Što god HDZ napravi, postojano je na čelu tabele! Stranka se trudi da tu ljubav očuva pa preko svoga medija, poznatog kao HRT, dovodi odabrane kadrove za odabrane trenutke. U Dnevniku su rezultate zadnjeg istraživanja popularnosti komentirali Maldini i Leinert-Novosel, blago nama




Ništa ne može pokolebati ljubav nacije prema svome Hezbolahu – Pero Maldini (foto Dnevnik/HRT)




Točka na tjedan, N1, 14. studenog, 09:00


Nova voditeljica TNT-a Mila Moralić – koja će svake druge nedjelje voditi emisiju, izmjenjujući se s Natašom Božić – imala je zapažen start. U emisiju je dovela gošću koja je itekako imala što reći. Tamara Laptoš koja je trebala preuzeti DORH, ali ju je Plenković, kao u Arsenovoj pjesmi, zamijenio gorom (namjerno) za samo par mjeseci, kao Sherlock Holmes u izvedbi Benedicta Cumberbatcha, skenirala je slučaj Gabrijele Žalac i otkrila da tu nešto gadno zaudara. DORH-u je, naravno, sve bilo čisto. "U ovom predmetu zaprimili smo prijavu OLAF-a", rekla je Laptoš. Prije toga Ured europskog javnog tužitelja o tom predmetu nije imao saznanja. Za DORH je slučaj bio mrtav da mrtviji ne može biti, ali bez smrti nema uskrsnuća. "Kad zaprimimo prijavu i predmet se registrira u EPPO-u, počinje proces verifikacije", objasnila je Laptoš. "Upućujemo upit u nadležno nacionalno tijelo postoji li takav predmet. Ako se radi na predmetu, radimo avokaciju. Ako nadležno tužiteljstvo nema predmet ili nije živ, donosimo odluku o pokretanju sukladno uredbi. Uredba govori samo o istrazi." Laptoš je potvrdila da je predmet bio mrtav iako je DORH tvrdio da nije bio. "U ovom predmetu donijeli smo odluku o pokretanju istrage. Da smo predmet preuzeli od USKOK-a radilo bi se o avokaciji. Mi smo pokrenuli istragu." DORH je, dakle, glede Žalac rekao – "halali, Huso, mater". Na svu sreću, u Bruxellesu ipak nisu tako široke ruke. Moralić je omogućila Tamari Laptoš da prokaže bijedu sustava kod nas. Pohvale urednici emisije.



Nedjeljom u 2, HRT, 14. studenog, 14:00


U ekonomskoj teoriji devetnaestog stoljeća bile su silno popularne tzv. robinzonijade – autori bi odveli nekog zamišljenog lika na pusti otok, pa na njegovu primjeru razvijali teorijske modele razmjene, trgovine, cijena itd. Jednog takvog, simpatičnog Robinzona dobili smo i mi – zove se Božo Odak; lani je otišao u penziju, ali se onda umjesto svakidašnje jadikovke (nema se, ne može se) odlučio za kupovinu zemlje u okolici Zagreba, zavrnuo rukave, pljunuo u šake – i sad bere po sto tisuća kuna godišnje. Doduše, u znoju lica svojega, kako nalažu Sveto pismo i rani teoretičari socijalizma. Čovjek svakog dana putuje skoro 30 kilometara iz centra Zagreba do svog komada zemlje, i ne žali se. Naprotiv. Njegova je priča emitirana u rujnu u Plodovima zemlje, pa ju je Stanković reemitirao, i tako širi auditorij upoznao sa zanimljivim primjerom. "Od šest kad zvono zvoni anđeoski pozdrav ja sam u vrtu, gdje sam i u podne i u osam navečer. Tri puta treba vam zvono odzvoniti, inače nema vrta", kaže Odak. "Najviše mi se gadi čuti riječ ne isplati se. Jako se isplati. Ja sam u prvoj godini isplatio i zemlju i bunar i kopačicu i sve. Mladim ljudima poručujem, usudite se, krenite! Svi čekamo da država riješi probleme. Mene ne zanimaju država i poticaji. Na rubovima naših gradova je 100 tisuća hektara neobrađene zemlje. Zemlja vapi da je se obradi." Odak je u vrtu izgradio simpatičnu kućicu od paleta, ukratko, idilično, mada naporno. "Kad bi se samo polovica onih koji hrle činovništvu posvetila gospodarskoj struci, naša bi domovina bila za dvadeset godina druga zemlja, jer niti bi tada bilo ovoga mrtvoga kapitala ovdje, to jest neobrađene zemlje, niti bi jedna polovica činovničkih mjesta bila također mrtvi kapital", napisao je prije stotinu i pedeset godina Josip Kozarac. No, Odakova je priča usamljena, kako rekosmo, "robinzonijada", a ne masovna pojava. Njemu zvono zvoni triput dnevno. A nama? Vazda!



Čovjek koji se igrao s vatrom, HRT, 19. studenog, 23:55


Fascinantna je biografija najslavnijeg suvremenog i, nažalost, pokojnog autora krimića Stiega Larssona: čovjeka koji je prodao 90 milijuna primjeraka trilogije Millennium, s karizmatičnim likovima Lisbeth Salander i Mikaelom Blomkvistom. Larsson (Švedi čitaju: Laršon) je za života radio u novinama i bio usput – švedski borac protiv nacista i nacizma. Ali ne protiv starih, ocvalih esesovaca, nego desnih radikala po Švedskoj i Europi. Imao je golemu datoteku i briljantnu memoriju, znao je svakog radikalnog desničara, sve detalje o njemu, doznajemo od Larssonovih prijatelja i suradnika. Larsson je utemeljio Zakladu Expo i izdavao časopis istog imena. Lajtmotiv je bila borba protiv rasizma. Kao jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za desni ekstremizam objavio je knjigu "The Extreme Right" (valjalo bi je prevesti!). A u tu zemlju, koju volimo vidjeti kroz ABBA-u, IKEA-u, Volvo i visoke standarde svega i svačega (inteligentna rješenja iz Švedske), desni je radikalizam prodro početkom devedesetih, s ratovima u Jugoslaviji, kad je na sjever krenula rijeka izbjeglica. Prizori koje smo vidjeli u dokumentarcu odličnog naslova – "Čovjek koji se igrao s vatrom" – šokantni su: masovne demonstracije desničara, nasilje skinheadsa, ubojstva stranaca, obojenih, homoseksualaca – i sve to vrlo masovno. "Posvetio se borbi protiv desničarskog ekstremizma u svijetu i širenju poruke da je demokracija pravo za koje se treba boriti. Film je alarmantan prikaz Švedske od sedamdesetih godina do danas koji, s obzirom na trenutnu političku klimu, neodgodivo podsjeća da je demokracija uvijek u opasnosti. Larsson se predano borio za svoja uvjerenja i kroz seriju Millennium uspio je svoju poruku prenijeti široj publici", piše u najavi dokumentarca, koji valja pogledati.



Dnevnik, HRT, 20. studenog, 19:00


Što god HDZ napravi, kakva im se god svinjarija otkrije – oni su postojano na čelu tabele! HDZ prvi, Ivan Pavao Drugi. Ni presuda za zločinačko udruživanje, ni afera Žalac, ni otkriće da je DORH ekspozitura stranke, ni pad optužnice za Todorića (devet milijuna kuna iz DORH-a, koji veže konja gdje mu aga kaže, ulupano je u vještačenje koje će se morati ponoviti) – ništa ne može pokolebati ljubav nacije prema čuvarima plamena, svome Hezbolahu. A stranka se trudi da tu ljubav i očuva pa preko svoga medija, poznatog kao HRT, uvijek dovodi odabrane kadrove za odabrane trenutke. U Dnevniku su – to ste mogli žmireći pogoditi – objavu rezultata zadnjeg istraživanja popularnosti komentirali Pero Maldini i Smiljana Leinert-Novosel, blago nama. Ni zrna žita neprijatelju, Obrade, mirno spavaj, ništa se ovdje nije promijenilo.


portalnovosti