Otvoreno, HRT, 30. studenoga, 22:00
U Otvorenom je najavljena rasprava o novim mjerama vlade za spas gospodarstva – koje sad ide na odjel posebne skrbi uz realnu opasnost da će do proljeća morati na respirator - i očekuješ da se u studiju pojave bar dva poduzetnika koji su očajni zbog novog paketa mjera, ne ugostiteljske jeremije nego netko suvisao, ali avaj! Emisiju vodi najpravovjerniji od pravovjernih, Damir Smrtić, koji se uvijek pobrine da svaka vladina mjera bude popraćena dostatnom količinom pljeska oduševljenih gostiju. Englezi često koriste tzv. smijeh iz kutije (to je onaj smijeh koji u offu čujete u britanskim humorističkim emisijama), a za Otvoreno bi trebalo dobaviti napravu koja umjesto smijeha proizvodi aplauze. U Smrtićevoj emisiji gosti su bili šef Končara Darinko Bago ("pola meni, pola tebi, pola Bagi"), Damir Zorić, predsjednik HUP-a (u kojem većinu čine javna poduzeća), Vesna Vučemilović iz Škorine stranke i još netko. Mislav Togonal od ovakve bi teme napravio gladijatorsku arenu (tema to i zahtijeva), no uz našeg Smrtića jedina logična odluka bila je – ne gubiti vrijeme, prebaciti na Ivoryjev klasik "Na kraju dana", što smo odmah i učinili.
In memoriam Lazo Goluža, HRT, 1. prosinca, 20:00
Čudno! U vrijeme dok Hrvatska nije bila suverena, kvizovi su bili suvereni – legendarna Kviskoteka bila je u cijelosti proizvod domaće pameti, oličene u pokojnom genijalcu Lazi Goluži (1936 - 2020). Sad kad je država suverena, svi su kvizovi, ili barem oni najpopularniji, čak i emisije poput Volim Hrvatsku, strane licence. Zašto, boga mu? Jesmo li se borili samo za slobodan uvoz? Nemamo dovoljno pametnih ljudi? Pa Lazo Goluža je bio živ cijelo vrijeme. Je li odgonetka u uzimanju mita za kupovinu licenci? Ili u jednostavnosti posla: kupiš licencu i voziš po automatskom pilotu? Ili u pomodnosti? Iskreno – ne znamo odgovor.
Po našem, možda staromodnom i od vremena pregaženom ukusu, Kviskoteka je bila bolja od svih svojih kasnijih licenciranih nasljednika. Bila je multidimenzionalna, sadržavala je elemente znanja, intuicije, brzine, bila je inovativna i sto posto domaća. Čak su i članovi žirija bili zvijezde, Žarko Domljan, Dubravka Oraić, profesor Klaić, kojeg su u Top listi nadrealista parodirali u liku dr. Karaklajića, o Oliveru Mlakaru da i ne govorimo, a tvorac kviza, koji ga je zaštitio kao svoje intelektualno vlasništvo, Lazo Goluža, kotirao je kao TV ikona. Pobjednici ciklusa bili su ravni sportskim zvijezdama. Znanje je bilo na većoj cijeni nego sada.
HRT je odao dostojnu počast Lazi Goluži repriziravši cijelu jednu Kviskoteku, doduše iz ratnog razdoblja, kad se već pripremala za posljednju pomast, ali bolje i to nego ništa. A sad pitanje: ima li na tom Prisavlju, među 3000 ljudi, itko tko može smisliti nešto al pari Golužinoj uspješnici?
Otvoreno, HRT, 1. prosinca, 22:00
Ako u studio u emisiju debatnog tipa pozoveš goste koji konfrontiraju mišljenja, to je pola puta do uspjeha, a ako ta mišljenja imaju neki sadržaj, puna šaka brade. Mislav Togonal nije nezainteresiran za gledanost svoje emisije pa zove ljude koji imaju što reći, a jedan od njih, predsjednik Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić, otvoreno je progovorio o fijasku vladinih tzv. mjera: po njemu je epidemiološka struka još 2. studenoga jasno rekla što treba učiniti, ali to nije učinjeno. Vrijeme je izgubljeno, a s njim i životi. Umrlo je i dvoje liječnika. Hrvatska ide prema bergamizaciji. "Prizor od 450 do 500 pacijenata koji se bore za udah, koji se bore za kisik, koji se bore za dah, za još jedan dan života, dosad nije vidio nitko od nas. Preko 20 godina sam u kliničkoj medicini, vidio sam puno teških bolesnika. Međutim, ovakve prizore nitko od nas nije vidio", rekao je Luetić. Bojimo se da dolaze još gori i neviđeniji.
Marija Selak Raspudić, koja je preboljela Covid-19, navukla je masku kako sutradan javnost ne bi pričala samo o njenom nenošenju maske. Saborski zastupnik HDZ-a Ivan Ćelić rekao je pak da vlada ima strategiju i da odluke prvenstveno donosi struka dok je Sabina Glasovac (SDP) rekla da strategija nije postojala te da je dominirala ignorancija i ponižavanje struke, liječnika i znanstvenika. To nije teško uočiti – zaključci prema kojima virus zaobilazi crkve a ide u kafiće; pošteđuje procesije i izborne cikluse HDZ-a, kao i druge događaje važne za rejting te stranke, jasni su i nepismenima.
In magazin, Nova TV, 2. prosinca, 17:00
Kolinda Grabar-Kitarović glumi u telenoveli! To je dobra vijest, gospođa se napokon našla u prikladnom ambijentu, pučki rečeno sapunici. Oduvijek nam se činila nadarenom za tu ulogu: ona je patetična, afektira, izvodi, glumi, glumata i ta joj scena neusporedivo bolje odgovara od one na koju se, šalom povijesti, privremeno popela. Na setu se, rekli su u vijestima, "odlično snašla", dobro je odradila svoj zadatak. Bila je to tzv. cameo uloga, igrala je samu sebe, a štovani publikum epizodu ove epizodistice imat će čast vidjeti nakon Nove godine. "Sjajno sam se zabavila na setu, zato sam i pristala na ulogu", rekla je Grabar-Kitarović. Marisol, Aleksis, spavate li mirno?
Žene diktatora: Velike rastrošnice, HRT, 6. prosinca, 22:00
Na svakim izborima kandidiram se za predsjednicu kako bih izbjegla zatvor, priznaje Imelda Marcos, filipinska stonoga u čijim je ormarima nakon pada režima njenog muža nađena najveća količina ženskih cipela ikada viđena u jednom stanu. Stan joj je pun slika velikih autora: pozira ispod Picassove slike, pokazuje Michelangelovu skulpturu, na zidu ima veliko ulje Francisca Goye. Muž, blaženo počivali diktator Marcos, davno je umro, a ova vitalna, dobro raspoložena i lijepo obučena žena, prešla devedesetu. Nova serija HRT-a Žene diktatora zanimljiv je mozaik prvih dama čiji su muževi imali višak novca i manjak smisla za demokraciju - od Mobutua Sese Sekoa, preko Hitlera i šaha Pahlavija do dotičnog Marcosa. Odabrala Mira Vočinkić.
portalnovosti
