Na Božić se dogodila eksplozija u Nashvilleu, Bruxelles je uspio dogovoriti trgovački sporazum s Britancima, Walesa je bankrotirao, a u Dnevniku o tome nije bilo ni slovca. Može li se poneka informacija svježija od dvije hiljade godina naći barem u informativnoj emisiji?




Duh Božića i u Dnevniku – Zagrebačka katedrala na Badnjak (foto Goran Stanzl/PIXSELL)




Pressing, N1, 21. prosinca, 20:05


Gavellina predstava "Hotel Zagorje" nastala po tekstu Ivane Bodrožić dobila je nagradu hrvatskog glumišta, a ovdje donosimo par Ivaninih rečenica iz "Pressinga". "Čekanje je", rekla je književnica uredniku Iliji Jandriću govoreći o ocu koji je ubijen na Ovčari, "teško prepričljiv tip agonije, jer ne postoji trenutak kad prestanete čekati, nego se malo-pomalo mirite s tim, ali se zapravo nikad niste pomirili na onaj iscjeljujući način." "Nisam to oprostila. To je nešto što je neoprostivo", dodala je pa nastavila: "To što nisam oprostila egzekutorima s Ovčare, to što nisam oprostila onima koji su huškali i sa srpske i hrvatske strane, i koji su poticali na rat, nemojmo brkati s tim što ljudi često misle da ako nekome nešto ne oprostimo, to ekstendiramo na cijelu naciju. To nema veze sa srpskom manjinom u Hrvatskoj, niti sa Srbima u Srbiji koji nemaju veze sa zločinima. To moramo neprestano naglašavati. Kod nas je nekako usvojeno mišljenje da ako si imao ratne traume i ako si na toj nekoj strani koja je oštećena, tvoj bol i frustracija se protežu na pripadnike cijele nacije, što je suludo. Pritom, da biste nekome oprostili, netko vas mora zamoliti za oprost..." Objasnila je i zašto nikad nije sudjelovala u Koloni sjećanja: "Moje sjećanje na oca i moj osobni pijetet su mi preintimni i prevrijedni da bih ih dijelila u koloni s korumpiranim političarima. Nemam ništa zajedničko ni s Plenkovićem ni sa Željkom Markić ni s Hasanbegovićem ni sa svim tim ljudima kojima Vukovar i Kolona služe kao poligon za skupljanje političkih bodova."



N1 News, 23. prosinca, 18:00


"Ustav su pisali moj profesor Smiljko Sokol i Kruno Olujić. Šeks je napisao samo dio odredaba jer je za drugo intelektualno, kognitivno nesposoban", kaže Zoran Milanović opisujući Vladimira Šeksa, čije je zlodjelo – izborne propise i kroj izbornih jedinica – kao premijer imao pravo i dužnost popraviti, ali nije mu bilo stalo, vrag će ga znati zašto. Prema običaju, Milanović je reagirao tek kad je njegova koža dovedena u pitanje; Šeks se najednom sjetio da bi predsjednika trebalo birati u parlamentu, što znači da iste sekunde treba odustati od te ideje jer smo učinak njegovih makabričnih eksperimenata testirali zadnjih 30 godina, a rezultate, hvala na pitanju, svi vidimo. Pogledati broj stanovnika RH (manji nego pedesetih), BDP (manji nego osamdesetih), emigraciju (veća nego ikad), jednopartijski monolit (jači od onoga koji je SKH imao sredinom 1980-ih, ovi jedino još ne hapse). "To je vrlo neobjektivan i nekompetentan čovjek", rekao je Milanović. Hm, a zašto onda nismo našli kompetentnijega? Njegovi su zakoni uklesani u kamenu, nepoderivi kao onaj pravilnik s Višeg mjesta što ga je Mojsije pokazao na Sinaju. Šeksa je stari režim bez veze učinio disidentom, poslali su ga u zatvor umjesto da su ga, što nalažu zdrav razum i bolji običaji, poslali na triježnjenje u obližnju stanicu milicije. A Hrvatska se još nije otrijeznila od njegovih zamisli.



Božićni program, HRT 1 – 3, 24. – 26. prosinca


Ove je godine javna televizija iskočila iz kolosijeka i sastavila neuobičajeno šarolik i gledljiv božićni program, što će reći da je bilo za svakoga ponešto, a ne samo goli opijum za narod. Na Badnjak su, na Prvom, pustili osuvremenjenog "Ben-Hura", potom komediju o psu "Marley i ja", koncert klape Sveti Juraj, a onda i prijenos ponoćke u kojoj smo ljude koji naređuju naciji da živi online otišli na misu. Fućkaš epidemiologiju, fućkaš osobni primjer, važno je biti viđen u prvom redu katedrale, na sajmu taštine od kojega bi Isus vjerojatno dobio žgaravicu. A dobro dođe i za izbore. Na Božić su prikazani "Čarobnjak iz Oza" i "Divan život", jedinstveni klasik Franka Capre, film s dosta socijalističkih primjesa. Vidjeli smo i reprizu božićne emisije "A strana" iz 2017., pa "Beskrajan dan" (film o hrvatskim izbornim ciklusima – kad god se probudiš, HDZ i Bandić su ti na vlasti!). I Drugi je bio dobar. Na programu je bio "Šegrt Hlapić", "Deset zapovijedi" i hrvatski film "Sve najbolje". Tko je htio, mogao je vidjeti "12 božićnih pasa", "Koka i duhove", "Jaslice za Vukovar" i "Robina Hooda, princa lopova". Emitirani su i "Zagonetni dječak", "Vlak u snijegu" i "Božićna priča". Božić nam je iz Cibone čestitao Milan Bandić, uzoran kršćanin i veliki vjernik. Na Trećem smo vidjeli zadnju epizodu serije "Velo misto" i legendarni musical "Pjevajmo na kiši", na Božić su išle "Pustolovine Toma Sawyera" (odlična ekranizacija), pa standardno "Čudo u 34. ulici", koncert "Božić u Beču" i hrvatski film "Kratki spojevi". Na Štefanje je išao filmski maraton: "Majko, slušaj moju pjesmu", mjuzikl "Diži zastor", akcijska komedija "Ryuzo i sedam veličanstvenih" te "Londonski toranj". U odnosu na prethodne godine ovo je mali, ali spomena vrijedan pomak.



Dnevnik, HRT, 25. prosinca, 19:00


Taman ih pohvališ, a oni sve upropaste! OK, ako je sav program od Badnjaka do Tri kralja, od "našega" do "njiovoga" Božića (Božić je jedan, samo su dva kalendara), prepun nabožnih filmova, koncerata i prijenosa, može li se poneka informacija svježija od dvije hiljade godina naći barem u informativnoj emisiji? Na Božić se dogodila eksplozija u Nashvilleu, Bruxelles je uspio dogovoriti trgovački sporazum s Britancima koji idu u splendid isolation nastavljajući ispisivanje iz povijesti, Lech Walesa je bankrotirao, a u Dnevniku o tome nije bilo ni slovca, samo tzv. duh Božića. A gdje je duh profesionalizma? O, Bože, ne opraštaj im, jer znaju što čine!


portalnovosti