TV rašetanje: Snježna Slavica

Šoa, HRT, 24. – 27. siječnja, 21:59

Prije 80 godina, 20. siječnja 1942. u vili smještenoj na obali jezera Wann u predgrađu Berlina održana je konferencija na kojoj je dogovoreno "konačno rješenje 'židovskog pitanja'". Premda riječ "istrebljenje" nije izrečena ni jednom – umjesto nje korišten je široki pojam Endlosung – svi su nacisti znali što to znači. Antisemitizam, širom Europe stoljećima uzgajan u krilu crkava i nacionalista, u berlinskom je rezidencijalnom predgrađu kulminirao. Od srednjovjekovnog imperativa "Ne možete živjeti među nama kao Židovi" (pokrstite se), preko inovacije "Ne možete živjeti među nama" (ako se i pokrstite, javno ste kršćani, a tajno i dalje Židovi, idite u geta), dospio je do krajnje točke: "Ne možete živjeti" (Raul Hilberg). Mržnja prema drugima i drukčijima, zavist prema uspješnijima i pismenijima, grabežni porivi, sve je to u korijenu antisemitizma – osjećaja koji nikako ne treba shvati kao ekskluzivnu mržnju prema Židovima. Židov je uz ostalo i Drugi kojemu se zavidi, koji nam "krade užitak", netko čiju ćemo imovinu oteti zakriljeni uvjerenjem da se radi za "našu stvar". HRT već treću godinu zaredom u ove dane (27. siječnja je Dan sjećanja na žrtve holokausta) emitira remek-djelo dokumentarizma, film "Šoa" (holokaust), koji surovo verističkim snimkama pokazuje narav genocida kakav povijest nije vidjela. Odabrala Mira Vočinkić – pohvala. (Komercijalne televizije ne bave se ovim sjećanjima; ostanemo li osuđeni samo na tržišne medije, zaborav je neminovan.) Prikazan je i film Branka Ivande "Lea i Darija", o holokaustu u Hrvatskoj. U srijedu je prije "Šoe" HRT emitirao i Spielbergovo remek-djelo "Schindlerova lista", jedan od najpotresnijih filmova ikad snimljenih na tu temu. Veličina Spielberga ne vidi se samo u sjajnim režijskim rješenjima, već i u činjenici da je junak filma pozitivni Nijemac. Onaj jedan, jedini. To sineasti našeg podneblja nikad neće dostići, a neće, jer i ne traže. Baš na toj točki, na kojoj se traži dobri Drugi, leži spas čovječnosti. Oskar Schindler je, inače, bio onaj njemački obavještajac koji je Wehrmachtu 1939. nabavio poljske uniforme neophodne za inscenirani napad "Poljaka" na njemačku pograničnu karaulu, čime je otpočeo Drugi svjetski rat. Bio je nacist, ali se pokajao, pa završio kao Pravednik među narodima. U jednom momentu, vojnici mu otimaju Itzhaka Sterna, nezamjenjivog poslovođu. Schindler ga u zadnji tren skida s transporta za neki logor smrti, a dvojici podoficira prijeteći kaže: "Gospodo, mogu vam jamčiti da ćete do kraja mjeseca biti na jugu Rusije"...

N1 studio uživo, 26. siječnja, 10:00

A tadašnji jug Rusije – zapravo SSSR-a – jest današnja Ukrajina. Na tom pravcu napredovala je prema Moskvi armija pod zapovjedništvom Von Mansteina. Iza njemačkog pohoda ostalo je 15 milijuna mrtvih Rusa, odnosno 27 milijuna mrtvih Sovjeta. Samo četvrt stoljeća prije, 1914. tim su pravcem napredovale kajzerove vojske. Jedan njemački general ovako je, piše Isaac Deutscher, opisao napredovanje prema Moskvi: "Ovo je najsmješniji rat koji sam ikada doživio. Vodi se gotovo isključivo u vlakovima i kolima. Čovjek stavi na vlak šaku pješaka sa strojnicama i jednim topom i odjuri do iduće željezničke stanice. Osvoji tu stanicu, uhapsi boljševike, ukrca na vlak drugi odred i putuje dalje…" Nakon njih je u Rusiju upala Churchillova alijansa, koja je pomagala bijele. Stoljeće prije do Moskve je došao Napoleon. Hm, a možda u Moskvi imaju pravo na strah jer ih opkoljavaju sa svih strana, i ulijeću na meki trbuh? Nataša Božić pozvala je u emisiju Jelenu Jurišić, koja je narušila jednoglasje na temu moguće rusko-ukrajinske konflagracije, kao što je to učinila i u intervjuu za Novosti. Na pitanje zašto se gomila vojska na granicama tih dviju država, Jurišić je rekla: "Neki dan je Blinken rekao da se ruske snage nalaze 400 kilometara od granice. Onda su ruski vojnici u Moskvi na granici… Tamo je 108 tisuća ruskih vojnika i 140 tisuća ukrajinskih, prema pisanju medija. Kad ste čuli za invaziju gdje je broj napadača manji od obrambenih snaga? To jednostavno ne postoji." "Dizanje tenzija", rekla je, "uglavnom odgovara SAD-u i Velikoj Britaniji koje su glavne u stvaranju te propagande. Blinken je bio u Ukrajini i nakon razgovora s njim je Zelenskij rekao da neće biti rata. Bio je u Berlinu, pa je i tamo rečeno da neće biti rata. Sve strane u Europi govore da neće biti rata, a mi i dalje imamo SAD i Veliku Britaniju koje huškaju na rat." Želi li Ukrajina mir, potpisala je sporazum u Minsku, treba ga provoditi u djelo – i to je predvorje mirne reintegracije. Detant, miroljubiva aktivna koegzistencija, to bi bila formula sreće, ali za detant je potrebno dvoje. "Ukrajina ne želi razgovarati s pobunjenim republikama, nikakvog razgovora nema, a osnova Erdutskog sporazuma i mirne reintegracije Podunavlja je dijalog", rekla je dr. Jurišić, osvrćući se na Plenkovićev izvoz mirovnih rješenja iz Hrvatske. Ni jednu Rusiju nije potrebno braniti – ni carsku, ni boljševičku, ni Putinovu – a još manje je treba napadati, ako se nas pita.

Oko magazin – Bajaga, RTS Svet, 27. siječnja, 23:47

"Limene trube duvaju, ne volim vojnu muziku". Oko magazin, posvećen Momčilu Bajagiću-Bajagi – zlatnom dečku jugoslavenskog rokenrola – pokazao je koliko je širok gaz i kako dubok zahvat tog pjesnika, pjevača i svirača takozvanih lakih nota. O Bajagi je govorio najveći moderni srpski pisac Dušan Kovačević, za čijeg je "Profesionalca" pisao muziku i nastupao u filmu, koji je autoritativno kazao da je Bajaga pjesnik jer svatko zna bar jednu njegovu pjesmu napamet; Vesna Zmijanac, kojoj je napisao neke pjesme, a neke nije pa je na njih ljubomorna; Petar Peca Popović iz čije su garaže, jer je bila dovoljno velika da primi opremu, kretale sve turneje Riblje čorbe; Branko Đurić, koji misli da je Bajaga jedinica za rok, pa je "jedan mikrobajaga" već velik kompliment; glumac Gordan Kičić, nogometaš Mitar Mrkela, muzičar Vukašin Marković... Emisija je reprizna, posvećena 40-godišnjici njegove karijere, a onima koji ne znaju recimo da je MBB naše gore list – rođen je u Bjelovaru, kao i veliki beogradski umjetnik Bogdan Diklić. Autorici emisije Jeleni Mitrović Tomić hvala za podsjetnik na sretnija vremena, kojih je Bajaga simbol.

Dnevnik, HRT, 29. siječnja, 19:00

Strava u Americi – pada snijeg! Ima ga više od pet centimetara, možda čak i punih deset. "Ciklonska oluja". Temperature su pale čak i ispod nule, i sve to razlog je da HRT u program uključi hiperaktivnu dopisnicu iz Amerike, Branku Slavicu koja se javlja iz suncem okupanog Washingtona koji je oluja zaobišla. "Zamisli, pada snijeg zimi", piše jedan prijatelj. "Čak dvoje-troje mrtvih. Kao, puste ulice, nema struje, tako da su očito ljudi i reklame privid. Siguran sam da i Ameri izvještavaju svaki put kad bura u Senju puše 120 na sat, pa se zatvori magistrala, a potom i Maslenički most. To sigurno izaziva sućut. Posebno kod Amera. Umjesto da nam javlja kako američki građani vide problem Ukrajine, ona izvještava o snijegu. Zamisli, snijeg usred zime – to je pravo čudo", zaključuje prijatelj, a mi smo se prisjetili jedne pripovijesti Varlama Šalamova, iz "Priča s Kolime". "Vani je bilo minus trideset", piše Šalamov pa zaključuje: "Znali smo – došlo je proljeće."