Krešimir Mikić i Rene Bitorajac u "Području bez signala" (foto Kinorama)
Područje bez signala: Oleg, HRT, 27. prosinca, 21:03
Dvojica poduzetnih rođaka iz Zagreba, Oleg i Nikola, zapućuju se u mrklu provinciju kako bi za nekog arapskog poduzetnika pokrenuli dva desetljeća mrtvu tvornicu turbina koje se više ne proizvode nigdje na svijetu. Put im je popločan dobrim namjerama. To je sažetak prve epizode nove HRT-ove serije koja se emitira ponedjeljkom navečer – a čini nam se da bi mogla biti pun pogodak! Prvih petnaestak minuta ne vrvi adrenalinom, ali ostatak prve epizode ide jakom uzlaznom linijom. U zadnjih 20 minuta, teška, zlokobna atmosfera nadvija se nad junake kao neko prokletstvo i jasno vidite da se to neće dobro svršiti, ali ne znate kako. I tu počinje suspense... Casting je pogođen – Rene Bitorajac i Krešimir Mikić dobro nose glavne uloge, Izudin Bajrović u ulozi razočaranog inženjera, proletera, sjajan je, kao i Tihana Lazović. Dijalozi su dobro napisani, životni, a radnja napeta – s nestrpljenjem očekujemo drugu epizodu, kao i nastavke, da vidimo kako će se završiti ta posttranzicijska avantura. Serija je napravljena prema istoimenom romanu Roberta Perišića, režiju potpisuje Dalibor Matanić, a scenarij Hana Jušić, Milan F. Živković i Jelena Paljan. "Područje bez signala" osvojilo je nagradu za najbolju seriju u programu International Panorama na francuskom festivalu Series Mania, dok je na Seriencamp Festivalu u Münchenu dobilo nagradu publike. Toplo preporučujemo!
Novi dan, N1, 28. prosinca, 08:00
Ljubo Jurčić u Novom je danu Tihomiru Ladišiću opisao svoju procjenu razvoja događaja s INA-om. Vlada je, naime, za četvrtak najavila neku senzacionalnu novost. Kupnja? Prodaja? Jurčić u to ne vjeruje. Niti bi Vlada imala toliko novca koliko bi Mađari htjeli, niti bi Plenković prodao Mađarima hrvatski udio za onoliko koliko bi Mađari dali, pa od svega neće biti ništa. "INA je danas više emocionalno pitanje, sentimentalno pitanje, sjećanje na dobre dane najjače hrvatske kompanije", rekao je Ladišićev gost, dodajući da smo osim prodaje INA-e "razmontirali" i najjaču hrvatsku kompaniju, Agrokor. "Ne vidim razlog za kupnju INA-e. Ona bi imala više emocionalni, nego energetski efekt", dodao je Jurčić, koji očito nije impresioniran državništvom naše tzv. elite, koja je cijelo naše nekadašnje gospodarstvo pretvorila u jedno "sentimentalno pitanje". "Hrvatska se nije organizirala tako da može kreirati razvojne projekte, već samo trgovačke. Hrvatska zadnjih trideset godina samo prodaje, ništa ne gradi. Nije čudo što smo na dnu Europske unije, uz sve hvalospjeve koja Vlada priča o uspješnosti hrvatske politike", rekao je gos'n Ljubo i svaka mu je na mjestu. "Ne znam tko bi INA-om sada, da je kupimo, zapravo upravljao", rekao je na kraju. "Ne znam tko bi je vodio. Najbolji kadrovi su se razišli, neki su umirovljeni, nisu se razvijali novi". Kako nisu? Davor "Damir" Filipović, Tomislav Ćorić, Gabi Žalac, Luka Banja Luka – pa nisu oni ništa lošiji od Mate Bobana i stranačke prethodnice u INA-i, koja se nekoć zvala "nacionalna naftna kompanija", a sad je lanac maloprodaje derivata, ukras u kruni Svetog Stjepana, našeg tradicionalnog hegemona.
Dnevnik, HRT, 28. prosinca, 19:00
Milorad Dodik se na HRT-u mogao osjećati kao na RTS-u, kao domaćin. Udobno zavaljen u fotelju, iskazao je sve svoje zamisli bez ijednog izazovnijeg novinarskog pitanja iz druge fotelje s novinarom Rotimom u sebi. "BiH je imala šansu poštujući prije svega konstitutivne narode – to su Srbi, Hrvati i Bošnjaci – i njihova prava da se izraze na nivou BiH. To se već 20 godina ruši. I tako je BiH maligno oboljela", rekao je Dodik pa zaključio kako ta država nema šanse uspjeti. "Pogotovo kada u ovom trenutku vidite da imate dva naroda koja izražavaju nezadovoljstvo trenutnim stanjem u BiH, to su Srbi, mi, i Hrvati, koji su s pravom ljuti na ovakav sustav u kojem se preglasavaju. Točno onoliko glasova koliko Komšiću treba da pobijedi autentičnog hrvatskog predstavnika. Zbog broja Hrvata ovdje, hrvatskog izbornog tijela, muslimani imaju taj komoditet da izaberu svog Hrvata po volji. Sve što je protiv Hrvatske, hrvatskog naroda i hrvatskih interesa u BiH, tu prednjači Željko Komšić. Ja sam spreman da to posvjedočim svagdje na svijetu. To nije fer prema konstitutivnim narodima. Treba dozvoliti Hrvatima da izaberu svoga autentičnog predstavnika, ja se zalažem za takvu politiku, i to bi moglo dati nekakvu šansu BiH. Ovako, nema šanse", rekao je Dodik, koji je očito postao persona grata na Pantovčaku i na Prisavlju. Kad se Srb i Hrvat slože, i olovo plivat može.
Sve najbolje, Klasik TV, 31. prosinca, 11:30
Sa zakašnjenjem od pet godina pogledali smo uradak Snježane Tribuson i o filmu, kao i o autorici, možemo reći sve najbolje. Snježana Tribuson voli svoje likove, to su tzv. obični, mali ljudi, obično ugodno popunjeni, koji sanjare o sreći, sretno se ili nesretno zaljubljuju, s ljubavlju rade božićne kolače, po zidnim panoima pišu podsjetnike i stavljaju novinske članke o zdravom životu... To smo, dakle, svi mi, pa ulazeći u svemir njenih likova ulazimo u svoj dom. Snježana Tribuson režiserka je velike i profinjene vizualne nadarenosti – svaki njen kadar omogućuje užitak, bez obzira na to slika li utrku moljaca kroz uske koridore stana (kamera Goran Trbuljak) ili daje detalje u interijerima stanova svojih likova. Uvijek su to prizori velike, rafinirane ljepote, a dati su diskretno, u nježnom, promišljenom režijskom sfumatu. Tribuson zna proizvesti humorni efekt i slikom, takva je scena u kojoj djevojka, medicinska sestra koja se u klinici zaljubila u Gorana Bogdana, kolegicama odlučuje pokazati kako je on lijep, pa im vadi – rendgensku sliku njegove lubanje. Beskrajno dobro! Casting je njenih filmova odličan, glumci dobro nose svoje role, scenarij je životan, muzika Dinka Appelta savršeno sljubljena s temom. Usporedimo li slične božićne filmove nastale u Working title productions (npr. svjetski hit "Notting Hill") s njenim, vidjet ćemo da je engleski uradak rađen s puno ruku u scenariju, humor je proizvođen i to se nakon nekoliko gledanja jasno osjeti, a ovdje nastaje nekako spontano, izvorno, logično... Tribuson je nasljednica onog najboljeg u opusu Kreše Golika (na kojega se dosta oslanja) i da nije autorica jedne male kinematografije, s ovim filmom na engleskom jeziku dospjela bi na vrh svijeta. Cum laude.
Filmski novogodišnji program, HRT
Na Prisavlju se u malom dobro vide metastaze hrvatskog društva u velikom. Politički program, informativni program, utočište je politikanata koji se bez služenja politici ne bi lako kruha najeli, dok su apolitični dijelovi programa – npr. filmski, pa i zabavni program – zadržali visoku razinu. HRT je za Novu godinu imao najbolji filmski jelovnik – veliki vestern Sergija Leonea "Dobar, loš, zao", pa "Nedodirljivi", pa "Malena", "Sandokan", "Miris trešnje"... za sve to trebalo je (bez obzira na to što smo većinu filmova gledali iks puta) stisnuti tipku R kao record. Pohvale.
portalnovosti
