Posada u studiju svojski se trudila pročitati Plenkovićeve misli (foto Screenshot/HRT)
Otvoreno, HRT, 13. listopada, 22:05
Selo gori, a baba se češlja. Premda je presuda HDZ-u i Ivi Sanaderu (nesumnjivi događaj dana, pa i tjedna ili mjeseca) bila poznata dovoljno rano da se obradi u Otvorenom, najpravovjerniji među pravovjernima, Damir Smrtić, odlučuje se za prikaz stanja na Kosovu, sa samo dva gosta u studiju (Dejan Jović s FPZ-a i Marinko Ogorec s Veleučilišta Velika Gorica) i dva na video-zidu (Nexhmedin Spahiu iz Prištine i Dragan Radojčin, dopisnik Radio-televizije Kosovo iz Beograda). Nema rizika, nema ulaska u minsko polje – treba sačekati stavove sa Trga žrtava, pa vidjeti što i kako. Nema tu, ukratko, novinarstva. Novinarstvo je – rekao je briljantni George Orwell – sve ono što vladajući žele sakriti, sve drugo je public relations, pi-ar, naški rečeno agitprop, Otvoreno.
Kad čuješ zvona, Klasik TV, 14. listopada, 20:56
Antun Vrdoljak čest je gost ove rubrike. Nekad ga registriramo po najgorem, a nekad po najboljem. Ovaj put pohvaljujemo i odlikujemo njegove rane radove. Neki njegovi filmovi stare bolje i časnije od njihova autora, a "Kad čuješ zvona" – koji smo ponovo pogledali nakon duge pauze – svakako je remek-djelo. Mlađim čitateljima (zbog kojih ovo pišemo) preporučujemo gledanje zbog istinite slike Drugog svjetskog rata na Kordunu gdje su se, zapravo, dva sela, dva plemena, tukla do krvi, onako kako su to radili stoljećima prije, sve dok u selo nije banuo komesar, komunist koji je u tribalne običaje unio kulturu etničke snošljivosti...
"Kad čuješ zvona" je beskonačno duhovit film u kojemu su velike uloge ostvarili ponajbolji jugoslavenski glumci – Boris Buzančić, Pavle Vujisić, Fabijan Šovagović, Boris Dvornik i Ivica Vidović. Vrdoljače, mogao si časnije protrčati počasni krug.
Otvoreno, HRT, 14. listopada, 22:00
Uredništvo HRT-a palo je tako nisko, kako bi rekao jedan lik iz vesterna o sucu Royu Beanu, da mogu poljubiti guzicu zmije! U emisiji o presudi HDZ-u i Ivi Sanaderu gostovali su samo ortodoksni sudionici – Pero Maldini iz Dubrovnika, Krešo Macan, Smiljana Leinert-Novosel i Damir Jugo.
Andrej Plenković nije mogao gostovati jer je bio iza kamere, imao je važnijeg posla – telepatski je uređivao Otvoreno. Posada u studiju svojski se trudila pročitati mu misli i obraniti njega i njegovu stranku (koja je očito doživjela grdan kvar). Peru Maldinija bi Plenković mogao tužiti zbog plagijata, jer je skoro doslovce ponovio njegove riječi: "Ako govorimo o samom krimenu, riječ je o pravomoćnoj presudi koja je već dvaput donesena na prethodnim instancama. Možemo s jedne strane govoriti o pravosudnoj odgovornosti počinjenoj od strane pojedinca – Ive Sanadera, koji je bio predsjednik stranke i premijer. Postoji i politička odgovornost. Ta politička šteta koju je stranka imala je već plaćena gubitkom izbora prije više od 10 godina", rekao je Maldini. Voditeljica, Zrinka Grancarić, sve je goste puštala da govore bez prekidanja, potpitanja i ostalih elemenata svjesnog razgovora. Anticipirala je tako ono što futuristi novinarstva već razvijaju – novinare robote. Gosti su potom malo opleli po opoziciji (smušenjaci, neznalice, niškoristi) i u miru se razišli, dok je ispred ekrana jedan gledatelj oduševljeno pljeskao, do dugo u noć, u zimsku bijelu noć.
Dnevnik, HRT, 16. listopada, 12:00
Voditelj Dnevnika, nekoć najvažnije emisije na javnoj televiziji, poziva gledateljstvo da navečer ne propuste "Moje grčko vjenčanje", romantičnu komediju, čije kadrove gledamo prije odjavne špice. Eh, siroče, kruh je to sa sedam kora. Tko je smislio taj svjetski raritet? Logika nepoznatog genija je, čini se, bila ova: ljude koji gledaju informativne emisije HRT-a treba zadržati i u prime timeu, makar i po cijenu obeščašćenja Dnevnika. To pokazuje kakav amaterizam vlada na Prisavlju. Nadamo se da će tu, za pamet uvredljivu inovaciju, nova ekipa s Prisavlja – tko god to bio – ukinuti, kao i TV-prodaju, emitiranje reklama usred filmova i druge herostratizme.
Posebni dodaci, HRT, 16. listopada, 20:10
Briljantna erudicija, glatka, fluidna elokvencija, sjajna pripremljenost i ležernost Živorada Tomića čovjeka i gledatelja prikuju za ekran i natjeraju na pažljivo slušanje. Doživljaj je kao slušanje Chopina izvedena na dobro ugođenom klaviru. Posebni dodaci bili su posvećeni Romanu Polanskom, vitalnom 90-godišnjaku kojega su gosti u studiju proglasili najboljim živućim režiserom. Tomić je ispričao kako je Polanski s devet godina, pobjegao iz krakovskog geta, u kojemu su SS-ovci pred njegovim očima ubijali Židove. Dječak je gledao te scene. Majka mu je završila u Auschwitzu, otac u nekom drugom logoru. Kad se domogao slobode, sakrio se kod jedne poljske obitelji, ali je neki svećenik shvatio da ne zna ni jednu katoličku molitvu, pa je rekao: "Ti nisi naš". SS-ovci su na njega, kao na zeca, pucali iz zabave dok je dječak trčao. Tako je, u bijegu, proveo rat. Potom su mu, u Hollywoodu ubijeni žena, Sharon Tate, i nerođeno dijete. Život iz pakla – ali Polanski ga voli, još snima filmove.
Tomislav Brlek, još jedan znalac filma, objasnio je kako je Polanski znao svaki detalj snimanja filma, koji bi mogao napraviti sam, "možda jedino uz pomoć garderobijera". Polanski je znao svaki detalj nastanka filma, od osobina vrpce, preko leća, kamera, do montaže, a film koji smo pogledali "Pema istinitoj priči" živi je dokaz režijske vještine, jer je suspense hičkokovski.
portalnovosti
