Korupcija, klijentelizam i mito dio su pučke tradicije – Elvir Mešanović (foto N1)
Doba uskoka: Kodeks, HRT, 13. prosinca, 21:14
Hrvatska televizija vrlo je sramežljivo reklamirala seriju o uskocima, pa je vašem kritičaru skoro promakla. Srećom postoji YouTube pa smo otišli pogledati propuštene epizode priče koja je koštala oko dva milijuna eura. Rezultat se vidi, povijesno razdoblje rekonstruirano je plastično, zanatski vješto, s kostimografijom kakvu u našim igrano-dokumentarnim uradcima baš i nismo vidjeli. Uskoci nisu romantizirani, prikaz je vrlo realističan, jezik katkad i vulgaran, a neke scene neviđeno naturalistične, poput, recimo, prizora ljudi nabijenih na kolac. Mogu se čuti i ocjene o vjerskoj toleranciji Osmanskog carstva, koje je pluralizam vjera reguliralo poreznom politikom. Uskoke vrijedi pogledati, a tko nije stigao na HRT-u, ima ih na jubitu, kako reče nekadašnji ministar policije, nezaboravni Kiro.
RTL Danas, 15. prosinca, 18:30
Mostovci su, vidimo u prilogu, u Saboru napravili grdan kvar – u sabornici su se svađali sa svima oko sebe, onima desno i onima lijevo, onima gore i onima dolje. Stranka koja je nekoć bila kriptokršćanska sad je kriptoravnozemljaška. Dobro, i kršćanstvo je nekoć zagovaralo takve teorije. Sveti Augustin je tvrdio da nema antipoda i proklinjao sve koji tvrde da postoji Australija. Za načelno dobru stvar, saborsku regulaciju ograničavanja ljudskih prava, Most se bori krivim sredstvima, potencirajući u masama uvijek živi duh teorije zavjere. Da su pozvali na cijepljenje, a na referendum izašli s idejom reguliranja ovlasti Stožera Saboru, sve bi bilo OK, ovako ostaje dojam makijavelističke (zlo)upotrebe narodnih strahova, što baš ne zvuči osobito domoljubno. "Okrenuli smo sve protiv sebe", rekao je rezignirano Nikola Grmoja Mariji Selak Raspudić, ne znajući da mu je mikrofon uključen. Šteta, solidna koncentracija pametnih ljudi na konzervativnoj sceni mogla se profilirati u naš CDU ili CSU, ali su iskoračili na terene pernarizma. RTL-ov dnevnik je, inače, daleko najbolji u postojećoj konkurenciji. Dinamičan je, slikovit, s puno reportaža. U njemu nema zabranjenih tema – u drugom dijelu emisije vidjeli smo razgovor sa aktivistom Draganom Umičevićem kojega je država rebnula sa 60 tisuća kuna jer je pomagao migrantima koji su ušli u Hrvatsku. Takav bismo intervju rado vidjeli na HRT-u, ali avaj, teško – on tamo može zaviriti samo kao objekt, ne kao subjekt. Sramotu države ipak su ispravili građani, koji su učas posla skupili novac za kaznu dobrom čovjeku iz Slavonije.
Dnevnik, N1, 16. prosinca, 18:00
Elvir Mešanović otišao je na cestu postaviti novinarsko pitanje, a vratio se s najdubljom sociološkom spoznajom o ovome društvu. Našao je, naime, odgovor na pitanje svih pitanja – zašto ustrajno biramo korumpirane. Zato, vidimo iz reportaže, što smo i sami takvi! Mešanović je nekolicini građana stavio "krušku pod njušku" i postavio im rukovet pitanja (varijacija na temu), jeste li, hoćete li, biste li koristili vezu kako biste zaposlili bližnjeg ili ostvarili neku drugu korist. Svi koje smo čuli rekli su da bi (jesu) ili hoće. Od političkih veza preko podmićivanja institucija koje ne rade svoj posao, kako bi ga počele raditi, do nošenja bombonjera ili viskija liječnicima, sve je to naša svakodnevica. Kakvi mi, takvi i oni. Korupcija, klijentelizam i mito dio su pučke tradicije i ta spoznaja živi u popularnoj kulturi – jedan anketirani građanin lijepo je, govoreći o uvriježenosti korupcije u našem podneblju, rekao "bolje da propadne selo, nego običaji". Selo, kako vidimo, propada, ali običaji se drže. U istom Dnevniku vidimo dogradonačelnika Splita, koji je napokon počeo rješavati probleme pazarišta uz zidine Dioklecijanove palače, kako hrabro, sam protiv gomile, objašnjava vlasnicima štandova smisao poteza gradske vlasti, dok mu oni, linčerski raspoloženi, dobacuju uvrede. Kao Gary Cooper u "Točno u podne". Čovjeku se mora odati priznanje na hrabroj obrani svoje i gradonačelnikove politike, iako su stvar možda mogli bolje i postupnije iskomunicirati. Nešto kasnije čujemo Ivicu Puljka kako smireno objašnjava što radi nova gradska vlast. "Uvodimo red", veli ovaj smireni fizičar. Iza svih prosvjeda, kaže on, prema običaju stoji uobičajeni sumnjivac, HDZ. Čim se "događa narod", zna se tko muti vodu. Krug je zatvoren. Građani koji znaju ulogu i vrijednost mita u našem društvu biraju stranku koja te vrijednosti oličava, ali ne samo nju, kako pokazuje primjer župana Posavca.
Hrvatsko proljeće 1971.: Studentski pokret, HRT, 20. prosinca 20:10
Serija o Proljeću nije nezaboravna, ali nije ni negledljiva – iako se autori nisu pretrgli od pluralizma u izboru sugovornika – pa tko nema pametnija posla, na raspolaganju mu je standardni domoljubni ponedjeljak u prime timeu, čiju je monolitnost nakratko razbila serija Klasića i Bukovčana o NDH, no kontinuitet se opet uspostavlja. Teza je, otprilike, da su književnici i studenti važniji od političara...
A mi ćemo ovdje dati zgodne objekcije književnika Krleže o tom vremenu i tom pokretu.
"Prolazi vrijeme, prebrzo. Često razmišljam o jučer i o onom sutra. U stranoj štampi još uvijek se tu i tamo raspreda o studentskim nemirima kod nas. Sjetih se jutros Čička", ispričao je pisac Čengiću."Jednog dana u Zavodu Lidija mi najavi: 'Hoće student prorektor da Vas pozdravi. Neka uđe. Upade zbunjen mladić u ilirskoj bluzi s hrvatskom zastavicom na grudima.
Meni je osobita čast, veli.
Dobro, dobro, što ste zapravo htjeli?
Šalje me jedan svećenik s Kaptola čija ste Vi simpatija, pa eto, htio bih znati što i Vi o svemu ovome mislite.
Mislim da je to što radite glupo. Ništa Vi ne možete dobra donijeti ni hrvatskom narodu ni onoj gore drugarici koja se zove Savka. Najbolje bi Vam bilo da na tu svoju prorektorsku dužnost date ostavku i da se manete ćorava posla.
Ali, nema tu nikakve zle namjere, ja sam proletersko dijete.
To što ste Vi proletersko dijete ostavite na stranu, ali posao Vam je glup. Što radite po novinama i na javnim mjestima? Pravite gluposti. Kad se u kazalištu prikazuje Matkovićev Zrinski urlate kao na nogometnom igralištu! Kome to koristi?! Vi nemate pojma što je Zrinski. Na stranu muzika, ali Badalićev libreto je reakcionaran, jer prikazuje Hrvate kao carske austrijske podanike. Badalić je zapravo s njemačkog prepjevao dramu Theodora Körnera o Zrinskom i Sigetu. I kad sada Matković napiše Zrinskoga u ljudskom i realističkom obliku, onda Vi i Vaši jurišnici urlate", rekao je stari Krleža mladom Čičku, koji to baš i nije razumio. A to je urlanje kasnije razbjesnilo Tita, koji je Tripala vidio kao nasljednika, a pokret podržavao sve dok mu od silnih decibela nisu puknuli bubnjići.
portalnovosti
