Maja Sever i Borna Sor u prvoj epizodi serijala "Kolaži o laži" koncentrirali su se na "Festival slobode" održan na Trgu bana Jelačića prošle godine (foto HRT)
Pula uživo – 68. Pulski filmski festival, HRT, 20. srpnja, 20:05
"Billo je vrlo živo ovdje sinoć", kaže veselo Daniel Rafaelić, obraćajući se Maji Njirjak, suvoditeljici kronike filmskog festivala u Puli. "Ajde, Majo, pokaži što smo to doživjeli." Maja se diže i plješće, uzvikujući dugo "jeeeee". Beskonačno simpatičan uvod u emisiju!
"To je trajalo nekoliko minuta bez prekida", objašnjava Rafaelić. "Stojeće ovacije za ekipu filma Južni vetar. To je bilo apsolutno fascinantno za gledati u Areni. Popularnost tog filma ne jenjava. Po Slavoniji se već priča kako je Miloš Biković 'grmilica'. To je sad novi termin, prije se govorilo da je netko 'k'o grom', a sad se kaže da je grmilica..."
Dvoje opuštenih voditelja napravili su zabavan, performativan uvod u emisiju – to su radili često – a kronika je nastavljena zanimljivim razgovorima sa Zrinkom Ogrestom, Anjom Šovagović-Despot i njenom kćeri, animatoricom čiji je prvi film, "Jaje", prikazan u Puli u kategoriji studentskog filma. Anja, koja je prvi put glumila ulogu bake, napravila je odličnu reklamu Ogrestinu filmu "Plavi cvijet" (snimljenom prema scenariju Ivora Martinića, odnosno njegovoj drami za kazalište "Drama o Mirjani i ovima oko nje" – odličan naslov, dobra preporuka, jedva čekamo pogledati). Šteta što Pula ne traje duže. A umjesto igrane serije koja se vrti nakon festivalske kronike bilo bi bolje emitirati stare pulske filmove, da se i mi na kontinentu osjetimo pomalo festivalski.
Dnevnik, HRT, 20. srpnja, 19:00
Dokle smo dogurali – bolje reći, na što smo spali!? Što su od Televizije napravili – od "dobro došli u najgledanijih 30 minuta u eteru" do – "gledajte nas ako nam se voditeljica onesvijesti". HRT-ov dnevnik postao je naime nalik na Borbu iz prvih poslijeratnih godina, ili Pravdu u Rusiji. No u novinama si mogao čitati "između redaka", a na televiziji to nije moguće. Prizor je bio ružan. U kadru smo vidjeli leđa novinarke koja drži mikrofon pred Igorom Peternelom, članom Domovinskog pokreta. Peternel ležerno gleda u kameru, mulja, stranka im se, kao, ne raspada, pred njima su nove pobjede i tako dalje i tomu slično, a onda odjednom – čudni pokreti novinarke, ona posrće desno, pa još desnije, tone, ljulja se i na kraju nestaje iz kadra. Čuje se "tup"; očito pada na zemlju a šokirani sugovornik priskače prema njoj...
Peternel je priskočio u pomoć (napokon nešto korisno od Domoljubnog), a režiser ponovo uključio studijsku kameru, gdje je Đurica Drobac, vidno uzbuđen, rekao – "Nadamo se da je Mirjana dobro…"
Mirjana je dobro, hvala bogu, samo dnevnik nije.
RTL Direkt, 21. srpnja, 22:15
U tjednu kad smo sa zaprepaštenjem čuli vijest za koju smo mislili da je stara 80 godina I da bi trebala ići u TV kalendar – kadetkinja policijske akademije izbačena je jer je snimala skupinu kolega kako plešu Užičko kolo (na YouTubeu je masa snimki na kojima ga plešu i fratri u odorama, hrvatski navijači i drugi normalni ljudi). RTL otkriva još jednu ružnu priču. Danka Derifaj snimila ju je za Potragu, a mi smo vidjeli najvažnije detalje u Direktu. Dakle, policija je na određenoj adresi tražila nekog Stevu, obiteljskog nasilnika. Naišli su na Stevu, ali ne tog kojeg su tražili – ovaj sirotan samo nosi nadimak Stevo; inače se zove Stjepan, slijep je od rođenja i izgleda kao netko tko ni u crtanom filmu ne može biti nasilnik. No policajci su ga, kao u vestern doskočici, prvo prebili a onda pitali za ime. Oborili su ga na pod, slomili mu nogu, iščašili u ruku. Kad su u autu shvatili da su uzeli pogrešna čovjeka, natovarili su mu na vrat vrijeđanje policajaca...
Sjećamo se što je policijsko nasilje lani izazvalo u Americi. Ovdje je policijska logika bila slična. Čekamo reakciju MUP-a, čini nam se da je stvar gora od plesanja kola. A RTL-ovoj Derifaj pohvala.
Kolaži o laži, HRT, 25. srpnja, 13:57
Iznenađuje da je HRT u gledan termin Stankovićeve uspješnice ubacio originalnu, a ne repriznu emisiju. Još je manje uobičajeno da su pustili dobar, atraktivan sadržaj koji ovdje prinosimo vašoj pozornosti. Nova dokumentarna serija "Kolaži o laži" (autorica i producentica serijala je Rea Rajčić, režiju potpisuju Judita Gamulin i Nebojša Slijepčević) tematizira proizvodnju fake newsa, lažnih vijesti, pokušavajući dokučiti zašto im ljudi vjeruju. U prvoj epizodi koncentrirali su se na veliki "Festival slobode" održan na Trgu bana Jelačića u rujnu prošle godine. Na Festivalu su se okupili uglavnom ljudi koji misle da je korona prehlada, koju je netko moćan i zao pretvorio u sredstvo pokoravanja nevinih. Čuli smo dosta njihovih mišljenja – oni ne vjeruju medijima, ne samo nekima, nego uopće. Pouzdaju se u tzv. zdrav razum, društvene mreže i YouTube. (Reprezentativan tip takvog zdravog razuma demonstrirao je svojedobno autoru ovih kritika jedan nepismen susjed sa sela, postavivši jednostavno pitanje – "Ako se zemlja stalno vrti oko svoje osi, zašto moj bunar nikad ne iscuri?"). Portali koji čekiraju činjenice (poput Faktografa, koji je zasluženo dobio velik prostor) njima ne znače ništa, ali ni drugi. Novinara Indexa su napali; kola hitne pomoći, koja su hitala u pomoć nekom nesretniku na Harmici zaustavili. Ti ljudi, čini se, žive u atmosferi globalne zavjere – ali zanimljivo, protiv nje se bore klasičnom urotom. Festival je, naime, osmišljen u tajnom centru, organizatori nisu htjeli komunicirati s novinarima, otkriti ciljeve, metode, izvore financiranja i sl. To je jedna antivakserka trilatrerala, ravnozemljaška masonerija. Svijet je postao šašavo mjesto.
Premda se čini da je većina "festivalaca" desne političke orijentacije, čini se da su tradicionalne linije demarkacije u pandemiji prijeđene i da smo ušli u posve nov, multidimenzionalni vrijednosni prostor, u kojemu više nema lake i jednostavne orijentacije. Čini se da se ti ljudi bune protiv autoriteta institucija. Ali, nisu li to do sad radili ljevičari, od anarhista pa na desno? Možda se bune samo protiv racionalnih institucija? Možda čekaju nekog svog, antivakserskog Izbavitelja? Većina prosvjednika vjeruje da je korona ravna prehladi, ili da ne postoji. Ako im je zdrav razum dovoljan za najsloženija epidemiološka pitanja, je li dostatan za rješavanje onkoloških ili kardioloških problema? No, s druge strane, odgovor da se treba pouzdati u znanost postao je prejednostavan. Među glavnim facama na Festivalu slobode bio je dr Srećko Sladovljev, znanstvenik s Imunološkog zavoda. Je li u pravu on ili Capak? Capak je, pak, sa Stožerom i svojom strankom zagovarao stav prema kojemu je virus manje opasan u crkvi i u drugim HDZ-u bliskim organizacijama, nego u dućanima. Znanstvenik jedan, znanstvenik drugi – na kraju je stvar vjere u koga ćemo se pouzdati.
Na samom skupu čuli smo malo primjedaba na rad Stožera (o zakonskim temeljima ograničenja ljudskih prava moglo bi se štošta reći) a više na stavove medicinara, od WHO-a naniže. I to bi bilo u redu (stavovi o epidemiji, modelima širenja, nastanku virusa, zaštiti i prevenciji u zadnje dvije godine dramatično su mijenjani, što je razumljivo jer je epidemija nova), ali ove ljude ne zanima traganje za istinom: "istina" je njihova polazišna pozicija.
"Nemamo zaključka", dobacuje na kraju emisije iz dubokog offa Maja Sever i to je pošteno iznesen stav. Znamo što je fake news, ali još ne znamo što je istina. Preporuka: gledati seriju dalje; pošteno i lijepo urađen posao.
portalnovosti
