Nemačka medicina je najbolja na svetu, govorio je Bata Stojković u "Ko to tamo peva", a danas slično možemo reći za njemačku kinematografiju. Christian Petzold, Florian Henckel von Donnersmarck, Oliver Hirschbiegel i Max Färberböck dostojni su nasljednici Fassbindera, Von Trotte, Wendersa i Herzoga




Iz filma "Djelo bez autora" Floriana Henckela von Donnersmarcka




Djelo bez autora, Cinemax, 19. siječnja, 20:30


Nemačka medicina je najbolja na svetu – govorio je Bata Stojković u "Ko to tamo peva", a mi danas možemo reći kako njemačka kinematografija sigurno spada među najkvalitetnije na planetu. Christian Petzold, Florian Henckel von Donnersmarck, Oliver Hirschbiegel i Max Färberböck dostojni su nasljednici Fassbindera, Schlöndorffa, Von Trotte, Wendersa i Herzoga, dok su glumci njemačkog govornog područja, pokojni, prerano umrli Ulrich Mühe, Nina Hoss, Peter Kurth, Sebastian Koch, Til Schweiger, Christoph Waltz, Bruno Ganz, Thomas Thieme... ravni suvremenim holivudskim zvijezdama ili bolji od njih. Želite li uživati u dobrom filmu, pogledati kako se ozbiljan narod odnosi prema traumama iz prošlosti i sadašnjosti ili jednostavno prekratiti vrijeme, teško ćete pogriješiti s proizvodima Made in Germany. Njemačka više nije prevelika za Europu, premala za svijet, jedna kulturna nacija vratila se sebi.


Film "Djelo bez autora" priča je o nacistu koji se za vrijeme rata bavi eugenikom, sterilizacijom i eliminacijom "genetski nesposobnih za normalan život", a nakon rata, stjecajem okolnosti, završi kao komunist u DDR-u, pa potom prebjeg u SR Njemačkoj. U oba slučaja drži pritajenim svoja eugenička uvjerenja (i to je ono što plaši: ako pogledamo što danas pišu anonimni građani na webu, vidimo da bi mobilizacija novih legija za takve ideje išla vrlo glatko – svijet vrvi dobrovoljnim čuvarima logora). Na koncu se bumerang vrati i u njegovu obitelj... Zanimljiva je i slika crvenoarmejca u ovom filmu (to je, nema sumnje, paradigmatski Rus – Evgenij Vladimirovič Sidihin koji glumi i u "Jednoj ženi u Berlinu" – kao oličenje brutalne snage i nemilosrdne pravde; njemačka kinematografija očito priznaje pogrešku njemačke povijesti). Von Donnersmarck je veliki autor malog broja filmova. Svjetski poznat postao je po Oscarom nagrađenom, briljantnom "Životu drugih", filmu o agentu Stasija u kojemu pod konac DDR-a prevlada čovjek. U Hollywoodu je potom snimio osrednji film "Turist", s Angelinom Jolie, a kad se vratio podneblju i temama koje najbolje poznaje, ovaj 2,05 metara visok njemački aristokrat (rođen 1973.) opet je napravio veliku stvar. Kyle Smith iz "National Reviewa" kaže da je riječ o "kinematografskom remek-djelu" i dodaje: "To je možda najbolji njemački film koji sam ikad vidio." To je možda pretjerana ocjena, ali preporuka za gledanje svakako jest.

N1 Info, 22. siječnja, 10:30


Probudiš se oduševljen "Djelom bez autora", ali domaće vijesti – jesu li to svježe vijesti ili traume iz prošlosti? – odmah ti pokvare jutro. Kao da živimo u "TV kalendaru"! Lani četnici u Višegradu, sad ustaše u Maslenici, pa što je život, Bulajićeva "Bitka na Neretvi"? Elem, nekakvih pet bačava slanine, odjevenih u crne uniforme, s klasičnim ustaškim obilježjima, na obljetnicu Maslenice došlo je provocirati predsjednika Zorana Milanovića, ali je ovaj mrtav hladan naredio okupljenim generalima i vojnicima povlačenje – i svi su se povukli. To je u kut stjeralo i premijera koji je baš slagao lego-kockice s djecom pa, kaže, nije odmah najbolje razumio o čemu se radi. A o čemu se radi? Radi se o tome da čim se Hrvatska proba malo izdići na razinu trenutka u kojemu živi, pa na dnevni red dođu teme poput Ive Žinića, brzine i kvalitete protupotresne obnove razrušenih područja, digitalizacije državnih usluga, povećanja konkurentnosti, razvoja zakržljale pravne države itd., ovakav polusvijet (s "više očiju u glavi no zuba") vrati raspravu na početnu točku. Time se i cijeli kompleks socijalnih odnosa petrificira. Hrvatska propada, demografski nestaje, postaje sve nekonkurentnija, sudovanja traju desetljećima, pravosuđe isporučuje bijednu travestiju pravde i sve ide dovraga jer se bavimo onim što je Ernst Nolte nazvao "prošlošću koja nikako da prođe" ("Vergangenheit, die nicht vergehen will"). Ove crnokošuljaše sigurno vodi neka nevidljiva ruka. Krajnji efekt njihovih performansa je bacanje u drugi plan suvremene otimačine, krađe, pljačke narodne imovine i to je danas posve jasno. "Ustaše su", kako bi rekao Boris Buden, "krajnja točka samodestrukcije", pri čemu nije mislio na ove performere nego na dio srednjostrujaške kulturne elite, ali nema veze, ocjena stoji. Na maslenički incident najburnije su reagirali manjinci i ljevica, a to je pogrešno – ovo je većinski problem, to je smrtonosna autoimuna bolest koju mora izliječiti onaj tko ju je i proizveo, vladajuća stranka većinskog naroda, o tome se radi.



Kiklop, HRT, 22. siječnja, 21:05


Tko god je na program, u povodu smrti Mire Furlan, stavio Vrdoljakova "Kiklopa" ili je jako pogriješio ili je namjerno po drugi put viktimizirao pokojnu glumicu. Pristojno bi bilo staviti "Dunda Maroja", "U raljama života", "Za sreću je potrebno troje", neku od uloga u Corneilleu, Euripidu, Moliereu ili Brechtu, a ne film u kojemu Mira Furlan u ulozi Enke u svakom drugom kadru leži u krevetu, gola ili dopola gola. Još jedna sramota Prisavlja, pri čemu ne znaš je li gore ako je motiv nedostatak takta ili podvala, na liniji kontinuiteta.



N1 Newsroom, 25. siječnja, 18:27


Počeli smo s poviješću, završavamo s poviješću. Bivši saborski zastupnik i kandidat za gradonačelnika Zadra Marko Vučetić izrekao je svoje viđenje incidenta s HOS-ovcima u Zadru (Goranko Fižulić na Telegramu ih je raskrinkao kao lažne HOS-ovce: od četvorice gostiju iz Koprivnice dvojica su toliko mladi da nisu mogli ni sudjelovati u ratu, dok druga dvojica nisu bili članovi HSP-a pa zapravo nisu imali nikakve veze s komemoracijom). Kako to da su Plenkovićevi radari zatajili, zapitao se Fižulić, a Vučetić ponudio svoj odgovor, baziran na omašci Marija Banožića koji je rekao da je to bila obljetnica HDZ-a. "To nije bio lapsus, nego govor podsvijesti", smatra Vučetić. "HDZ smatra da hrvatska vojska i njene pobjede služe njihovim stranačkim interesima. Banožić je izrekao jednu gotovo bestijalnost – da nije potrebno vezati čovjeka uz izrečen sadržaj, nego treba promatrati onoga tko govori. Prema tome, kada govori HDZ-ovac, na to trebamo pristati kao istinu, a netko tko nije u HDZ-u, njega treba, govorom Zvonimira Troskota, eliminirati i procesuirati. Ministar je izrekao svu tužnu stvarnost u kojoj se Hrvatska nalazi, stvarnost zarobljenosti u kojoj se sve što se događalo događalo u funkciji ove stranke koja je zloupotrijebila Domovinski rat i njegove obljetnice. Ministar je rekao da su neki momci provocirali – a čime? Obilježjima HOS-a. Doživljavamo li mi onda obilježja HOS-a kao provokaciju ili ne isključivo se ravna prema tome kada nam neko sumnjivo tijelo u funkciji HDZ-a kaže u kojim trenucima, s kojom vještinom i preciznošću mi to trebamo doživljavati kao obilježavanje neke veličine, veličanstvenih podviga u našoj prošlosti, a kada kao provokaciju", kazao je Vučetić. "Ovo je, u stvari, bio manifest HDZ-a. Da postoji zrelosti i da država postoji u institucijama – ustaški pozdrav ne bi imao što raditi u oslobođenoj državi. Dokle god nismo riješili ZDS, Hrvatska nije oslobođena. Ništa što ima veze s ustaštvom, ideologijom zla, ne može postojati u demokraciji i slobodi", rekao je Marko Vučetić.


portalnovosti