Red mesa, red masti, odnosno po jedan loš komunist i po jedan dobar pop – ‘TV kalendar’ predvidiv je do bola. U izdanju od 8. prosinca saznali smo, na prvom mjestu, da je tog dana obnovljena Matica hrvatska, velik blok posvećen je Doorsima, Lennonu samo vijest među ostalima ‘ukratko’, a zavidan prostor dobio je nadbiskup Stadler…
Neki šaljivčina lani je na Fejsu napisao kako bi se Kolinda uvukla u gnijezdo rodi Malenoj, umjesto Klepetana, samo kad bi znala da se to snima. Nije ni znao koliko je bio u pravu! Na Davis Cupu progurala se desetak metara kako bi se našla baš iza kamere kad reprezentativci dobiju pokal, izvela je desant na dodjelu Zlatne lopte Luki Modriću, osvanula je na Paninijevim sličicama nogometaša koje idu u dječje albume, lani je otela cvijeće balerinama na sceni, u Metkoviću se slikala s medaljom lađara, u subotu pjevala s Matom Bulićem… Što je sljedeće? Terapeutske seanse s Bracom? Svečano otvaranje žirafe u Jagodini? KGK osjeća da nema niti jedan opipljiv vlastiti uspjeh pa se grebe za tuđe. ‘Luka, uzor si i inspiracija mnogima’, rekla je na savršenom engleskom, ispred pozadine okićene fotografijama s poznatim i slavnim likovima iz svijeta ozbiljne politike (Trump, Putin, papa). Cijeli je mandat pretvorila u vlastiti talent šou. Uopće, ovakvo nešto u politici dosad nismo vidjeli – takvih pojava ima u svijetu rock and rolla i estrade, ali u ovom poslu ona je prva. No kako se čini, sve to ne bi je trebalo spriječiti u pobjedi, jer od svih likova koji su zasad prodefilirali ovom šarenom cestom ona nesumnjivo ima najviše utakmica u nogama.
Siniša Hajdaš Dončić, koji je u djetinjstvu umjesto ospica prebolio hadezejštinu stekavši trajni imunitet, komentirao je legiju svojih bivših kolega (Ronko, Bandić, Opačić, onaj prebjeg u HNS… bit će toga još) koji u zrelim godinama otkrivaju ljepote HDZ-a. ‘Osobno ne vidim mogućnost da se netko tko je podržao vladu Andreja Plenkovića ili, još gore, Milana Bandića, vrati u SDP. To bi govorilo loše o SDP-u’, rekao je SHD i u vezi svog tragikomičnog predsjednika dodao: ‘SDP ima snage da nakon Bernardića ostane to što jest, jedna od najvećih stranaka. Bernardić je nepovratno izgubljen. Kad te selo proglasi ludim, ne možeš se više oprati.’ Dakle, prebjezi iz SDP-a spašavaju HDZ i onda netko tvrdi da u ovoj zemlji bukti strašni idejni rat! I da su ljudi zauzeli busije. To je jedan konjunkturistički igrokaz koji dosad nisu shvatili samo najsiromašniji duhom, njihovo je carstvo nebesko.
Zanimljiv, dug izvještaj o oproštaju Angele Merkel od stranke (bilo je i suza u oku) tjera na razmišljanje o tome koliko se njemački političari razlikuju od naših. Merkel je na čelu CDU-a bila 18 godina, otprilike kao Bandić u Zagrebu, kao Putin u Rusiji. ‘Oduvijek sam željela svoj posao, i u vladi i u stranci, obavljati dostojanstveno i dostojanstveno odstupiti’, kazala je. To joj je i uspjelo, za razliku od bezbroj naših političara i političarki (vidi gore). Angela Merkel svakako je utjecala i na tok svjetske povijesti. Na početku karijere proglasila je multikulturni eksperiment u Njemačkoj mrtvim. Pred kraj, shvativši da njemačka industrija ostaje bez radne snage, pozvala je migrante da dođu. Nije rekla tko, kad, kako, kojim putem, s kojim dokumentima, uz koje procedure. Čudan šlamperaj za jednu Njemicu. Cijeli Bliski i Srednji istok to je shvatio kao poziv na anarhičnu seobu naroda. Ona je, uz američke vojne intervencije u arapskom svijetu, dovela do egzodusa, koji je proizveo Brexit, ojačao Orbana i orbanizam u Europi. Put u pakao bio je popločan željom za nabavom radne snage; taj bi posao danas sigurno obavila bolje, ali sad je kasno. Ipak, bila je velika političarka 21. stoljeća, ustvari najveća. Njemačka je asimilirala milijun i pol doseljenika, to je ekvivalent brojci od 60.000 u Hrvatskoj. Što bi kod nas bilo da toliki ostanu?
Boris Mišević najavljuje zanimljivu temu – reportažu po mjestima Tuđmanovih spomenika, koji su posađeni po cijeloj Hrvatskoj. Pridraga, Biograd, Zagreb… puna ih je zemlja, a najviše ih je u okolici Zadra, gdje na svakih desetak kilometara naletite na poneko kiparsko nedjelo, grubu intervenciju u kamen, napastovanje alabastera, karikaturu namjesto spomeničke plastike u herojskoj ili filozofskoj gesti. Džaba su klesali. Narednog dana u ‘24 sata’ Stjepan Tuđman se pojadao kako njegov i naš tata ne izgleda onako kako ga je napravio Kuzma Kovačić, koji je autor jednog od najgorih (Zagreb) i jednog od najboljih spomenika Tuđmanu (Škabrnja). Odlična reportaža na temu o kojoj Hrvatska danima priča – pohvale ‘Potrazi’.
‘TV kalendar’ je kao slanina: red mesa, red masti, predvidivo do bola. U izdanju od 8. prosinca saznali smo, na prvom mjestu, da je tog dana obnovljena Matica hrvatska (njezino ukidanje bilo je jedno od najglupljih komunističkih zlosilja), rođena je Golda Meir (Ben Gurion je za nju rekao da je jedini muškarac u njegovu kabinetu, danas bi to bilo ocijenjeno kao grubi seksizam), velik blok posvećen je Doorsima (na taj je dan rođen Jim Morrison, kojemu je neki Hrvat izradio nadgrobni spomenik, a Doorsi su objavili ‘sedam dugosvirajućih albuma’), rođena je Marija Stuart, umro je Gundulić, rođeni su Runjanin i Jean Sibelius, Levin Rauch postao je ban, među svim drugim ‘ukratko’ doznajemo i da je na taj dan ubijen John Lennon (nije li on pojava malo veća od Doorsa?), dok je zavidan prostor dobio nadbiskup Stadler. ‘TV kalendar’ je, velimo, kao slanina: po jedan loš komunist i po jedan dobar pop njegov su nezaobilazni sastojak, pa predlažemo redakciji da, ako već ne mogu odstupiti od shema, probaju s iznenađenjem: nek’ daju po jednog dobrog komunista i po jednog lošeg popa, nek’ se publika šokira, iznenadi, zaprepasti.
Mlađahna reporterka izvještava s usijanih pariških ulica. Reportaža je sadržajna: Macron, ‘žuti prsluci’, u modi je riječ ‘revolucija’, u francuski medijski prostor i na društvene mreže ubacili su se fake newseri koji tvrde da je Macron prodao zemlju Židovima, on je ‘Rothschildov čovjek’ koji je želi ustupiti migrantima, riječ je o smišljenom planu kolonizacije, i tako dalje i tomu slično, red urota, red zavjera. Zanimljivo i nadahnuto, no reporterka u jednom trenutku kaže kako će biti zanimljivo pratiti kako će dalje reagirati ‘srednji stalež’, a kako ‘radnički stalež’. Kakvi crni staleži? U modernim teorijama društvene stratifikacije rabe se pojmovi ‘sloja’ ili ‘stratuma’, marksisti koriste pojam ‘klase’, ali pojam ‘staleža’, odnosno ‘stališa’ ne koristi više ni Zlatko Canjuga, koji je te termine oživio u svojoj sumanutoj teoriji društvenog raslojavanja u eri Franje Tuđmana, nesumnjivo zato da bi se dodvorio vladaru koji je također gledao u retrovizor. U Francuskoj je revolucija 1789. počela pobunom trećeg staleža, ali to nije bio ‘radnički stalež’ nego znatno šira skupina. Ono što je reporterka htjela reći jest ‘radnička klasa’, ali to se očito nije usudila zbog evidentno marksističkih konotacija termina – radnička klasa ili proletarijat se buni jer ‘ne može izgubiti ništa osim svojih okova’. To je misao koja vodi i ‘žute prsluke’, samo što se za eksploataciju tog očaja danas natječe više ideologija, od kojih je ona lepenistička najbliža uspjehu.
portalnovosti
RTL Danas, 4. prosinca, 18:30
Neki šaljivčina lani je na Fejsu napisao kako bi se Kolinda uvukla u gnijezdo rodi Malenoj, umjesto Klepetana, samo kad bi znala da se to snima. Nije ni znao koliko je bio u pravu! Na Davis Cupu progurala se desetak metara kako bi se našla baš iza kamere kad reprezentativci dobiju pokal, izvela je desant na dodjelu Zlatne lopte Luki Modriću, osvanula je na Paninijevim sličicama nogometaša koje idu u dječje albume, lani je otela cvijeće balerinama na sceni, u Metkoviću se slikala s medaljom lađara, u subotu pjevala s Matom Bulićem… Što je sljedeće? Terapeutske seanse s Bracom? Svečano otvaranje žirafe u Jagodini? KGK osjeća da nema niti jedan opipljiv vlastiti uspjeh pa se grebe za tuđe. ‘Luka, uzor si i inspiracija mnogima’, rekla je na savršenom engleskom, ispred pozadine okićene fotografijama s poznatim i slavnim likovima iz svijeta ozbiljne politike (Trump, Putin, papa). Cijeli je mandat pretvorila u vlastiti talent šou. Uopće, ovakvo nešto u politici dosad nismo vidjeli – takvih pojava ima u svijetu rock and rolla i estrade, ali u ovom poslu ona je prva. No kako se čini, sve to ne bi je trebalo spriječiti u pobjedi, jer od svih likova koji su zasad prodefilirali ovom šarenom cestom ona nesumnjivo ima najviše utakmica u nogama.
Novi dan, N1, 5. prosinca, 08:30
Siniša Hajdaš Dončić, koji je u djetinjstvu umjesto ospica prebolio hadezejštinu stekavši trajni imunitet, komentirao je legiju svojih bivših kolega (Ronko, Bandić, Opačić, onaj prebjeg u HNS… bit će toga još) koji u zrelim godinama otkrivaju ljepote HDZ-a. ‘Osobno ne vidim mogućnost da se netko tko je podržao vladu Andreja Plenkovića ili, još gore, Milana Bandića, vrati u SDP. To bi govorilo loše o SDP-u’, rekao je SHD i u vezi svog tragikomičnog predsjednika dodao: ‘SDP ima snage da nakon Bernardića ostane to što jest, jedna od najvećih stranaka. Bernardić je nepovratno izgubljen. Kad te selo proglasi ludim, ne možeš se više oprati.’ Dakle, prebjezi iz SDP-a spašavaju HDZ i onda netko tvrdi da u ovoj zemlji bukti strašni idejni rat! I da su ljudi zauzeli busije. To je jedan konjunkturistički igrokaz koji dosad nisu shvatili samo najsiromašniji duhom, njihovo je carstvo nebesko.
RTL Danas, 7. prosinca, 18:30
Zanimljiv, dug izvještaj o oproštaju Angele Merkel od stranke (bilo je i suza u oku) tjera na razmišljanje o tome koliko se njemački političari razlikuju od naših. Merkel je na čelu CDU-a bila 18 godina, otprilike kao Bandić u Zagrebu, kao Putin u Rusiji. ‘Oduvijek sam željela svoj posao, i u vladi i u stranci, obavljati dostojanstveno i dostojanstveno odstupiti’, kazala je. To joj je i uspjelo, za razliku od bezbroj naših političara i političarki (vidi gore). Angela Merkel svakako je utjecala i na tok svjetske povijesti. Na početku karijere proglasila je multikulturni eksperiment u Njemačkoj mrtvim. Pred kraj, shvativši da njemačka industrija ostaje bez radne snage, pozvala je migrante da dođu. Nije rekla tko, kad, kako, kojim putem, s kojim dokumentima, uz koje procedure. Čudan šlamperaj za jednu Njemicu. Cijeli Bliski i Srednji istok to je shvatio kao poziv na anarhičnu seobu naroda. Ona je, uz američke vojne intervencije u arapskom svijetu, dovela do egzodusa, koji je proizveo Brexit, ojačao Orbana i orbanizam u Europi. Put u pakao bio je popločan željom za nabavom radne snage; taj bi posao danas sigurno obavila bolje, ali sad je kasno. Ipak, bila je velika političarka 21. stoljeća, ustvari najveća. Njemačka je asimilirala milijun i pol doseljenika, to je ekvivalent brojci od 60.000 u Hrvatskoj. Što bi kod nas bilo da toliki ostanu?
Potraga, RTL, 7. prosinca, 19:20
Boris Mišević najavljuje zanimljivu temu – reportažu po mjestima Tuđmanovih spomenika, koji su posađeni po cijeloj Hrvatskoj. Pridraga, Biograd, Zagreb… puna ih je zemlja, a najviše ih je u okolici Zadra, gdje na svakih desetak kilometara naletite na poneko kiparsko nedjelo, grubu intervenciju u kamen, napastovanje alabastera, karikaturu namjesto spomeničke plastike u herojskoj ili filozofskoj gesti. Džaba su klesali. Narednog dana u ‘24 sata’ Stjepan Tuđman se pojadao kako njegov i naš tata ne izgleda onako kako ga je napravio Kuzma Kovačić, koji je autor jednog od najgorih (Zagreb) i jednog od najboljih spomenika Tuđmanu (Škabrnja). Odlična reportaža na temu o kojoj Hrvatska danima priča – pohvale ‘Potrazi’.
TV kalendar, HRT, 8. prosinca, 11:40
‘TV kalendar’ je kao slanina: red mesa, red masti, predvidivo do bola. U izdanju od 8. prosinca saznali smo, na prvom mjestu, da je tog dana obnovljena Matica hrvatska (njezino ukidanje bilo je jedno od najglupljih komunističkih zlosilja), rođena je Golda Meir (Ben Gurion je za nju rekao da je jedini muškarac u njegovu kabinetu, danas bi to bilo ocijenjeno kao grubi seksizam), velik blok posvećen je Doorsima (na taj je dan rođen Jim Morrison, kojemu je neki Hrvat izradio nadgrobni spomenik, a Doorsi su objavili ‘sedam dugosvirajućih albuma’), rođena je Marija Stuart, umro je Gundulić, rođeni su Runjanin i Jean Sibelius, Levin Rauch postao je ban, među svim drugim ‘ukratko’ doznajemo i da je na taj dan ubijen John Lennon (nije li on pojava malo veća od Doorsa?), dok je zavidan prostor dobio nadbiskup Stadler. ‘TV kalendar’ je, velimo, kao slanina: po jedan loš komunist i po jedan dobar pop njegov su nezaobilazni sastojak, pa predlažemo redakciji da, ako već ne mogu odstupiti od shema, probaju s iznenađenjem: nek’ daju po jednog dobrog komunista i po jednog lošeg popa, nek’ se publika šokira, iznenadi, zaprepasti.
Dnevnik, HRT, 8. prosinca, 19:00
Mlađahna reporterka izvještava s usijanih pariških ulica. Reportaža je sadržajna: Macron, ‘žuti prsluci’, u modi je riječ ‘revolucija’, u francuski medijski prostor i na društvene mreže ubacili su se fake newseri koji tvrde da je Macron prodao zemlju Židovima, on je ‘Rothschildov čovjek’ koji je želi ustupiti migrantima, riječ je o smišljenom planu kolonizacije, i tako dalje i tomu slično, red urota, red zavjera. Zanimljivo i nadahnuto, no reporterka u jednom trenutku kaže kako će biti zanimljivo pratiti kako će dalje reagirati ‘srednji stalež’, a kako ‘radnički stalež’. Kakvi crni staleži? U modernim teorijama društvene stratifikacije rabe se pojmovi ‘sloja’ ili ‘stratuma’, marksisti koriste pojam ‘klase’, ali pojam ‘staleža’, odnosno ‘stališa’ ne koristi više ni Zlatko Canjuga, koji je te termine oživio u svojoj sumanutoj teoriji društvenog raslojavanja u eri Franje Tuđmana, nesumnjivo zato da bi se dodvorio vladaru koji je također gledao u retrovizor. U Francuskoj je revolucija 1789. počela pobunom trećeg staleža, ali to nije bio ‘radnički stalež’ nego znatno šira skupina. Ono što je reporterka htjela reći jest ‘radnička klasa’, ali to se očito nije usudila zbog evidentno marksističkih konotacija termina – radnička klasa ili proletarijat se buni jer ‘ne može izgubiti ništa osim svojih okova’. To je misao koja vodi i ‘žute prsluke’, samo što se za eksploataciju tog očaja danas natječe više ideologija, od kojih je ona lepenistička najbliža uspjehu.
portalnovosti
