Britanski humor nimalo vulgaran, agresivan i prost: Graham Norton i gosti (foto Screenshot)
Zaborav, HRT, 28.srpnja, 00:46
"Ja sam, zapravo, zaigran čovjek", govori Vlasta Knezović, "nisam glumica. Sve što radim, danas je to slikarstvo, jučer gluma, sve je igra, i želja da pobjegnem od težine ovog današnjeg svijeta. Jer, ja nisam čovjek današnjeg vremena." Lijep, melankolijom prožet monolog o osjećaju otuđenosti, u kojega se u ovo vrijeme otkazanih letova nije teško uživjeti, mogli smo čuti u dokumentarcu o pozivu glumice, snimljenom 2007. Uz Vlastu Knezović, u "Zaboravu" smo čuli što o svom pozivu i životu misle Neva Rošić i Zrinka Cvitešić. Nisu izrekle puno ohrabrujućih riječi o profesiji u koju mnoge hrle. Neva Rošić požalila se na težak položaj žena u glumištu – i zbog malog broj dobrih uloga, i zbog seksizma podneblja. Zrinka Cvitešić nasmijala se na konstataciju da je zvijezda. "Zvijezda bez stana?"
"Ako u ovaj posao uđeš sa pravom željom da stvaraš umjetnost, da budeš iskren, da budeš potpun, da daš sve od sebe, onda je to težak posao. Ako uđeš površno, sa željom da dođeš na naslovne strane, onda taj posao nije tako težak – ali tad nema smisla", zaključila je Knezović.
Trag u beskraju, HRT, 29. srpnja, 22:01
Sto tisuća ljudi okupilo se na rivi na Korčuli na koncertu održanom u sjećanje na Olivera Dragojevića. Posmrtna sudbina ovog pjevača neobična je, posve atipična – on, koji je za života bio voljen i uvažavan, bez padova u karijeri, ali uvijek pomalo u sjeni Miše, postao je institucija, i to jedna od onih – rijetkih – u kojima se odražava sjećanje i zahvalnost kolektiva. Što je to u Oliverovoj muzici (ako je stvar u glazbi) što je naciju natjeralo u posve netipičnu izgradnju ovakvog kulta, trebali bi istražiti sociolozi. Nostalgija? Pokušaj "bijega od današnjeg, nepodnošljivog vremena" o kojemu je govorila Vlasta Knezović?
Graham Norton i gosti, HRT, 30. srpnja, 00:05
Briljantan i nedostižan! Samo je Graham Norton u stanju dovesti u jednu emisiju Hugha Granta, Judi Dench, Matthewa McConaugheya, Michaela Bubléa i bend Coldplay – i pritom ostati glavna zvijezda. U Graham Norton Showu nitko ne može ukrasti show Grahamu Nortonu. Mnogi se naši tv voditelji trude postići njegovu ležernu duhovitost, ali niti jedan ne može letjeti na toj visini. U čemu je tajna? Zašto je britanski humor "najbolji na svetu", kao i "nemačka medicina"? U to je teško proniknuti; dio objašnjenja vjerojatno leži u činjenici da na prostorima engleske jurisdikcije nekoliko stoljeća sunce nikad nije zalazilo. Moćna i bogata država, utemeljena na aristokraciji dugog trajanja i visokog stila, iznjedrila je rafiniranu duhovitost koja počiva na finesi, na gegu i na otmjenosti – ta duhovitost nikad nije vulgarna, agresivna i prosta. U Engleskoj tri stotine godina nije bilo nasilne smjene vlasti. Engleski pisci i govornici, Shaw, Churchill, Orwell, Thackeray, nedostižni su, a Norton je vrline koje su oni ugradili u englesku opću kulturu, pretočio u cirkusku atrakciju svoje emisije, u kojoj se suludim tempom izmjenjuju replike, dijalozi, prilozi – ništa tu ne traje previše dugo, sve je aforistično, lapidarno, emisija izgara kao štapin. Je li tajna u brojnoj ekipi koja opslužuje Nortona? Možda dijelom i jest, ali to ne objašnjava stvar. Gale je dobio Cezar, a ne Rimljani, kako jednom reče Napoleon. I s najlošijim gostima (a ovi u petak su bili najbolji) Grahan Norton radi sjajan šou, pa urednici Miri Vočinkić izbor klasika ne treba upisivati u posebnu zaslugu. Long live GN Show!
Kolaži o laži: Lažne snimke, HRT, 1. kolovoza, 13:59
Marshall McLuhan svojedobno se proslavio doskočicom prema kojoj je "medij poruka", a danas je sasvim jasno da je medij oružje. Tko to ne vjeruje, neka pogleda drugu epizodu dokumentarne serije Kolaži o laži (u terminu Nedjeljom u 2) u kojoj su autori demonstrirali tehniku deep fake. Riječ je o televizijskim "fotomontažama" – uz pomoć suvremenih računalnih tehnika, danas možete bilo koje lice i glas umontirati u bilo koji događaj, na gotovo savršen način. Autori su interpolirali Franju Tuđmana u jedan Titov posjet Zagorju, slijepili posve nemoguću stvar – dva predsjednika igraju ping-pong, pa tu snimku prikazali publici – i većina nije ni pomislila da je riječ o montaži premda je u kadru bila i salveta na kojoj je logotip HDZ-a. Drugu montažu napravili su s Mesićem. Imitator Denis Bašić pročitao je šašavi "Mesićev" monolog, u kojemu se doživotni bivši predsjednik hvali kako tako dobro pjeva da mu se i Pavarotti divi... Mesić je bio zapanjen izgledom snimke. "Pa to može poslužiti kao dokaz na sudu", rekao je. "Puste ti to, i ajde ti dokaži da nisi ti; možeš jedino tražiti svjedoke da si u to vrijeme bio na drugom mjestu..."
"Vjeruješ li ti meni ili svojim očima", upitao je neki Francuz svoju ženu. U njegovo se doba još i moglo vjerovati svojim očima, danas više ni njima.
Medijima se danas, lakše i efikasnije no ikad, ubija; pojedince i skupine, medijima su ruše i uzdišu režimi, medijima se mijenjaju geopolitičke realnosti...
Ruperto Chapi: La Margarita, barokni balet s konjima, HRT,1. kolovoza, 21:00
"Dok drugi ratuju ti se, sretna Austrijo, ženi" – dok je ta poslovica vladala nikad prežaljenom carevinom naših djedova i baka, radost je vladala ovim prostorima. Treba samo čitati memoare genijalnog Stefana Zweiga, da se vidi kako je Austro-Ugarska – do pred svoj kraj – zapravo bila uzorna država i skladno društvo, koliko god jedna tako složena zajednica to može biti. Nesreća je došla kad su uniforme dobile prevagu nad vjenčanicama. U emisiji koju smo vidjeli na Trećem – da vidjeli, netremice gledali dva sata! – posmatrali smo konjski balet koji je car Leopold I. organizirao 1667. godine u trenutku svog – A ti se sretna Austrijo, ženi – vjenčanja u Beču. Konji su dva sata plesali u savršenom ritmu; konji sjajni, uglancani, očetkani, elegantni, vitki, lijepi i, ako je suditi po kompliciranoj koreografiji koju su slijedili uz pomoć jahača, inteligentni, bistri, nadmoćni mnoštvu naših javnih ličnosti. Iz ovog se konjskog baleta jasno vidi razlog nadmoći zapada. Rad, teški, samozatajni, naporni, svakodnevni rad, odricanje, vode prema velikim rezultatima. Nije Michelangelo samo snaga vizije, to su sati, deseci, stotine, tisuće sati klesanja kamena, ležanja na leđima, brušenja amorfne forme do oblika Pietè ili Davida. Ti konji plesali su bolje od naših balerina i bilo je divno gledati tu predstavu; čisto šteta što se Austrija, uz pomoć njemačkog generalštaba i usijanih glava iz Apisova štaba, odrekla veselja svadbi i okrenula ratu, to nas je sve zavilo u crno. Ostali su valceri, ljudski i konjski, Mozart i Mozart kugle, Freud, Zweig, Klimt, kultura je sve preživjela.
portalnovosti
