumatizirane Blanche Dubois u "Tramvaju zvanom čežnja" Tennesseeja Williamsa, s Marlonom Brandom kao Stanleyem Kowalskim. Scarltettinu rečenicu "Sutra je novi dan" zna dvije trećine ljudi na ovoj planeti, kao i masu replika iz filma ("Frankly, my dear, I don't give a damn"). Prvi dio života Vivien Leigh bio je raj. S mužem, Laurenceom Olivierom, bila je dio najslavnijeg para Engleske, odmah do kraljevskog. Ona ima dva Oscara, on četiri i jedanaest nominacija, uz slavu najboljeg britanskog glumca svih vremena. Nastavak njena života je pakao. Ono što se nakon rata dogodilo ovoj ženi goli je užas. Teško se nosila sa sve gorim kritikama, oboljela je od bipolarnog poremećaja, propila se, Olivier ju je ostavio, život joj se urušio. Blanche Dubois, a ne Scarlett – to je bio njen život, izvrsno prikazan u ovom filmu.
Otvoreno, HRT, 22. studenog, 22:00
U studiju Otvorenog, u emisiji posvećenoj Covidu, vidimo poznatu frizuru, poznat vrat, torzo koji se čini nalik na onaj čija je vlasnica Smiljana Leinert-Novosel. Ali što bi ona, za ime boga, imala raditi u emisiji o Covidu-19? Čekamo, dreždimo pred ekranom, napeti kao strune, govorimo sebi u bradu "dedramatiziraj, dedramatiziraj", a onda, u nekoj minuti – hladan tuš. Da, to jest Smiljana Leinert-Novosel! Gdje je Pero Maldini? Gdje je Krešo Macan? Tko je vodio emisiju? Pogađate: postulator kauze Damir Smrtić, najbezgrešniji među bezgrešnima. Što radi taj Šveb? Vraća na HRT tamburaše, Lijepom našom, ne talasajući s političkim sadržajima, sve ad maiorem gloriam premijera i njegove vlade, ali što je previše, previše je.
Otvoreno, HRT, 23. studenog, 22:00
Opa! Evo ga, evo Pere Maldinija, hvali vladu, kadi, uzdiže, veliča. Neka, tako treba, bravo. U emisiju je pozvan i svećenik koji vjeruje u evanđelje i nije trgovac u hramu, a stav mu se podudara sa stavom pape Franje, pape Benedikta (koji se tri puta cijepio) i drugih pametnih klerika. Komentirajući prosvjed zagrebačkih ravnozemljaša (među kojima je bilo i ljudi koji se stvarno plaše nusefekata cjepiva, kao i onih koji se boje očite uzurpacije vlasti i ograničavanja ljudskih prava bez odobrenja Sabora), dubrovački je prelat rekao sjajne riječi: "Reći ću samo jednu stvar koja je meni bila poticaj i da se cijepim, i da se trudim oko epidemioloških mjera, i da donosim određene odluke vezane za mjere za ponašanje u crkvi. Ja bih, kao katolički svećenik, puno radije da, ako je to potrebno, umrem zbog toga što sam se cijepio negoli da ja, zbog toga što se nisam cijepio, bilo kome uzrokujem bolest i smrt. To je kršćanski stav, to je stav na koji nas poziva Isus Krist, radije na sebe preuzima zlo negoli zlo čini. Radije na sebe preuzima muku i smrt, negoli čini da bi drugi umirali ili da bi im bilo loše. On svu našu bijedu preuzima na sebe. Evo u tom kontekstu je Papin poziv na cijepljenje čin ljubavi. Žao mi je što se vjerske osjećaje ljudi zloupotrebljava, što su ljudi očito iracionalni i što se vjera koristi u svemu tome kao nekakav motor za nešto što ne samo da nema veze s vjerom, nego se pravoj vjeri, kršćanskoj vjeri – protivi", rekao je Uzinić. HBK nije pozvao ljude na cijepljenje. Oni, čini se – rečeno Uzinićevim riječima – vlastitu nosnu sluznicu i sinus smatraju primarnijom potrebom negoli da svojim testiranjem spriječe širenje zaraze – ovo bi potpisao i premudri Salomon.
Novi dan, N1, 27. studenog, 08:00
Cijelo jutro kao ozebli sunce čekamo informaciju što se to, dovraga, sinoć dogodilo na Kosovu. Maskirani je ubojica kod Dečana pucao na autobus i ubio troje ljudi – ako je međunacionalni obračun, to bi mogao biti uvod u veliki sukob... Od urednice Sandre Križanec o tome, međutim, ne čujemo ni slova. Doznajemo da je Zlata Hrvoj-Šipek odbila dati ostavku iako je trebala (na stolu je imala izvještaj o istrazi nad Gabrijelom Žalac, ali s njim nije učinila ništa), potom doznajemo da je Plenković ne kani smijeniti (zašto bi, pa žena ne hapsi hadezeovce, radi točno ono što treba, to jest ne radi ništa u tom smislu). DORH, koji je u zimskom snu prespavao slučajeve Gabrijele Žalac, odjednom je, međutim, ugledao "previše" žena na listi Možemo! u Osijeku pa protiv njih pokrenuo postupak – to zvuči posve suludo. Onda slijedi informacija da je Damir Vanđelić podnio ostavku (on, pak, nije trebao – korektno je ustrojio Ured za obnovu, ali od Ministarstva nije bilo koristi pa u Zagrebu nije obnovljena nijedna kuća), ali informacije o tome je li u regiji možda započeo novi rat – nema. Propust!
portalnovosti