Emir Hadžihafizbegović – "Imao sam 31 kad se Jugoslavija raspala" (foto Screenshot/HRT)
Posebni dodaci, HRT, 15. siječnja, 20:15
Kako to da obični, mirni ljudi postanu zločinci? Dva filma koja su urednici Posebnih dodataka pustili u subotnju noć, mogli su gledateljima raskrinkati dva takva egzemplara. Prvi je ratni veteran, naizgled dobroćudni mesar koji u francuskoj provinciji ubija žene. Čini to bez seksualnog napastovanja, bez motiva. Njega je, samo, u ratu privukao miris krvi; "jednako miriše životinjska kao i ljudska", kaže on, a jedna od njegovih nedoklanih žrtava na kraju ga pokušava spasiti. I hajd' ti to razumij!? Dostojevski u "Zapisima iz podzemlja" opisuje baš tu dimenziju ljudske psihologije, koja nije "euklidska, pravocrtna" – neke poteze čovjek vuče unatoč njihovoj nerazumnosti, samo zato da dokaže kako je biće slobodne volje, pa bili oni i štetni, samoubilački ili perverzni, a nagoni su težak, katkad nesavladiv protivnik. "Mesar" je sjajan film, hičkokovskog suspensea. U drugom filmu, "Izvršenju", nastalom prema romanu Ruth Rendell, mala, nepismena sluškinja na kraju filma počini masakr nad svojim buržoaskim poslodavcima. Ucmeka ih, zajedno s kolegicom, lovačkom puškom, kao boljševici Romanove. Chabrola treba gledati, tad ti postanu jasne sve one životinjske strasti na društvenim mrežama – "tihi susjedi" pokazuju se kao divljaci – on je Dostojevski celuloida, a uz komentare Nikice Gilića i Živorada Tomića razumijevanje tog režisera je potpuno.
U svom filmu, HRT, 18. siječnja, 20:10
Tončicu baš krenulo! Ove sezone ima zanimljive goste i skoro svi su regionalno zanimljivi, a o prostoru koji danas zovemo "regija" ili "region" Emir Hadžihafizbegović je rekao zanimljive riječi. "Imao sam 31 godinu kada se država raspala". "Osobno sam se zaokružio u državi koja se zvala Jugoslavija i volim se sjetiti tih vremena jer su me odredila", rekao je pa opisao kako doživljava pojam jugonostalgija. "Termin jugonostalgičar... Što je to i zašto je problematično? Volio bih da mi netko dođe i kaže u čemu je problem da se ne smijem prisjetiti svojih iskustava", rekao je glumac. To je doista veliko pitanje. U Hrvatskoj postoji zabrana prisjećanja, pozitivnih elemenata prošlosti. Možda zato što ih je bilo – previše!? Možda sadašnjost ne bi izdržala usporedbe? Na RTS-u postoji dobra emisija, zove se Trezor i u njoj se emitiraju stare snimke. Emisija ide u noćnom terminu, u sitne sate, ali ide, pa se stariji gledatelji (a televizija je kao medij osuđena na stariju publiku) mogu prisjetiti mladosti. Takvu bi emisiju trebalo uvesti i kod nas, ona bi služila i kao podsjetnik na velikane koji su stvorili moćnu Televiziju Zagreb – Palmu Katalinić, Branka Lentića, Miru Lilića, Silvija Huma, Lazu Golužu, Branka Puharića, Antona Martija i brojne druge, čija djela zbog dominacije ignoranata prekrivaju ruzmarin, snjegovi i šaš.
A strana, HRT, 22. siječnja, 20:15
Najbolja zabavna emisija Hrvatske televizije – A strana – bila je posvećena čovjeku koji je napisao 1.800 pjesama, od kojih će mnoge živjeti vječno. Rajko Dujmić napisao je desetke hitova koje mase znaju napamet. "Košulja plava", "Tonka", "Ključ je ispod otirača", "Čuješ li me, jel' ti drago", "Milena", "Sklopi oči"... "To je čudesan autor. Njegovo zvukovlje je zauvijek ušlo u ljudska srca i u ljudske duše", rekao je Zrinko Tutić. "Strašno sam ga dugo nagovarao da napravi svoj kantautorski album, ali to nam je ostao dužan." Neno Ninčević rekao je da je Dujmić bio "mali zeleni". "Ono što su Maradona i Messi u nogometu, on je bio u zabavnoj glazbi." "Bio je velik, bio je sjajan, i bio je najbolji kad nije bio svoj", rekla je Doležal. U emisiji smo slušali Vladu Kalembera, Jasnu Zlokić, Sanju Doležal, Vladimira Kočiša Zeca, Gorana Karana i mnoge druge pjevače. Je li to nostalgija? Nego što! Ako današnje generacije naprave deset posto Dujmićeva opusa – ili Arsenova, Mišina, Runjićeva – naklonit ćemo im se do poda, skinuti kapu i polizati cipele. Propast je ovo, kataklizma, rasulo, sunovrat, slobodni pad. Teško može biti velikih aligatora u maloj močvari, ali se u A strani prisjetimo i razveselimo onih iz velike.
Nedjeljom u 2, HRT, 23. siječnja, 14:00
Dobra gošća Nedjeljom u 2, Sandra Benčić, dala je tračak nade da bi se pet milijardi kuna koje ćemo – kako sada stvari stoje – morati vraćati Europi, možda ipak moglo spasiti, barem veći dio."Obnova je pitanje opstanka života, i u Zagrebu i na Baniji. Sad je pitanje hoćemo li dobiti odgodu za europski novac. Sad smo saznali da nismo dobili odgodu. Moj prijedlog je da se sredstva od prvog potresa prebace na banijski potres i koriste za progresivnu štetu koju je taj potres napravio u Zagrebu", rekla je Benčić, a ako se dobro sjećamo, premijer je rekao da će jedan telefonski poziv Ursuli biti dovoljan, pa hajd' da vidimo. "Najveća greška u obnovi je što nema jedne institucije koja će sve koordinirati, a ne 16 agencija i ministarstava. To smo od početka tražili", rekla je Stankovićeva gošća, dodavši da nije dobro da se premijer skriva iza svojih ministara, konkretno iza notorno neefikasnog Horvata. "Ovom brzinom ćemo Zagreb obnoviti za 200 godina", rekla je. Iznijela je i racionalnu ideju. "Nikad u 20 godina nije napravljeno rekonstruiranje u javnom sektoru. Da je to napravljeno, ne bismo bili ovdje gdje jesmo. Što se tiče viška u Holdingu, želim naglasiti da je ovo tek početak razgovora sa sindikatima i da se tek razgovara gdje su viškovi. Sindikati su svjesni da na dva radnika imamo jednog administrativnog", rekla je Benčić. Prvi na popisu za otkaze su oni na rukovodećim položajima, objasnila je. "Holdingu nedostaje operativnih radnika i svima koji su višak će biti ponuđeno da prijeđu na neko operativno radno mjesto". Kikaši kao škovacini? Dobra ideja, s jedno 20 godina zakašnjenja.
portalnovosti
