Vaš je kritičar iz 20. prešao u 21. stoljeće – nabavio je Netflix i zaključio da je odluka bila ispravna. Zbogom dosado, dobro jutro "Kruno"! Uspješnica koja opisuje život Elizabete II. ušla je u petu sezonu. Epizode su vrh anglosaksonske TV produkcije, što znači vrh svijeta
Olivia Colman u ulozi kraljice Elizabete II. (foto Netflix)
Kruna, Netflix
Vaš je kritičar iz 20. prešao u 21. stoljeće – nabavio Netflix – i zaključio da je odluka bila ispravna. Zbogom reprize rutiniranih televizija, zbogom predvidiva pragmo lijenih urednika, zbogom dosado! Dobro jutro, mrežna produkcijo! Elem, Netflix je, kao što je poznato, "pružatelj internet streaming usluga na zahtjev". To je skladište serija i filmova koje vam u svakom trenutku stoji na raspolaganju (cijena prava sitnica, desetak eura mjesečno), a zauzvrat uvijek imate raskošan jelovnik. Netflix smo otvorili "Krunom" ("The Crown"), uspješnicom koja je ušla u petu sezonu, a opisuje život kraljice Elizabete II. Epizode traju po 58 minuta i predstavljaju vrh anglosaksonske televizijske produkcije, što znači vrh svijeta. Dramski kostur uvijek je – zaključili smo nakon desetak epizoda – isti. Producenti serije žele pokazati ono što se kruna, odnosno dinastija trudi sakriti. Elizabeta, njezina prpošna sestra Margareta, Elizabetin nekonvencionalni suprug Philip, a u kasnijim epizodama Diana, Charles, Camilla itd., oslikani su kao ljudi od krvi i mesa, ne samo institucije ili legende. Tu je formula koju mase najviše vole – i bogati plaču. U epizodi koja prikazuje odlazak Winstona Churchilla, parlament u znak oproštaja od modernog slikara Sutherlanda naručuje portret najvećeg premijera u povijesti Britanije. Umjetnik ga portretira takvim kakav jest – star, onemoćao, naboran. Churchill pobjesni, na kraju uništava portret. Slikareva objašnjenja kako to "nije tendencija, nego starost, nemoć, stvarnost" nisu pomogla. Churchill je za povijest htio ostati ljepši no što je bio. Takva je cijela serija "Kruna" – to su realistični portreti koje bi vlasnici lica najradije uništili. Možemo li kod nas zamisliti takve portrete povijesnih vođa? Ni u ludilu. Uglavnom, preporuka za Netflix. Nećete pogriješiti, sve ako ga samo zbog "Krune" kupite.
Novi dan, N1, 23. kolovoza, 08:00
Čemu metafizika oko "Za dom spremni"? U prekršajni zakon treba uvesti drakonske novčane kazne za izvikivanje nacističkih, ustaških i četničkih parola, i mirna Bosna. Povjesničar Hrvoje Klasić u "Novom danu" govorio je o obilježavanju Dana žrtava totalitarnih i autoritarnih režima pa se dotakao i ZDS-a. "Po meni, 'Za dom spremni' mora biti zabranjen, to je bio ustaški pozdrav 1941., a bio je ustaški pozdrav i 1991. 'Za dom spremni' mora biti zabranjen. Međutim, ako i neće biti zabranjen, to nije najveći problem u hrvatskom društvu", rekao je Klasić pa nastavio: "Bio bih sretan kad u hrvatskom društvu ne bi bilo toliko ljudi koji smatraju da nešto ustaško nije problematično. Mnogi pričaju da se to odnosi isključivo na 1991. I tada je imalo ustašku konotaciju. To je varka, obmana i kukavičluk. Austrija je to najbolje pokazala. Potrebna su financijska kažnjavanja, nikakvo pozivanje na moral. Plati – pa budi frajer. Viči ZDS, nosi ustaške majice!" Hrvoje Klasić je, podsjetimo, dragovoljac Domovinskog rata, koji su tako nazvali Denis Kuljiš i Marko Grčić pa je ime zaživjelo. Na pitanje o Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima Klasić je rekao: "Bio sam pozvan da sudjelujem u tom Vijeću i odbio sam." Dodao je da je ono osnovano "isključivo zato što Plenković i Vlada nisu imali snage da se sami obračunaju s ustaškim pozdravom". "Sve je bilo jasno i onda se dogodilo ono najgore. Oni su nakon godinu dana dali nekakvo mišljenje i onda se pokazalo da do zakonskog rješenja nikom nije stalo. I to je najskandaloznije u cijeloj priči, što HDZ već 30 godina koketira i ne želi se odreći onog biračkog tijela koje u ustaštvu ne vidi najveću sramotu", kazao je, dodajući da se raspadom Domovinskog pokreta HDZ ponovno približava tom dijelu biračkog tijela. "Dok god je tako, bit će ovakva situacija", zaključio je Klasić.
Novi dan, N1, 29. kolovoza, 08:00
Dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić iznijela je u "Novom danu" zaprepašćujuće podatke o obnovi u Glini. "Mi smo bili prvi po iseljavanju, a za vrijeme potresa otišlo je još više ljudi i popis će biti veliko razočaranje", rekla je. Ako su podaci koje je iznijela točni, Glini se loše piše. "Pola žutih naljepnica prešlo je u crvene nakon svih ovih potresa. Ljudi nakon devet mjeseci nisu priključeni ni na vodu ni na odvodnju, kontejneri prokišnjavaju, treba napraviti nadstrešnice nad njima. Cijene materijala toliko su skočile da čovjek, čak i kada bi sam išao raditi nadstrešnice, ne bi mogao kupiti materijal. Početkom travnja jednu smo kućicu od 35 kvadratnih metara kompletno opremljenu namještajem kupili za 85 tisuća kuna, a sad bez namještaja košta 150 tisuća. Mislim da bi se država trebala uključiti u sufinanciranje tog materijala", dodala je. S udrugom Ljudi za ljude u kojoj djeluje, kaže, sagradili su preko 20 drvenih kuća, kupili montažne i kupuju kuće sa zelenom naljepnicom. "To broji preko 36 objekata, koje su privatni mali ljudi donirali", rekla je. Na pitanje koliko je onda država sagradila kuća, ako su privatni donatori uspjeli njih 36, dala je kratak odgovor: "Na području grada Gline država nije izgradila nijednu kuću. Nula." Istoga dana oglasio se stožer Civilne zaštite. "Pored svih neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i drugih administrativnih zapreka do sada je obnovljeno 400 kuća na potresom zahvaćenom području. I to u Petrinji 120, Sisku 78, Glini 52, Jasenovcu 24, Hrvatskoj Dubici 21, Sunji 11, Topuskom 11, Martinskoj Vesi 10, Hrvatskoj Kostajnici 10 i Gvozdu 7", kažu iz stožera. Jesu li to samo popravljeni dimnjaci, kako tvrdi dogradonačelnica Gline, ili su doista napravljene kuće? Saznat ćemo. Kako god bilo, postojeći model obnove – od zakona nadalje – nije efikasan; tek na jesen dobit ćemo novi, a na zimu gradnje kuća nema.
Duhovi Afganistana, HRT, 29. kolovoza, 21:10
Graeme Smith kao mladić otišao je u Afganistan, kao ratni izvjestitelj, da bi se u tu zemlju vratio prije izvjesnog poraza Amerike i njihovih saveznika. Njegova iskustva sažeta su u ovom izvrsnom dokumentarcu, prepunom dojmljivih slika i upečatljivih sugovornika. Napokon, iako svaka zemlja ima svoje talibane i svoje liberale, u Afganistanu su njihove razlike najizrazitije. Smith je razgovarao sa svima: svojim starim poznanicima, ženama koje ne žele burke, djevojkama koje idu u škole, vladinim dužnosnicima, progresivnim učiteljima. Većina tih ljudi koje smo gledali na HTV-u u nedjelju navečer sad je vjerojatno mrtva, ili u progonstvu, ili po zatvorima. Velika Britanija, Sovjetski Savez, Sjedinjene Države, svi su propali u planinama i gudurama Afganistana, u kojima je pokopana i ideja širenja liberalizma, ljudskih prava, demokracije i sličnih vrijednosti. Na novu ćemo se intervenciju načekati. Amerika, kako bi rekao Churchill, uvijek posegne za pravim rješenjem kada ispuca sva pogrešna.
