TV rašetanje: Doza bez nebuloza

Točka na tjedan, N1, 28. studenog, 09:00

Nova urednica i voditeljica Točke na tjedan nakon uspješnog debija nastavila je dobrim putem. Mila Moralić u drugu je emisiju pozvala kompetentnu, medijski nepravedno podeksponiranu gošću koja je izrekla nekoliko misli vrijednih pažnje. Marina Pavković, osnivačica i koordinatorica šarolike, ali stručne skupine "Obnovimo Zagreb", komentirala je ostavku Damira Vanđelića u Fondu za obnovu Zagreba. "Radio je onoliko koliko mu je odluka propuštalo Ministarstvo gospodarstva", ocijenila je gospođa Pavković. "Mislim da se tu krije glavni razlog njegovog odlaska. U mjesecima koji slijede ta učinkovitost bi padala, jer odluke iz Ministarstva nisu stizale na način kako je to trebalo." Činjenica je, istaknula je, da je Fond rebalansom smanjio sredstva s gotovo milijardu na nešto više od 600 milijuna kuna. "Sad je već 11. mjesec gotov, a isplaćeno je 72 milijuna kuna. Na 14.000 zahtjeva za rušenje privatnih kuća donesene su samo 24 odluke. Fond je zaprimio svega jednu odluku za zamjensku kuću. Baratamo velikim novcima, to se sad popelo na 10-ak milijardi kuna i više, a potrošili smo 72 milijuna i to većinom na nekonstrukcijske elemente", dodala je. Ako to nije katastrofa – što jest? Na Baniji je još gore. Marina Pavković rekla je još jednu važnu stvar: "U Zagrebu se očekuje izrada urbanističkog plana zajedno s konstrukcijskom obnovom, dok se na Baniji mora napraviti prostorno-programsko-gospodarski plan oporavka. Mislim da se strateški na toj razini ništa ne radi. Već na najnižoj razini, kod računa za struju, događa se totalni kolaps". Raspad sistema u zemlji u kojoj se, kako reče jedan ministar, divno živi.

RTL Danas, RTL, 30. studenog, 18:30

U Hrvatskoj se, davno je rečeno, najbolje živi od nedostatka dokaza. Ali sad imamo mutaciju virusa bezakonja. Ranije su se za manjak dokaza brinuli okrivljenici – danas se brine državno odvjetništvo! Bivši tužitelj, desetljećima ugledni odvjetnik Anto Nobilo, voditeljskom paru RTL-a dao je slojevit odgovor na pitanje zašto se kod nas veliki predmeti raspadaju ili traju desetljećima. Osuđen je samo Sanader, danas zaboravljeni Damir Polančec, zvani "Rumenige", fasovao je za neke reflektore na lokalnom stadionu, a Sabo za pokušaj podmićivanja. Josipu Protegi sudi se 11 godina. Kokošarski slučaj Saucha još nije dočekao pravomoćnost. "Mali Agrokor" je pao, a "veliki" pada. "Ja bih rekao da razlozi tome leže u nesigurnosti i nekvaliteti istraga koje provodi DORH", rekao je Nobilo. "Nivo rada državnih odvjetnika s vremenom postaje sve niži i niži. Njima je rijetko kad cilj podići optužnicu i dobiti presudu. Uspjeh i zadovoljstvo im je podići optužnicu i dobiti potvrdu optužnice, a što će biti i kad će biti s konačnim pravorijekom – o tom potom. Čak mislim da su sudovi preblagi i da bi trebali napraviti bolju selekciju optužnica jer nekvalitetne optužnice proizvode dugotrajne postupke. Kvalitetne, fokusirane optužnice koje pokazuju bitna obilježja djela lako je suditi. Ali ako stavite pred sud spis od 20, 30 ili 50 tisuća stranica, naravno da će to trajati 10 ili 15 godina", kazao je. Slučaj Zlate Hrvoj-Šipek opisao je kao "skidanje do kraja". "Ovakve kulminacije i brzog razgolićavanja najvažnijeg državnog organa nikad nije bilo. Ovo što vidimo je vrh sante. Vidimo kako glavna državna odvjetnica govori neistine. Novinari je ulove pa se mora ispravljati. Rekla je da nije vidjela izvještaj, pa je onda rekla da ga je dobila, ali ga nije otvorila, pa se utvrdilo da je postojao sastanak, pa je bila na sastanku... Nevjerojatno je kako se razobličio jedan važan organ. U rukama državne odvjetnice je velika moć, ona odlučuje o sudbinama, o tome hoćete li ići u zatvor ili ne. Netko tko ima moć na temelju zakona ne može lagati, jer tad nema moralnu podlogu. Kako ćete slati ljude u zatvoru, a petljate, lažete, gurate suradnicu da vas brani da biste se iza nje sakrili", zapitao se.

Dnevnik, HRT,12. studenog, 19:00

Izrael je u pustinji, ali je izvoznik voća i povrća. Hrvatska nije pustinja već "eldorado" i "zemlja s obiljem resursa", ali uvozi i jedno i drugo. U Izrael bi se dakle trebalo ugledati. Uredništvo Dnevnika povuklo je hvalevrijedan potez kad su u tu, slabo gledanu i uglavnom agitpropovsku emisiju, pozvali člana epidemiološkog savjeta ministarstva zdravstva te zemlje, Arnona Shahara. Izrael sad cijepi djecu od pet do jedanaest godina, a starije ljude bustaju. "Učinak je pozitivan. Bilo je jako teško donijeti odluku da se uvede booster doza. Vidjeli smo da nekoliko mjeseci nakon druge doze dolazi do pada imuniteta i vidjeli smo da se povećava broj oboljelih među cijepljenima. Stoga smo odlučili primijeniti booster dozu prvo na medicinskom osoblju, a kasnije i na ostalima. Onda smo vidjeli da dolazi do pada oboljelih među onima koji su primili booster dozu. Nakon nekoliko mjeseci shvatili smo da je to bila odlična i važna odluka, koja je spasila nekoliko tisuća života", rekao je Shahar. "Želimo li doći do kraja pandemije, to na kraju ovisi o samim ljudima koji moraju reći 'sad je dosta!' Ali to isto tako ovisi o vladama i o Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Da bi se sve to dogodilo, potrebni su neki preduvjeti. Većina država mora procijepiti svoje stanovništvo. Drugo, moramo imati bolju tehnologiju da se borimo protiv virusa. Isto tako, nošenje maski u zatvorenim prostorima je još jedan element. Ako svi zajedno budemo djelovali na tom tragu, do 2023. ćemo doći do kraja pandemije", rekao je Izraelac.

Steve Jobs, HBO GO

Ovdje bismo stavili predikat – "obavezno pogledati". Sjajan biopic Dannyja Boylea o Steveu Jobsu, koji je prije par godina bio svjetski hit u kinima, dostupan je u besplatnoj videoteci HBO-a pa tko voli nek' izvoli pogledati kako je izgledao čudan, grandiozan i tragičan život čovjeka koji je izmijenio 20. i 21. stoljeće. Radnja filma utemeljena je na Jobsovoj biografiji autora Waltera Isaacsona iz 2011. Za nas koji o Jobsovom životu nismo znali mnogo, prve minute djeluju šokantno – vidimo arogantna čovjeka prepuna narcizma, prožeta mesijanskim kompleksom, monomana svoje ideje. Za razliku od svojih proizvoda, Jobs nije savršen i toga je svjestan – "Loše sam napravljen", kaže suosnivaču Applea Steveu Wozniaku – ali se ne želi promijeniti. Jobs ne želi priznati kći Lisu, pa izračunava algoritam prema kojemu je njena majka to dijete mogla dobiti s 28 posto Amerikanaca. Kada ga djevojčica upita zašto je onda novom računalu dao ime Lisa, on odgovara da je to akronim i da mu nije dao ime po njoj... Steve Jobs, dijete sirijskog emigranta, odbačen pa usvojen u neku američku obitelj, koja ga je onda drugi put odbacila, cijeloga je života bio ispunjen gorčinom i rezervom prema ljudima. Često je zalazio u restoran svog biološkog oca, koji nije imao pojma da mu je to sin pa se hvalio kako mu u lokal "navraća Steve Jobs". Kraj filma je nešto drugačiji, a mi možemo odati tribute čovjeku teškog ali slavnog života, čija su računala naše živote učinila puno ljepšima. S nedodirljive ikone skinuto je dosta slojeva pozlate, ali premalo da ne bismo rekli – bio je genij.