E, pa RTL nas je danas stvarno obradovao! Njihovi reporteri našli su priču koja može ići i za Božić. Otkrili su kako je Ivanka Canki, bivša profesorica Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, oporukom ostavila 220 tisuća kuna zagrebačkoj Prvoj gimnaziji za pomoć siromašnim učenicima. Ta je žena i sama bila ratno siroče pa je dobro razumjela ponižene i uvrijeđene, a pomogla je i slijepima. "Puno slijepih je naučilo brzo, precizno, lijepo, uredno pisati baš zahvaljujući njoj", prisjetio se njezin bivši učenik. Od smrti Ivanke Canki prošlo je pet godina. Zaklada je profunkcionirala uz malo čekanja. "Period između je bio period za premošćivanje nekih administrativnih prepreka i izazova. Uspjeli smo ih riješiti i sada imamo Zakladu 1. gimnazije Akica, koja je prozvana po nadimku gospođe Ivanke Canki'', rekla je ravnateljica škole. Pokojnici svaka čast, a našem društvu pitanje: Gdje je nestala filantropija? Novac u dobrotvorne svrhe daje se samo u izravnim TV prijenosima, ostentativno se iskupljuje savjest, podijeli se sitniš, obično tako da svi vide, i to je sve. Nasuprot tome, američki bogataši imaju običaj osnivanja velikih zaklada u koje daju lavovske dijelove svoga imetka. Warren Buffett, najbogatiji čovjek svijeta, vjeruje kako je postao milijarder zato što se rodio u Americi a ne u Etiopiji, pa je osnivanjem zaklade vratio sudbini dio onoga što mu je ona darivala. Jednako tako učinili su i milijarderi Rockefeller, Carnegie, Bill i Melinda Gates i brojni drugi. Na Balkanu je nekad postojala praksa ktitorstva, mecenatstva, zadužbinarstva, ali toga više nema. Gdje su zaklade Todorića, Kutle, Tutle, Mutle i drugih tajkuna mile nam i jedine domovine?
N1 BiH, 19. studenoga, 20:00
U emisiji nalik na koridu Emela Burdžović Slipičević održala je, in vivo, predavanje na temu kako pametno i smireno napraviti intervju s nemogućim, trampoidnim političarom. U studio je dovela Milorada Dodika, svježeg gubitnika lokalnih izbora u BiH, koji je cijelo vrijeme ponavljao mantru prema kojoj je on pobjednik. Dodik je učenik nove škole američke demokracije. Vrpoljio se na stolici, ostavljao dojam da bi svake sekunde mogao pobjeći iz studija, nervozno zapitkivao voditeljicu "kad će kraj", "ovo nema smisla", "pustite reklame" i slično. Normabel-voditeljica mirno je sjedila i gandijevskim tonom ustrajno postavljala pitanja, da bi na koncu vidjela da je sve badava. "Hoćemo li razgovarati dalje ili da završavamo?" upitala ga je. "Završite, nema potrebe dalje", rekao je Mile, pa je emisija i prekinuta.
Novi dan, N1, 20. studenoga, 08:20
Iz čitane vijesti doznajemo da će proračun za iduću godinu biti veći od 150 milijardi kuna. Mašala. Nema se, može se! U vrijeme Ivice Račana proračun je bio 80 milijardi kuna, Hrvatska je imala 4,6 milijuna stanovnika. Danas je proračun skoro duplo veći, a broj stanovnika je, kako tvrde svi kvalificirani demografi, pao ispod četiri milijuna. Broj zaposlenih je manji, brojna poduzeća su propala, zemlja je deindustrijalizirana, poharala nas je korona, masa je mladih pobjegla u Njemačku, Irsku i drugdje – a rashodi proračuna bujaju. U doglednoj budućnosti u ovoj će zemlji perspektive biti samo za vlasnike apartmana i državne činovnike, svi drugi postat će suvišni.
N1 News, 20. studenoga, 17:30
I naš Mile odlučio je izvesti svoje posljednje čudo, otići na vlastiti politički pogreb i onda uskrsnuti. U petak još nije bilo poznato hoće li se Milan Bandić pojaviti na premijeri "Kumeka", ali kakav god đon-obraz imao, teško je zamislivo da može uživati u filmu koji ga prikazuje vjerno i istinito, a koji njegov autor Dario Juričan opisuje kao "vječno ponavljanje novog". "Iz ureda gradonačelnika su poručili da naš veleštovani političar, genije i Neron dolazi u nedjelju na centralnu projekciju u 19 sati. Ja ga s velikim veseljem čekam. Evo, danas je iz tiska izašla knjiga koja je njemu posvećena", rekao je Juričan i pokazao knjigu Saše Paparelle i Hrvoja Appelta na čijoj je naslovnici Bandić s vrećicama s kojima ide u zatvor. Filmovi su potrošna roba: vrpca se troši, boja blijedi, digitalni zapisi su oročeni, ali knjige žive. Knjiga o Bandiću, pa i samo njezina naslovnica, generacijama koje dolaze pokazivat će tko je vodio grad 20 godina. Što mu vrijede svi stanovi, milijuni, špic-papak cipele, kad će ga povijest pamtiti po toj naslovnici. A da je ostao samo onaj Bandić koji gaca po blatu Kozari puteva, zamišljen nad problemima ljudi, bio bi velik čovjek ovoga grada. Ovako se upisuje u povijest s nečasnim otpustom. "Što ti vrijedi ako dobiješ sve, a izgubiš dušu svoju", ta rečenica koju je mogao čuti prilikom svojih stalnih boravaka u crkvi nikada nije zabubnjala u njegovoj glavi.
RTL Danas, 22. studenoga, 18:30
Milan Bandić pojavio se na vlastitom političkom pogrebu zamaskiran (masku je na lice stavio s manjim zakašnjenjem od kojih 20 godina), pogledao Darija Juričana ravno u gležanj, pa dao petama vjetra. Nije imao snage suočiti se sa svojom prošlošću. Maratonac posustaje u počasnom krugu, fali mu snage, volje, kisika, jedino je publika oko njega brojna i čeka ulazak u ciljnu ravninu, postavljenu negdje iza rotora u Remetincu. Izdrži, Milane!
Dnevnik Nove TV, 22. studenoga, 19:15
Nova TV jedina je kao udarnu stvar u Dnevniku dala vijest o smrti velikog Mustafe Nadarevića, ali nije Nova toliko zaslužila pohvalu (glumac se tu našao zato što je godinama nosio njihovu uspješnicu "Lud, zbunjen, normalan", a ne zato što su oni fanatici visoke kulture) koliko HRT kao javni servis zaslužuje kritiku jer to nisu učinili. Mustafa Nadarević spada u onu kategoriju 12 veličanstvenih na južnoslavenskim prostorima u kojoj nema prvog, drugog, trećeg – sve su to prvaci. Bio je u rangu Rade Šerbedžije, Fabijana Šovagovića, Ive Gregurevića, Borisa Dvornika, Bate Stojkovića, Mije Aleksića... Čovjek otmjena, pomalo mistična izgleda, mogao je igrati najteže karaktere Dostojevskog – u "Već viđenom" briljantno glumi sredovječnog profesora luđački opsjednutog Lolitom, Anicom Dobrom; u "Gluvom barutu" savršeno glumi Španca, staljinista koji predstavlja jedini dašak modernizacije, doduše autoritarne, u kraju gdje žive brđani koji žderu volujske glave, a u budućnost zaviruju kroz iznutrice zaklane ovce; u "Prosjacima i sinovima" glumi šašavog Matanova brata Ivišu, u "Ocu na službenom putu" opet staljinista Ziju, u "Nepokorenom gradu" (HRT to treba reprizirati, kao i "Sumornu jesen") igra Brku Serdara, u "Velom mistu" Duju, u "Glembajevima" Leonea... Podjednako jak u kazalištu, na filmu i TV-u, Mustafa je bio dio ekipe kakvu nikad više nećemo gledati, nemojmo se zavaravati. Zastor se lagano spušta, scenu prekriva mrak.
portalnovosti
