Novak Đoković ipak se mogao i cijepiti (foto Screenshot/N1)
Skijanje u Hrvatskoj, HRT, 3. siječnja, 17:20
Ljubiteljima skijanja – a njih u Hrvatskoj nije malo – ova je emisija došla kao simpatičan podsjetnik na vremena kad je snijeg još padao da pokrije brijeg, a među drugim bregovima i Sljeme, Cmrok, planine oko Delnica. Prve skije u Hrvatsku je iz Švedske – kamo ga je uputio Iso Kršnjavi – donio legendarni Franjo Bučar, 1894. godine. Dotad je skijanje bilo bizaran sport čak i na jugu Švedske, na sjeveru je bilo uobičajeno. Kad su se prvi skijaši pojavili na zagrebačkom Cmroku, stanovnici okolnih sela su mislili da je riječ o pacijentima iz obližnje psihijatrije (neki su i danas zadržali to mišljenje). No taj se sport uskoro proširio na Sljeme (gdje je od čuvara šume otkidano drvo po drvo), pa u Delnice, gdje je izgrađena i skakaonica na kojoj je jedna žena postavila čak i svjetski rekord (skokom duljim od 30 metara), a u zadnje vrijeme i na Dalmaciju. U emisiji smo saznali da je i drug Tito na Medvednici učio prve skijaška figure te da je reprezentacija NDH bila treća u natjecanju nacifašističkih država (od tri ekipe). "Panjevina" na Sljemenu bila je pak rodno mjesto skijanja kao velikog sporta. Zgodna emisija, hrana za nostalgičare razdoblja prije klimatskih i drugih promjena.
Područje bez signala: Nikola, HRT, 3. siječnja 21:05
Matanićeva serija se dobro razvija. U trećesiječanjskoj epizodi (prije 21 godinu održani su izbori na kojima je Račanov SDP pobijedio HDZ, što se također pokazalo pristojnom epizodom), Krešimir Mikić, pomalo konfuzni poštenjak, slabo se snalazi u privatnom životu a ni kao direktor tvornice turbina koju za račun nekih Arapa pokreće Rene Bitorajac, neće se baš kruha najesti. U malom mjestu, koje podsjeća na mjesečev krajolik, radnici s dosta entuzijazma pristupaju obnovi proizvodnje, ali pušu i na hladno. U tvornicu tek treba uvesti struju, a ni plaće nisu na vidiku. Lana Barić uvjerljiva je i ležerna u svojoj ulozi, Bitorajcu dobro stoji uloga kontroverznog biznismena, a serija opravdava pohvalnu kritiku ispisanu na ovim stranicama nakon prve epizode. Čini se da smo dobili umjetnički uvjerljiv, životan i slojevit prikaz društvene mijene koja je jedne heraklitski uzdigla kao bogove, a druge unizila kao robove. S nestrpljenjem čekamo treću epizodu.
Pressing, N1, 4. siječnja, 20:00
Pojavilo se ovih dana u programu N1 zanimljivo svešteno lice. Filozof i sveučilišni profesor, dakako franjevac, Ante Vučković, o ulozi i poziciji crkve u nenarodnom režimu progovorio je vrlo zanimljivim riječima. "Crkva i pojedinci koji su joj pripadali bili su neprihvaćeni u društvu, da ne kažem da su shvaćani kao neprijatelji", rekao je fra Vučković, opisujući položaj svoje osnovne organizacije udruženog rada u Jugoslaviji. "Crkva nije imala nekog dubokog, živog, otvorenog kontakta s vladajućom partijom, nego su živjeli koliko je bilo dopušteno", nastavio je, dodajući da je crkva tada imala bliži odnos s vjernicima. "Sjećam se da sam kao svećenik i tada bio privilegiran, premda nisam imao zdravstveno osiguranje, škola mi nije bila priznata, premda sam kao svećenik bio na rubu društva… U praksi, zbog ljudi koji su to znali, bio sam privilegiran. Kad je trebalo doći u bolnicu, dolazio sam kao princ, a ne kao netko s ruba društva." Vrlo zanimljivo. Naš franjevac zaključio je da je to bio svijet u kojem su svećenici živjeli od onog što su radili sa svojim vjernicima a ne od novca, a onda je došla sloboda koja je propjevala, pa se Crkva uselila u dvore od oniksa i pomalo zaboravila plodotvornost katakombi. "Dolaskom slobode i neovisne Hrvatske dogodio se drugačiji odnos crkve i politike", dodao je fra Vučković bez posebnih objašnjenja – ona nam nisu ni potrebna.
Dnevnik, N1, 7. siječnja, 18:00
U petak je Novak Đoković bio svjetska tema broj jedan; zasjenio je rat u Kazahstanu (državi pet puta većoj od Francuske), peripetije oko Ukrajine, čak je i Covid-19 pao u drugi plan pred grand slam, ali avaj, HRT daje tek škrtu vjesticu o skandalu u kojemu se isprva činilo da je u pravu Australija, da bi se kasnije pokazalo kako je priča ipak složenija, jer su se peripetije događale iz dana u dan. RTL i Nova događaju su posvetili pristojan prostor u udarnim minutama, a najreljefnije ga je popratio Ranko Stojanac na N1, koji je razgovarao s nekoliko sportskih stručnjaka, globtrotera iskusnih u putovanjima na razne turnire. Izdvajamo mišljenje gospodina Nikole Pilića. "Pokušavam biti objektivan", rekao je Pilić, "ali krenut ću ispočetka. Ako je direktor turnira dao zeleno svjetlo, rekao mu da dođe i da će biti sve u redu, ako to kažu i liječnici države Viktorije, ako 26 igrača i igračica traži što i Novak, onda ovo što mu rade nije u redu. Australski premijer ima niski rejting i preko Đokovića se želi izboriti za tri-četiri mjeseca i političke bodove. Da su Novaku rekli da ne dolazi, to bi bilo drugo. A njega su stavili u hotel s azilantima, devet je sati bio s dva policajca. S druge strane, nekoliko igrača s istim zahtjevom za vizu glatko je ušlo u Australiju. Nije prvi put da Novaka drugačije gledaju, da ne spominjem diskvalifikaciju na US Openu. Siguran sam da Federera ne bi. Pedeset sam godina u tenisu i znam što se događa i kakvi su zapadni mediji prema Nadalu i Federeru, odnosno Novaku. Njih nervira što je on 350 tjedana broj jedan, to je dosta godina, što je prešao Nadala i Federera u svemu, da ima pozitivne omjere sa svima, da je osvojio najviše Masters turnira. Može se reći da su neki ljubomorni na Novaka." Na Stojančevo pitanje nije li i Novakovo ponašanje tome pridonijelo, rekao je: "Ima nešto i u tome. Ne vjerujem da on glumi ozljede i slično, dobro ga poznajem. Ako ste u tom svijetu na takvim visinama, onda imate dosta protiv sebe. Politika se toliko umiješala u sport da je to smiješno. Pa Rusi osvoje Davis Cup u Madridu i ne svira njihova himna, već melodija koja nema veze ni s čim", rekao je Pilić dodavši da se Novak ipak mogao i cijepiti. Slažemo se, premda je u New Yorku diskvalificiran nevezano za pandemiju.
Rat struja, CineStar TV, 7. siječnja, 20:00
Na dan kad je umro Nikola Tesla, CineStar TV lijepo je i prikladno emitirao holivudski film "Rat struja", koji govori o sukobu Nikole Tesle i Thomasa Alve Edisona oko toga čiji će koncept elektrifikacije pobijediti. Priča je poznata, kao i epilog: Edison je uzeo sadašnjost i novac, Tesla vječnost i taštu slavu. Po njemu je ime dobio najprodavaniji električni automobil modernog doba, čiju će dominaciju teško tko ugroziti, barem ne u dogledno vrijeme. Elon Musk, vlasnik Tesle, najbogatiji je čovjek planete. Tesla je umro u siromaštvu, hraneći golubove. Kad čovjek danas pomisli kako je bio stotinu godina ispred svoga vremena, ne može suspregnuti čuđenje i divljenje – savršeno je opisao pametne mobitele, otkrio je X-zrake, američki zavod za patente priznao ga je kao izumitelja radija. Pročitao je cijeloga Voltairea ("nikad više" rekao je, nije mu se dopao), znao napamet Fausta, govorio 8 jezika, stekao 15 počasnih doktorata i vječnu zahvalnost čovječanstva, kojemu je htio služiti bezinteresno, što je jedinstveno koliko i rijetko. Rade Šerbedžija, koji ga je sjajno portretirao u seriji TV Zagreba, rekao je jednom kako je Tesla bio "nadčovjek". Istina je to, jer se njegov lik i djelo opiru definiciji običnosti, premda je u ljudskosti bio nenadmašan.
portalnovosti
